Mračna strana djece cvijeća

Što je zajedničko hipijima i nacistima? Beatlesima&Stonesima i pronacističkim društvima? Odgovor: misticizam i okultizam! Tridesetih i četrdesetih poganski okultizam i misticizam bili su u korijenu nacističke ideologije, a šezdesetih godina okultne i mistične ideje neočekivano su procvale unutar hipijevske kontrakulture. Preko televizije i glazbe, radija i knjiga, mistične i magične ideje dosegnule su golemu publiku.

Hipiji su propagirali prirodan život, anti-tehnologiju, vegetarijanstvo, romantični mit o drevnim ljudima, težnju da se bude u dosluhu sa zemljom i njenim skrivenim energijama i ritmovima, fascinaciju duhovnim učiteljima. Sve te vrijednosti bile su zajedničke i Volkisch skupinama poput mističnog društva Thule. To, dakako, ne znači da su hipiji bili protofašisti, za to je potrebno vjerovati u superiornost arijevske rase i mističnu realnost Thule, kao magičnog središta nestale nordijske civilizacije. No, kao i nacisti, i hipiji su pokazivali sklonost k sličnim obrascima antimodernosti i iracionalnosti.

Sve se pomiješalo

Teza knjige “Turn Off Your Mind” Garyja Lachmana (poznatog i kao Gary Valentine iz benda Blondie) jest da su šezdesete imale svoju mračnu stranu, a ona se očitovala u nekritičkom prihvaćanju misticizma i okultnog. Desetljeće koje se začelo planetarnim uspjehom knjige “Le matin des magiciens” Louisa Pauwelsa i Jacquesa Bergiera, katalogu onostranog i tajanstvenog u kojem je, uz ostalo, i nacistička okultna ideja o supermutantu, završit će s Charlesom Mansonom i Hell’s Angelsima, ubojstvima Tate/La Bianca i nasiljem na Altamontu.

U međuvremenu, na maršu mira u listopadu 1967., eksperimentalni filmaš Kenneth Anger pokušavat će egzorcirati Pentagon, pjesnik generacije Allen Ginsberg htjet će levitirati, a Abbie Hoffman, jedan od političkih vođa kontrakulture, okupit će 1.200 ljudi u namjeri da okruže Pentagon, promjene boju zgrade u narančasto, uzdignu je od tla i vibracijama iz nje izbace nakupljeno zlo.

Uglavnom, stvari su često odlazile nekako predaleko. I ozbiljni aktivisti, poput Hoffmana i Ricka Rubina, znali su skrenuti u krajnji iracionalizam. Hipijevski ideali miješali su se s bijelom i crnom magijom, a pozitivna energija s negativnom. Da sve bude bizarnije, negdje u to vrijeme Susan Atkins, koja će izbosti Sharon Tate, pleše u trupi zloglasnog sotonista Antona LaVeyja; Bobby Beausoleil, jedan od Mansonovih osuđenih ubojica, nastupa u Angerovom filmu “Lucifer Rising”, a suprug Sharon Tate, Roman Polanski, snima “Rosemarynu bebu” u kojoj upravo LaVey tumači vraga! Sve se pomiješalo, svi kao da su u istom vrzinom kolu, i žrtve i ubojice…

Antiklimaks

Kako se ludo desetljeće bližilo kraju, tako se približavao i krešendo misticizma i okultizma. Neki su vjerovali da će Kalifornija potonuti u Tihi ocean, drugi su čekali uspon Atlantide iz dubina Atlantika. Nekoliko brutalnih ubojstava (istražitelju Vincentu Bugliosiju Manson je spomenuo 35 žrtava, da bi nakon suđenja ovaj rekao kako je to nisko procijenjeno) nitko nije imao na pameti. Ideali desetljeća doživjeli su antiklimaks.

Šezdesete su prošle bez izranjanja Atlantide i bez slijetanja letećih tanjura. Ono što se stvarno dogodilo jest da je ispod revolucionarnih, libertinskih i antiratnih strujanja u kulturni mainstream ušlo nešto što se dotad smatralo okultnim, mističnim i prijetećim – i što je tu ostalo do dana današnjeg.

“Turn Off Your Mind” pedantno je složen katalog iracionalnih tendencija revolucionarnih šezdesetih. Popis je zastrašujući: od LaVeyja do Bowieja, koji je skrivao svoje izlučevine da ih se vrag ne bi dokopao, od Aleistera Crowleyja do čitavog niza rock-zvijezda koje su

obožavale Zvijer, od ideje oslobađanja do suludog utopizma Timothyja Learyja o najmanje četiri milijuna konzumenata LSD-a koji će do kraja desetljeća stvoriti Novog Čovjeka… Najstrašnije u svemu je dvostruko dno šezdesetih – i lakoća s kojom se sve miješalo.