Bljak priča

Završio pravni faks. I radim nešto. Neki direktor. U nekoliko firmi. Zapravo… Bljak priča – glasi dio bilješke koju je Albert Faggian, vlasnik pulskog dnevnika “Glas Istre”, zapisao pod svoj profil na internetskoj društvenoj stranici MySpace, u rubrici “O meni”. U međuvremenu, točnije, prošlog tjedna, u njegov su privatni posjed dospjele još jedne, znatno veće dnevne novine, riječki “Novi list”.

Potaknuti vlasničkim okupljanjem novog medijskog sazviježđa, bili smo slobodni ovdje se podsjetiti što je sve tako izrazito “bljak” u priči o Faggianovu radu u nekoliko firmi. Ali, čim smo zagrebali po prašini koja se slegla na virtualnom njegovu dosjeu, postalo je jasno da ćemo predmet nužno svesti do minimuma. Svega toga, naime, ima previše.

Pola godine pritvora

Albert Faggian inače je subjekt i onakvoga jednog pravog dosjea, kakav nam prvi pada na pamet kad čujemo za taj pojam. Živopisni poduzetnički hod započeo je od pulske Mljekare, među ostalim ucjenjujući radnike da mu prodaju svoje dionice. Kasnije su otpušteni, a poduzeće je definitivno upropašteno. Epilog je najvulgarniji mogući: glavni vjerovnik, zagrebačka tvrtka Rudnik, preuzeo je nekretnine Mljekare – krajnji cilj svih sličnih afera – dok se Faggian izvukao nakon šest mjeseci pritvora.

U tome mu je svakako pomogao vrh IDS-a, čiji su ga prvaci posjećivali dok je bio pritvoren. Tu vezu treba istaknuti, bit će od presudnog značaja za nastavak zapleta. Danas je Faggian više nego ugledan građanin Pule, može ga se vidjeti kako na javnim mjestima demonstrativno podiže čašu u društvu gradonačelnika Borisa Miletića, ujedno potpredsjednika stranke. Njegovo tamošnje vlasništvo, osim “Glasa Istre”, proteže se i na vodeće trgovačko poduzeće Puljanku.

Preuzevši pulski dnevnik, pak, Albert je Faggian samo pojačao tendenciju intenzivne poslovne suradnje s IDS-om. Ubrzo je u fotelju glavnog urednika posadio Ranka Borovečkog koji će se doista pokazati pravim izborom za funkciju aparatčika s prvenstvenim zadatkom svakodnevnog mirenja interesa stranačko-političkog i privatno-poslovnog.

Zahvaljujući upravo njima dvojici, istarski župan Ivan Jakovčić zadobio je u novije doba priliku da se upusti u osobno razračunavanje s pojedinim novinarima, koje je završilo iživljavanjem nad Zoranom Angeleskim. Ili još uvijek nije: Angeleski je prije nekoliko mjeseci dobio izvanredni otkaz, a potom ga je sud vratio na posao, ako se tako može nazvati onaj međuprostor u kojem je ostavljen da čami.

Novinarima “Glasa Istre”, jasno, nije bilo dopušteno objaviti određene tekstove o malverzacijama Puljanke, kao ni o borbi radnika Uljanika za poštivanje njihova kolektivnog ugovora. Umjesto njihova glasa, priliku da se izjasne dobili su isključivo upravitelji brodogradilišta. Primjera je dosta, rekosmo, a već na red dolazi aktualni zgoditak u portfelju Alberta Faggiana, “Novi list”.

Nemedijski poslovi

Kao što je poznato, riječki dnevnik zapao je u financijske teškoće čim ga je preuzeo donedavni gazda Robert Ježić. On je s računa tih novina odmah “posudio” svih 18 milijuna kuna ušteđevine, te je povrat duga u vidu kredita za svoju krovnu tvrtku Dioki stao prolongirati iz godine u godinu. Ježićevo poslovanje naposljetku je inkriminirano u vezi sa slučajem Ive Sanadera, a Zagrebačkoj banci kao glavnom vjerovniku Diokija preostalo je razmotriti kome da proda Novi list.

Izabrali su Faggiana, s tim da su mu prethodno dali kredit od navodnih 60 do 70 milijuna kuna, zbog kojeg je on založio nekretnine Puljanke. Rok za ponude iznosio je 11 dana, od čega sedam radnih, pa se na tako formaliziran natječaj i nije stigao javiti nitko osim njega. Sad možemo samo čekati da vidimo što će se dalje zbiti s još uvijek najotvorenijim dnevnim novinama u Hrvatskoj.

Ali, možemo se upustiti i u neke prognoze. Sudeći po intervjuu kojeg je Faggian dao “Novom listu” prije nekoliko dana, novinare i sve ostale radnike tamo očekuju, kako bi se reklo, bolni rezovi. Firma je u krizi, zaposlenici u strahu od masovnog otpuštanja, dok novi vlasnik na pitanje hoće li bitnije mijenjati uređivačku koncepciju, odgovara – A tko sam ja da to činim? Pa, odgovor već zna Borovečki.

Također, pažnju osobito privlači nešto širi kontekst događaja. Ovom strogo kontroliranom transakcijom zacijelo je povezan krug interesa koji izlazi znatno van medijskog svijeta, što je postalo uobičajeno s vlasnicima novina koji ulažu u razne nemedijske poslove. Notorni primjer je onaj Ninoslava Pavića i uništenog poduzeća Kamensko, što ga uredno zataškava glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, kao i najviši dužnosnici perspektivne nam kvaziljevice.

Pioniri uzurpacije

U takvim se aferama napadno često pojavljuje ime Ivice Todorića, najvećeg hrvatskog tajkuna. Njegovo poduzeće Agrokor već neko vrijeme pokazuje interes za kupnju Puljanke, na zadovoljstvo Alberta Faggiana. Poslovi se šire, kapital migrira i plodi se, a ruka ruku mije, dakle, jer je bljak.

Sve te prpošne aktivnosti, međutim, otkrivaju stratešku poziciju medija u društvu, politici i biznisu. Još od vremena domaćih pionira uzurpiranja javnih dobara u tom smislu, Miroslava Kutle i Vinka Grubišića, privatni vlasnici nad medijima pokazuju izrazite apetite za ostalim, nemedijskim poslovima, te špekuliranje karakteristično za multikorporacijski tržišni modus.

Albert Faggian u tom je smislu tek jedan tipičan “kontroverzni poduzetnik” koji je odlučio iskoristiti medijske potencijale u aspektima političke, marketinške, trgovačke i svake druge unosnije djelatnosti. A činjenica da uslijed svega toga propadaju i novine i nemedijska poduzeća koja su im se našla u blizini, samo dodatno ukazuje na generalnu neodrživost privatnog vlasništva u onome što se ipak nimalo slučajno zove javnim medijima.