Klasik kojeg je nemoguće ignorirati

Završeno je obilježavanje stote obljetnice rođenja velikoga dječjeg pjesnika Grigora Viteza, čiji su lik i djelo među rijetkima koji su preživjeli kulturnu čistku devedesetih u nastavnim planovima i bibliotekama.

Izredali su se događaji: od polaganja vijenaca u Vitezovom rodnom Kosovcu, svečanog programa u Gornjim Bogićevcima, majske “Vitezijade” u Okučanima, susreta učenika četiriju osnovnih škola iz Hrvatske koje nose pjesnikovo ime, preko jubilarne marke Hrvatskih pošta s pjesnikovim likom, do znanstvenog skupa “Veliki vidar – stoljeće Grigora Viteza”, kojem se odazvalo 49 predavača. No, da pri punom povratku Grigora Viteza u javni život Hrvatske nije bilo sve tako uspješno, svjedoči i odgoda vraćanja njegove biste pred Osnovnu školu u Okučanima, odakle je uklonjena nakon “Bljeska” 1995. Unatoč tome što velik broj škola i vrtića diljem Hrvatske nosi naziv po ovom pjesniku, propala je akcija povratka imena okučanskoj osnovnoj školi i vrtiću.

Poslije obilježenog jubileja, ostaje pitanje je li se veliki vidar zaista vratio na zasluženo mjesto u književnosti ili su manifestacije bile samo kulisa za javnost. Listajući čitanke za osnovnoškolce od prvog do četvrtog razreda, stječe se utisak da Grigor Vitez i nije baš takav velikan hrvatske književnosti i utemeljitelj suvremene književnosti za djecu.

Neuništiva vrijednost

Djeca obožavaju Vitezove pjesme, muzikalne su, ritmične i lagane za učenje napamet, odlične su za scensko prikazivanje. Međutim, šteta je da od prvog do četvrtog razreda u čitankama postoje samo tri pjesme Grigora Viteza. S obzirom na obilno gradivo i broj pjesama drugih autora i njihovu prosječnu kvalitetu, to je premalo, slažu se učitelji iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske s kojima smo razgovarali.

Vikipedija, ionako nepouzdana internetska “uradi sam” enciklopedija, pruža vrlo oskudne informacije o pjesniku, u svega tri-četiri siromašne rečenice. Nema čak ni činjenice da je Vitez utemeljitelj suvremene književnosti za djecu, što je i na znanstvenom skupu nekoliko puta ponovljeno. Ta je uloga, po Vikipediji, pripala Zvonimiru Balogu, čije su se prve pjesme pojavile dosta kasnije od Vitezovih.

– Grigor Vitez je nezaobilazni klasik koji je pjesničkim formama i izražajnim sredstvima stvorio temelje hrvatske i jugoslavenske poezije za djecu i ta se njegova vrijednost teško može osporiti. Vitez je u hrvatskim lektirama ostao jer ga je nemoguće ignorirati. Bojim se, kako vrijeme odmiče, da će pred novim generacijama i društvenim vjetrovima dobivati sve manje prostora, sve dok ga se ne gurne u zaborav. Ali, njegovoj vrijednosti ne mogu nauditi – ističe Dušan Rapo, umirovljeni profesor književnosti za djecu s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu.

S njim se slaže i odličan poznavatelj Vitezova književnog opusa, dječji pjesnik Đuro Maričić, jedan od sudionika skupa, koji već dvije godine ima pripremljenu monografiju o Grigoru Vitezu.

– Nije samo Vikipedija dokaz potiskivanja Viteza, nego i antologije hrvatske književnosti. Primjera radi, Ivo Zalar je u svojoj Antologiji iz 1994. uvrstio po 13 pjesama Grigora Viteza i Zvonimira Baloga, čime je njihov rad i vrijednost izjednačio. Proširena Antologija iz 2008. brojala je 13 Vitezovih pjesama i 17 Balogovih, čime je potonjem dana prednost, jer novouvrštene pjesme nisu napisane u međuvremenu. Sam Balog je u Antologiju svjetske književnosti iz 1975. uvrstio 23 Vitezove pjesme i jedanaest svojih. Njih dvojica ne mogu nikako biti ravnopravni po vrijednosti svojih djela, jedino ako se gleda po političkom ili nacionalnom ključu – objašnjava Maričić, koji izražava nezadovoljstvo načinom obilježavanja stote godišnjice Vitezovog rođenja.

Prešućena istina

– Na znanstvenom skupu o Grigoru Vitezu nije rečeno ništa novo, nije bilo ni poruke koja bi upućivala da su ne tako davno uništavane njegove biste i da još nisu vraćene, da su mijenjani nazivi škola, da je u hrvatskim lektirama ostalo samo nekoliko njegovih pjesama. Kao da se to nije događalo i kao da se ne događa. Štoviše, tema drugog dana skupa nije ni bio Grigor Vitez. Razočaran sam i odnosom same srpske zajednice, koja je trebala uzeti veću ulogu u obilježavanju ovog jubileja. Pogotovu sam to očekivao od centrale SKD-a “Prosvjeta”, koja je samo priredila knjižicu izabranih djela, iako bi u današnje vrijeme trebalo izdati pjesnikova sabrana djela – kaže Đuro Maričić.

Jedan od sudionika skupa, profesor srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Dušan Marinković, ističe da je teško znati koliko je hrvatska javnost svjesna Vitezova porijekla, odnosno da je on Srbin iz Hrvatske i da njegovo djelo pripada i hrvatskoj i srpskoj književnosti te književnosti Srba u Hrvatskoj.

– Nema objektivnih mjerenja ili nije bilo ispitivanja u tom smjeru i s tim interesom ili bar ja ne znam za takvo što. Konačno, takva pitanja treba rješavati i postavljati na drugačiji način, primjereniji suštini, odnosno adekvatno rješavanje tih pitanja treba vidjeti u modelu kulture koja je otvorena za druge i drugačije, što zasad još ostaje u budućnosti – kaže Marinković.

Bio je nadnacionalni kozmopolit

Vitezova pripadnost jednoj od najbrojnijih nacionalnih manjina je općepoznata činjenica, pa stoga nije bila uža tema, ali je poštovana kroz sastav organizacijskog odbora, u kojem su uz profesore hrvatske i slovenske književnosti zastupljena i dvojica profesora srpske književnosti, Dušan Marinković i Jovan Ljuštanović – kaže Diana Zalar, profesorica književnosti za djecu na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu i jedna od članica organizacijskog odbora skupa.

– Razgovarala sam i složila se s kćeri Grigora Viteza Olgicom Vitez-Babić da su Vitezovi roditelji po nacionalnosti bili pripadnici srpske nacionalne manjine, no korijeni te obitelji su već 300 godina na hrvatskom tlu i on sam je uvijek govorio da je hrvatski pisac, pa je jednom prilikom napisao da “ne želi ulaziti ni u kakve antologije u kojima se pisci prebrojavaju po nacionalnosti”. U pedesetim i šezdesetim godinama prošloga stoljeća postojala je snažna pripadnost mnogih ljudi iz umjetnosti i kulture određenoj ideji nadnacionalnoga kozmopolitizma, a njoj je pripadao i Vitez – dodaje Diana Zalar.