Licemerima začepljena usta

Završene su revanš utakmice baraža nakon kojih smo saznali četiri poslednja učesnika Eura 2012. u Poljskoj i Ukrajini. To su Republika Irska, Hrvatska, Češka i Portugal.

Posao su najlakše završili Irci. Oni su u revanšu remizirali protiv Estonije 1:1 u Dablinu, što je, nakon ubedljivih 4:0 u prvom meču u Estoniji, bilo više nego dovoljno. Međutim, u centru pažnje javnosti širom bivše Jugoslavije bile su tri preostale utakmice. Ljubitelji fudbala najviše su šansi davali Hrvatskoj koja je u prvom meču protiv Turske, na gostovanju, obezbedila prednost od 3:0. Izvesne šanse davane su Bosni i Hercegovini koja se u prvoj utakmici u Zenici nosila vrlo dobro sa favoriziranom Portugalijom, odigravši tvrdu utakmicu bez golova. Na kraju, najmanje šanse davane su Crnoj Gori, jer je na prvoj utakmici u Češkoj izgubila sa glatkih 2:0.

Juga na terenu

Kao nekad, fudbal je digao na noge fanove od Triglava do Đevđelije. Nažalost, izostali su podvizi. Prema očekivanju, Crna Gora i BiH su otpale, dok je Hrvatska, isto tako prema očekivanju, došla do željenog rezultata.

Unapred prežaljeni “đetići” u revanšu su ipak odigrali sjajnu utakmicu. Stvorili su bezbroj šansi, a neke od njih bilo je teže promašiti nego pogoditi cilj. Neminovna kazna za neefikasnost stigla je tri minuta pre kraja. Česi iz jedne kontre postižu gol, čime su nade Crnogoraca konačno potopljene (0:1). Njihovom savezu ostaje problem rukovođenja. Reprezentacija ne može biti nečiji hir, niti se selektor koji dobiva (Zlatko Kranjčar) menja kolo pre kraja kvalifikacija.

Bosna i Hercegovina je platila danak neiskustvu pojedinih igrača. U Lisabonu je viđeno vrhunsko prvo poluvreme, uz vatromet izvrsnih poteza i golova. Domaćin, zahvaljujući individualnim potezima svojih megazvezda Ronalda i Nanija, došao je do vođstva od 2:0. Misimović iz penala smanjuje rezultat i uvodi ekipu u neizvesno prvo poluvreme. Neiskusni Lulić nepotrebno dobiva direktni crveni karton, što je šanse BiH svelo na minimum. Odmah je to nagovestio Kristijano Ronaldo trećim golom, međutim gol Spahića budi novu, ali kratku nadu. Portugalci su vešto iskoristili igrača više i golovima Velosa i Postige (2) naneli gostima omanju katastrofu – 6:2.

Rovovski u Zagrebu

Hrvatska je u dvomeču protiv jake Turske odigrala dve kolosalne utakmice. U prvoj, maestralna i raspevana Hrvatska razbila je Turke i igrom i rezultatom (3:0). Četiri dana kasnije, u Zagrebu je odigrana neizvesna utakmica na rezultat. Selektor domaćih Slaven Bilić “skratio” je teren i zgusnuo redove, ne ostavljajući protivniku prostor za proboje po vertikali.

Stativa gostiju već u drugoj minuti unela je malu pometnju na terenu i na tribinama. Slaba je uteha što je cela ta akcija započela očiglednim ofsajdom koji sudac nije video. Zamišljeni ritam je ipak poremećen. Na sreću, to je trajalo svega petnaestak minuta. Jakim veznim redom, u kojem su prednjačili Modrić, Vukojević, Srna i Rakitić, Bilić je smirio strasti i preveo igru u željeni ritam. Bila je to teška rovovska, manevarska borba. Pre šahovska partija nego fudbalska utakmica. Oba protivnika napravila su tek nekoliko opasnih napada i rezultat je na kraju glasio 0:0. Što bi rekli šahisti, “ničija”.

Hrvatska je izvadila vizu za prvenstvo Evrope koje se sledeće godine igra u Poljskoj i Ukrajini. Plasman Hrvatske na Euro je velika pobeda Slavena Bilića i fudbalske filosofije koju je on negovao. Red, disciplina i odgovornost na svim nivoima. Na terenu, na klupi, u svlačionici, u stručnom štabu, pa i u životu reprezentativaca van terena. Kod njega nije bilo nedodirljivih, ali ni otpisanih. Nije odstupao od svojih principa čak ni pod pretnjom brodoloma. Igrao je sa reprezentacijom svoj fudbal boreći se protiv mnogih interesa i pobedio.

Izveštačeni osmesi

Hrvatska je ponovo na prvenstvu Evrope. Nacija je u delirijumu slavlja. Sa malih ekrana pozdravljaju nas ozarena lica fudbalera, članova stručnog štaba, gledalaca… Doduše, na ponekom licu taj je osmeh malo izveštačen, reklo bi se – licemeran. Ti pojedinci lažnim osmehom ne mogu sakriti razočaranje, pa će onako ovlaš, pored pohvala igri Hrvatske, pomenuti kako je u redovima Turaka vladalo rasulo.

Pogađate. Radi se o onima koji su Hrvatsku (pre prve utakmice) već videli u ponoru, a svoje malenkosti na važnim pozicijama u HNS-u i reprezentaciji. To su večiti dušebrižnici koji nikada neće slomiti moralnu vertikalu koja se zove Slaven Bilić. No, to je tako – gde ima uspeha, ima i zavisti.


 

OKVIR:

NASLOV: Blamaža Srbije na latinoameričkoj turneji

 

Dok se u Evropi doigravalo za Euro, reprezentacija Srbije otisnula se na put. Gostovanje jedne od najskupljih reprezentacija sveta izazvalo je, na mini latinoameričkoj turneji, veliku pažnju tamošnje javnosti. Neki su se čak ponadali da bi pozitivni rezultati na ove dve utakmice mogli, bar malo, da ublaže blam iz kvalifikacija, međutim ovom turnejom definitivno je zaokružena razgradnja fudbalske reprezentacije Srbije. Jest da Radovan Ćurčić koji je na toj turneji vodio Srbiju nije imao na raspolaganju sve zvezde, no ta činjenica ne umanjuje razmere rezultatske katastrofe. Nula-dva protiv Meksika i nije tako strašno, no poraz protiv slabašnog Hondurasa dva dana kasnije istim rezultatom bio je tačka na i jedne promašene koncepcije.

Očigledno je da u srpskom fudbalu predstoji generalno spremanje. Srpski selektor mora misliti svojom glavom, a ne robovati šablonama koje su drugi smislili ili su produkt pritiska sa strane.