Kažnjavanje naroda
Kao žrtva ekonomske krize u studenom je pala i španjolska vlada, na za razliku od Grčke i Italije, smjena se u toj zemlji dogodila na izborima. Bivši premijer i predsjednik Socijalističke radničke stranke Španjolske (PSOE) Jose Luis Rodriguez Zapatero, pritisnut padom popularnosti zbog mjera štednje koje nisu pomogle ekonomiji, izbore je raspisao četiri mjeseca ranije i odstupio s dužnosti predsjednika stranke.
Birači su neuspjeh socijalista kaznili najgorim porazom u posljednjih 30 godina, pa su oni dobili četiri milijuna glasova manje (od 35,7 milijuna birača) nego na izborima 2008., kada su osvojili drugi mandat. Socijalisti su osvojili 111 zastupničkih mjesta, za razliku od 169 nepune četiri godine ranije, dok je čak 186 od 350 mjesta osvojila konzervativna Pučka stranka Mariana Rajoyja. Konzervativci su također izborili rekord, pa sada imaju najveću moć od smrti diktatora Francisca Franca prije 36 godina. Osim apsolutne većine u parlamentu, Pučka stranka kontrolira gotovo sve veće gradove, polovicu općina i 11 od 17 autonomnih pokrajina.
Jačanje komunista
No da se u Španjolskoj nije dogodilo isključivo skretanje udesno svjedoči statistika koja kaže da su konzervativci dobili znatno manje novih glasova nego što su ih socijalisti izgubili, oko 500.000. Isto tako, dobro su prošle manje stranke ljevice, pa je Ujedinjena ljevica kojom dominiraju komunisti svoje prisustvo u parlamentu povećala s tri na 11 zastupnika, dok je secesionistička baskijska stranka radikalne ljevice Amaiur dobila sedam fotelja. Uspjeh manjih stranaka ljevice tumači se povratkom birača koje su socijalisti ranije privukli potezima poput povlačenja španjolskih vojnika iz Iraka i legalizacije gay brakova.
Egzodus lijevih birača od socijalista objašnjava se i utjecajem pokreta Indignados, koji je od svibnja ove godine u nekoliko navrata organizirao masovne prosvjede protiv mjera štednje. Pokret je izričito kritičan i prema dominaciji dviju najvećih stranaka, pa je pozvao na njihov bojkot. Prema podacima agencije Investigacion de Mercado IPSOS, u demonstracijama Indignadosa sudjelovalo je između šest i osam milijuna ljudi, što čini ogroman udio španjolskih birača, dok 76 posto građana podržava njihove zahtjeve. Na lokalnim izborima u svibnju Indignadosi su prvi put kaznili socijaliste, čiji je premijerski kandidat Alfredo Rubalcaba u srpnju odbio primiti dokument sa zahtjevima Indignadosa. Ujedinjena ljevica te je zahtjeve ugradila u svoj izborni program, za što je nagrađena učetverostručenjem broja parlamentarnih mandata.
Isto tako, vođa konzervativaca Mariano Rajoy, 56-godišnji javni bilježnik porijeklom iz Galicije, nije osobito omiljen političar, a u istraživanjima popularnosti uvijek je slabije kotirao od svojega suparnika Rubalcabe. Rajoy slovi kao neodlučni političar bez karizme, dok Rubalcabu, inženjera kemije i nekadašnjeg sprintera, čak i konzervativci smatraju izrazito talentiranim političarom s rijetkim govorničkim darom. Unatoč tome, Španjolcima je važnija bila promjena, pa su podržali Rajoya, čovjeka koji se dvaput bezuspješno kandidirao za premijera i koji je u konzervativnoj vladi Josea Marie Aznara obnašao nekoliko ministarskih funkcija.
Tepih za poslodavce
U skladu s famom koja ga prati, Rajoy ni nakon izbora nije obznanio detaljan plan ekonomske reforme za koju su Španjolci glasali. Najavio je samo da želi “odmotati crveni tepih poslodavcima” te zamolio tržišta, koja na tu tajnovitost nisu dobro reagirala, da pričekaju 13. prosinca, kada će pred kraljem Juanom Carlosom svečano prisegnuti i tek tada predstaviti svoj kabinet i plan za spas ekonomije.
No, poznato je da nova vlada namjerava smanjiti državnu upravu, provesti reformu financijskog sektora, privatizirati neke javne usluge, smanjiti poreze poslodavcima i izmijeniti zakon o kolektivnom pregovaranju kako bi se olakšalo zapošljavanje i otpuštanje radnika te kako bi se kolektivni ugovori donosili na razini kompanija i bili povezani s njihovom produktivnošću. Izvjesni su i rezovi u zdravstvu i obrazovanju, a sve to u cilju smanjenja deficita državnog proračuna s devet posto BDP-a prošle godine na 4,4 posto iduće. Vlada do lipnja mora prikupiti 26 milijardi eura za vraćanje kredita, a tri je prikupila nekoliko dana nakon izbora prodajom državnih obveznica uz nezavidnu kamatu od 5,2 posto. Španjolskoj je u listopadu smanjen kreditni rejting, a isto se dogodilo i u deset pokrajina, od kojih je Castilla-La Mancha postala insolventna, pa su joj obveznice svrstane u “smeće”.
No državni dug od 61 posto BDP-a manji je problem od zaduženosti građana, koja doseže 130 posto prosječnih prihoda, i enormne nezaposlenosti koja sa 22,6 posto drži rekord Europske unije, naročito nezaposlenosti mladih od čak 46 posto. Nezaposlenost se naročito povećala u protekle tri godine zbog kraha tržišta nekretnina, budući da je građevinska industrija u BDP-u sudjelovala sa 16 posto, a u zapošljavanju sa 12 posto. Cijena nekretnina od 2004. do 2008. narasla je za 44 posto, jer su ih Španjolci masovno kupovali zahvaljujući pristupačnim kreditima. No s pucanjem balona ostalo je 176 milijardi eura neplaćenih hipoteka i gotovo milijun praznih stanova. Procjenjuje se da pad cijena nekretnina od 17 posto još nije dosegnuo dno, jer su u Irskoj i SAD-u, koje su imale istu situaciju, nekretnine pojeftinile 40 odnosno 32 posto.
Masovna otpuštanja
Ukoliko cijene i dalje budu padale, kako se predviđa, bit će još više neplaćenih kredita, što će stvoriti dodatni pritisak na građevinsku industriju i u kombinaciji s visokom nezaposlenošću zaprijetiti bankarskom sustavu.
Tijekom godina u kojima je Španjolska prosperirala zahvaljujući jeftinim kreditima, cijena rada u toj zemlji također je porasla za 36 posto, što je španjolske radnike učinilo nekonkurentnima. Iako se Zapateru zamjera da nije poduzeo mjere za izlazak iz krize, sam je Rubalcaba u intervjuu “Washington Postu” rekao da je socijalistička vlada olakšala proceduru otpuštanja radnika i da je u roku od dvije godine čak četiri milijuna ljudi ostalo bez posla. To se dogodilo u sklopu 15 milijardi eura teškog paketa štednje, koji uključuje i uvođenje ustavnog ograničenja državnoga duga i povećanje dobne granice za odlazak u mirovinu. Ipak, to nije bilo dovoljno da bi se potaknuo ekonomski rast, pa se Španjolcima sprema dodatna štednja koja bi, međutim, mogla dodatno usporiti ekonomiju, ali i produbiti ekonomsku nejednakost. Ona, pak, prema posljednjim podacima Eurostata, Španjolsku svrstava na četvrto mjesto u Europskoj uniji, odmah iza Litve, Latvije i Rumunjske.