Zapušite uši, začepite noseve

U prvim je danima mahnitog trošenja proračunskog novca na marketinško uobličavanje stranačkih politika, preporučljivo parafrazirati naslov odlične drame Ivane Sajko “Misa za predizbornu šutnju…”, pa napisati nešto poput – mise za nastupajuću predizbornu galamu.

Jer u njoj će, nema sumnje, terminalno nastradati i zdrav razum i preostale natruhe političke odgovornosti a, sva je prilika, skupa s njima ozbiljnije nagrabusiti ionako osakaćen ugled parlamentarne demokracije. Može se to naslutiti već iz prvih poruka sa jumbo-plakata, na kojima su se sukobile dvije trenutno najsnažnije političke grupacije u zemlji: marketinška agencija Digitel, koja predstavlja glasače tzv. desnog centra, i koalicija Brukete i Žinića, koja zastupa stavove navodno lijevo orijentiranih birača.

Fleksibilnost “platforme”

Prva je, doduše, sasvim lijepo iskoristila bezglavu jurnjavu svoga klijenta po Hrvatskoj proteklih mjeseci, koncentriranu na neselektivno polaganje kamena-temeljaca i neumorno histeriziranje o “crvenoj opasnosti”. Struktura je reklamnih poruka sasvim logično proizišla iz te začudne kombinacije opsesije temeljima i neutemeljenih opsesija: prvo dobivamo neku od tvrdnji o ostvarenim uspjesima – “Sačuvali smo dostojanstvo hrvatskih branitelja”, “Završili smo pregovore s EU”, “Uspješni smo u brobi protiv korupcije” – potom paranoidni apel: “Čuvajmo Hrvatsku!”

Kampanja, dakle, razložno zamišljena, toliko da joj ozbiljnije nisu mogli naškoditi niti česti, nezgodni sukobi sa stvarnošću. Koga je, naime, briga što izjava o braniteljskom dostojanstvu dolazi od onih koji su Registar branitelja napumpali do degutantne brojke od pola milijuna imena, koga briga što je završetak pregovora s Unijom većim dijelom formalno, a i sadržajno, kontradiktoran s pozivom na čuvanje nacionalne države, kada su nacionalni ponos i antikomunistički zanos ciljne skupine birača nanišanjeni precizno, pa se svaki pokušaj kritičke opservacije i političke argumentacije neizbježno pretvara u pucanj u prazno?

Samo, stratezi kampanje nisu mogli računati na USKOK-ov rebranding njihova proizvoda – nakon što ste službeno optuženi za korupciju, naime, slogani kojima se predstavljate kao avangarda antikorupcijske borbe čak i najvjernijim potrošačima glasačkog prava ne mogu ne djelovati groteskno. I tako, prije nego što je uopće započela, bitka je za tržište glasova izgubljena – glavni konkurent sada već sasvim ozbiljno pretendira na poziciju monopolista državne politike.

Analitičari i komentatori voljni sagledati stvari izvan nedotupavne perspektive pseudoljevičarskog trijumfalizma, odmah su ispravno upozorili kako krah donedavno najmoćnije hrvatske stranke može rezultirati opasnim raspletom: ne samo zbog toga što otvara prostor prodoru desničarskog populizma, nego i zato što povratno omogućuje glavnim oponentima da vlast preuzmu čak i bez ozbiljnijeg angažmana. I nije pritom riječ samo o tome da njihov “Plan 21” evidentno ne nudi nikakvu garanciju socijalne senzibiliziranosti nego, naprotiv, brojnim mutnim mjestima omeđuje širok manevarski prostor za nastavljanje i zaoštravanje neoliberalnih politika; problem je, čini se, istodobno prizemniji i kompleksniji.

Što se, opet, jasno može iščitati iz promotivnih poruka u kojima su Bruketa & Žinić program svojih poslodavaca predstavili kao “Platformu za buđenje hrvatskih potencijala”, entuzijastično pozivajući: “Predlažite, pitajte, komentirajte!”. Nasuprot monolitnoj prezentaciji vladajuće stranke-pokreta opozicija, dakle, nudi fleksibilnost “platforme”, zagovara interakciju i fingira inkluzivnost procesa kreiranja vlastite politike: svi smo pozvani, svi možemo sudjelovati, i naš će glas biti uvažen, poručuje ova marketinški koncipirana, minijaturna (per)verzija direktne demokracije.

“Bolni rezovi”

Samo, naličje je proklamirane dinamičnosti predizbornog programa oporbenjaka krajnja konfuznost njihovih javnih istupa. Dovoljno je ukratko se prisjetiti samo dva ili tri posljednja mjeseca: od ljetne romanse Ivana Jakovčića s Jadrankom Kosor na Brijuni Rivijeri pa do Linićeva javnog traženja ostavke Zorana Milanovića na mjesto predsjednika SDP-a postane li ovaj premijer; od intervjua Vesne Pusić “Novostima”, u kojem je zagovarala državnu zaštitu banaka – ali ne i građana – od poslovnog rizika pa do njezina nedavnog empatiziranja s prosvjednicima, koji napadaju iste te banke, na stranicama “Jutarnjeg lista”; od opreznog izbjegavanja koalicijskih partnera da progovore o mjerama štednje pa do samoinicijativnog zazivanja intervencije MMF-a sve razigranijeg Linića i javnog priznanja Branka Grčića kako je šutnja o “bolnim rezovima” samo stvar predizborne strategije…

Dodajte ovome odavno poznatu činjenicu da politička karijera jednog od ključnih igrača buduće vlasti, Radimira Čačića, ovisi o nepredvidljivom ishodu njegova sudskog procesa u Mađarskoj, stavite preko svega simboličku glazuru nazivanja koalicije prema malom, ali – iz perspektive prosječnog posjetitelja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – nedohvatljivo luksuznom restoranu, odakle su krenuli na pohod prema socijalnoj pravednosti uz haute cuisine i birana vina, i ne možete dobiti ništa drugo osim poslovične slike raštimanog orkestra, neuigrane ekipe čije se bizarne solo-akcije odavno ne mogu opravdati ideološko-programskim razlikama okupljenih stranaka, a kamoli predstavljanjem “Plana 21” kao mobilne, korekcijama podložne “platforme”.

E, sad: da halabuku ove političke kakofonije ne ublažavaju paralelni medijski rekvijemi za HDZ, da nasuprot koalicijskim ispadima ne stoji njegov raspad, bilo bi kudikamo kompliciranije svesti sustavnu nekoordiniranost i nedorečenost opozicije na pomirljive formulacije o povremenim “gafovima” i “incidentima”. Ovako, urušavanje hadezeovskih temelja sužava horizont biračkih očekivanja, radikalno snižava ionako srozane kriterije institucionaliziranog političkog djelovanja i promeće jednu, za sada ne baš uvjerljivu programsku inicijativu u neupitno rješenje recesijskih nevolja, čineći posljedično i svaku treću političku opciju poželjnijom nego što se donedavno činila. U takvoj konstelaciji, razlika između predizbornog oglašavanja i izbornog glasanja postat će neizbježno stvar detalja: za prvo će vam trebati dobro zapušene uši a, odlučite li se kojim slučajem za drugo, čvrsto začepljen nos.