Ponovno 30 godina zatvora

Specijalni sud za borbu protiv organiziranog kriminala u Beogradu, nakon ponovljenog suđenja, izrekao je kazne Milošu Simoviću i Sretku Kaliniću, pripadnicima nekadašnjeg kriminalnog “zemunskog klana”, za sudjelovanje u ubojstvu premijera Srbije Zorana Đinđića 12. ožujka 2003. Kazna je identična onoj izrečenoj 2007., kad im je suđeno u odsutnosti – 30 godina zatvora.

Obojica su sudu postala dostupna prošlog proljeća, pošto je – nakon sedam godina skrivanja – Miloš Simović u Zagrebu ustrijelio Sretka Kalinića te je, nekoliko dana kasnije, uhapšen kod Morovića, prilikom ilegalnog prelaska granice. Kalinić je, pak, nakon oporavka u bolnici, izručen Srbiji.

Naručitelj nepoznat

Obojica su zatražila ponavljanje suđenja, ali ništa nova nismo doznali, tek nagađanja koja su se u javnosti prosula nakon što su procurili navodni detalji iz njihovih iskaza. Točnije, iz iskaza Miloša Simovića, koji je, za razliku od Kalinića, priznao da je sudjelovao u zavjeri za atentat na premijera i koji je, kako se to nagađalo, bio spreman uz određene uvjete progovoriti punu istinu o ubojstvu premijera. Kalinić je, pak, pokušao svoje negiranje bilo kakvog sudjelovanja u atentatu potkrijepiti iskazom naglo pronađena svjedoka, nekog Nevenka Kalinića (nisu u rodu), koji je pred Sudom tvrdio da je sa Sretkom u trenutku atentata bio na sasvim drugom kraju grada, ali Sud taj njegov iskaz nije prihvatio; vidjet ćemo hoće li tužiteljstvo pokrenuti postupak protiv njega zbog kaznenog djela lažnog svjedočenja.

– Rekao sam da imena naručitelja ubojstva, pored mene i mog brata Aleksandra, zna i Milorad Ulemek Legija. Ali, ja nisam lud i glup i neću ih otkriti, jer sada u ovoj državi nikome nije stalo da istina iziđe na vidjelo. U ovoj vlasti ima onih koji će zaštititi te ljude. Reći ću tko su kad budem bio siguran da će biti kažnjeni – rekao je Simović.

Žao mi je što se istina skriva, kazao je Kalinić na kraju suđenja, ne ponavljajući ništa od onoga što je navodno govorio u istrazi, da su u ubojstvo premijera umiješani i neki političari, među kojima i najvažniji među njima, skriven pod nadimkom “Ćoki”. Svima je jasno, rekao je, da se Dušan Spasojević, šef “zemunskog klana” (ubijen u akciji hapšenja nakon atentata), nije probudio jednoga jutra i sam odlučio da ubije premijera.

Ništa od pozadine

Mnogi su se nadali da će ponovljeno suđenje Simoviću i Kaliniću otkriti barem dijelove slagalice “političke pozadine atentata”, koja godinama muči srpsku javnost. Odvjetnik Srđa Popović, koji zastupa majku i sestru ubijenog premijera, poodavno je podnio novu kaznenu prijavu za organizaciju oružane pobune Jedinice za specijalne operacije protiv Milorada Ulemeka Legije i ostalih, od koje je sve počelo; ne treba previše podsjećati da do danas na tu temu nema nikakvih rezultata, usprkos obećanjima više garnitura specijalnih i ostalih tužitelja da samo što nisu ušli u kazneni postupak.

Dilema o namjerama nadležnih ostala je i sada, nakon ponovljenog suđenja Simoviću i Kaliniću: je li ono što su govorili prije i u tijeku suđenja tek lupetanje već zasigurno osuđenih (čeka ih još jedno ponovljeno suđenje, za brojna ubojstva, terorizam i druga teška djela koje je počinio “zemunski klan”, za što su u odsutnosti osuđeni na 40 godina zatvora) ili vlastima nije stalo da se sazna puna istina o ubojstvu premijera Zorana Đinđića.