HNB zakasnio tri godine

Od izbijanja krize Hrvatska narodna banka (HNB) na čelu s guvernerom Željkom Rohatinskim uvjeravala je javnost u stabilnost hrvatskog financijskog sektora, pri čemu je jedna od važnijih sigurnosnih mjera bila propisana minimalna stopa adekvatnosti kapitala banaka od 12 posto, znatno veća od europskog prosjeka. No slučaj propasti male splitske Kredo banke, koja je imala tržišni udio od samo 0,44 posto, toliko je zatresao sustav da je u predizbornom tjednu zasjenio političku kampanju posvađavši nekoliko državnih institucija.

HNB je prošlog tjedna odlučio likvidirati Kredo banku nakon što je nadzorom započetim u svibnju ustanovio da je stopa adekvatnosti od 12,28 posto, koju je banka iskazivala, lažna, te da zapravo ima negativan predznak, što znači da banka uopće nema jamstvenog kapitala i posluje s neiskazanim gubitkom. Otvaranjem likvidacije ostalo je blokirano više od milijardu kuna potraživanja klijenata i partnera Kredo banke, među kojima su i neke općine, državna poduzeća i institucije, druge banke, osiguravajuće kuće, mirovinski fondovi, rukometaši, nogometaši i još tisuće štediša, ulagača na tržištu kapitala te mnoštvo malih i srednjih tvrtki.

Najprozirniji kriminal

Prema informacijama “Novosti”, neke od većih vjerovnika Kredo banke prošlog tjedna počeo je okupljati direktor Velebit osiguranja Dražen Kulić na neformalnim sastancima u Zagrebu, gdje se razgovaralo o njihovoj podršci eventualnom preuzimanju bilance Kredo banke od strane neke druge banke. Kako doznajemo, mnogi vjerovnici čude se što HNB nije ranije primijetio što se zbiva s Kredo bankom, pa reagirao na vrijeme kako bi se njeno poslovanje uskladilo sa zakonom, umjesto da se slučaj okonča likvidacijom. No nitko od njih se dosad nije usudio javno prozvati HNB zbog toga, a bilo je i vrlo malo glasova ekonomskih stručnjaka, poput Guste Santinija, koji su bili spremni barem reći da je ovakav rasplet trebalo prevenirati.

Prema onome što je na dan likvidacije objavio sam HNB, gubitak Kredo banke uglavnom je posljedica plasmana njenim većinskim dioničarima Borisu Baraću i Mirku Vukoviću. Iako je zakonom propisano da izloženost prema vlasnicima ne smije prelaziti 10 posto jamstvenog kapitala banke, plasmani Baraćevoj grupi dosezali su koncem ožujka ove godine 60 posto jamstvenog kapitala, a Vukovićevoj čak 84 posto. Kako je jamstveni kapital iznosio 192,3 milijuna kuna, proizlazi da im je ukupno bilo plasirano čak 277 milijuna kuna kredita koji, k tome, nisu bili ni adekvatno osigurani, niti su ih oni bili u stanju redovito otplaćivati.

No ovo govori i da u Kredo banci nije bila na djelu neka suptilna financijska prevara, već najprimitivniji mogući oblik bankarskog kriminala, naime onaj u kojem vlasnici banke sami sebi nezakonito dodjeljuju kredite, pa je slučaj Kredo zorno pokazao kako sustav HNB-ove kontrole nije u stanju na vrijeme detektirati čak ni najprozirniji način vlasničke destabilizacije banke.

Naime, HNB nije otkrio da je stvarna stopa adekvatnosti kapitala Kredo banke u odnosu na iskazanu pala za pokoji postotni poen ispod dozvoljene granice od 12 posto, već je u intervenciju krenuo tek kada kapitala više uopće nije bilo. Također, HNB nije otkrio da su plasmani vlasnicima prešli pokoji postotak iznad dozvoljenih 10 posto jamstvenog kapitala, već se u priču uključio tek kada su oni ukupno dosegli nevjerojatnih 144 posto.

Slijepi revizori

Kako HNB ima položaj nedodirljive monetarne vlasti, k tome obavijene bankarskom tajnom, nisu još dostupni podaci o tome od kada potječu i kojim su tempom rasli ti nedozvoljeni plasmani, pa se tako ne može znati ni koliki je vremenski propust HNB-ova nadzora. “Novosti” su HNB-u uputile nekoliko pitanja u tom smislu, ali odgovoreno nam je da je HNB već priopćio sve što je imao za reći o Kredo banci.

No iz bilanci najvećih Baraćevih i Vukovićevih tvrtki vidljivo je da njihova zaduženost nije narasla naglo, već unatrag posljednjih nekoliko godina. “Novosti” su otkrile da su samo Baraćeve Adut nekretnine još koncem 2008. imale kod Kredo banke čak 18 kredita ukupno teških 37 milijuna kuna, što je već tada otprilike dvostruko premašivalo zakonom dopuštenu izloženost banke prema vlasniku. Dakle, barem od tada, a prošle su tri godine, moralo se reagirati, no HNB nije ništa primijetio, pri čemu valja dodati da velika odgovornost leži i na splitskoj revizorskoj tvrtci Kalibović i partneri, koja je unatrag tri godine pozitivno ocjenjivala financijska izvješća uprave Kredo banke.

Nije poznato što je na koncu motiviralo HNB-a da u svibnju ove godine konačno pokrene superviziju Kredo banke, osim toga da je ona iskazivala razinu adekvatnosti kapitala blizu minimalne, a ako je to bio povod, onda je također trebalo reagirati prije, jer je Kredo banka blizu minimuma jednako bila i ranijih godina.

Kada je odlučio likvidirati banku, HNB je počinio još nekoliko slonovskih poteza, koji su, za razliku od pitanja njegove pravovremene intervencije, ipak izazvali reakcije. Najprije je viceguverner Davor Holjevac javno prozvao još četiri male banke koje su blizu minimalne stope adekvatnosti kapitala. Time im je nanio ogromnu štetu izazivajući nepovjerenje klijenata, a da je ta šteta bila realna dovoljno govori činjenica da ju je sam HNB morao sanirati donošenjem odluke kojom bankama ako zapadnu u poteškoće s likvidnošću privremeno omogućava korištenje obavezne pričuve – praktički posudbu od HNB-a.

Sporne mjenice

Drugi sporan potez bila je odluka da se nakon otvaranja likvidacije isplate određene mjenice vrijedne devet milijuna kuna, zbog čega je oštrim priopćenjem reagirao direktor Hanfe Ante Samodol, jer je time nestao i zakonski zaštićeni novac brokerskih klijenata pod kontrolom Hanfe, a kada je HNB pokušao odgovornost prebaciti na Finu, koja se od toga ogradila, Samodol je još podnio i kaznenu prijavu protiv HNB-a, nakon čega je DORH smjesta zatražio provođenje izvida. DORH je prije toga pokrenuo i istragu o poslovanju Kredo banke, a iz nje će se, osim o kriminalnim radnjama uprave i vlasnika, barem posredno moći doznati nešto više i o propustima HNB-a u pravovremenom sprječavanju tih muljaža.

Koliko će afera Kredo stajati sustav zasad nije poznato, no Državna agencija za osiguranje štednih uloga (DAB) neobično brzo je pokrenula isplatu 420 milijuna kuna zajamčenih potraživanja klijenata, od kojih dobar dio neće moći povratiti u postupku likvidacije.

DAB je imao rok od tri mjeseca za tu isplatu, no kako njegovu upravu čine HDZ-ovi ministri, očigledno se promptno reagiralo prije izbora, a isplatom obuhvatilo što veći broj klijenata, uključujući i brokerske, u čije je ime protestirao Samodol, kako bi se smanjila politička šteta od bankarske afere koja je omela kampanju.