Kukavički napad na Titovog generala

Penzionisani general i narodni heroj Titove Jugoslavije Jovo Kapičić napadnut je i teže povređen u ponedeljak, 12. decembra. Napad na Kapičića izvršila je nepoznata osoba, s leđa, u centru Beograda oko 15 sati, dok se Kapičić vraćao kući iz uobičajene šetnje. Kapičić je pregledan u Kliničkom centru i ima blaže povrede glave, nosa i ortopedske povrede, a na svoju inicijativu nije zadržan na lečenju, nego je otišao kući.

Ne zna se još ko je napadač, koji je odmah po zadavanju udaraca pobegao, mada je policija objavila da vrši intenzivnu istragu. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore saopšteno je da je ministar Ivan Brajović “izrazio ogorčenje zbog napada na 93-godišnjeg revolucionara, ali i očekivanje da će počinilac ovog nedela biti brzo sankcionisan” te da je srpski ministar policije Ivica Dačić “Brajoviću prenio uveravanje da se preduzimaju sve aktivnosti na identifikovanju napadača na generala Kapičića”.

Nepodobna prošlost

Kapičić je bio učesnik NOB-a od samoga početka, najpre kao borac Prve proleterske, a kasnije kao komesar u Drugoj dalmatinskoj brigadi, s kojom je prošao sve najstrašnije bitke. Nakon rata bio je crnogorski ministar unutrašnjih poslova, šef beogradske Udbe i Rankovićev pomoćnik za vreme Informbiroa. Uz njegovo se ime vezuje osnivanje Golog otoka, što on ne poriče. O tome i drugim stvarima iz svoje burne prošlosti govorio je i za “Novosti”, u intervjuu objavljenom pre dve godine, u 526. broju.

General Jovo Kapičić bio je ogorčeni protivnik ratova i političara iz devedesetih godina. Bez ustezanja je kritikovao Miloševića i tadašnju srpsku vlast. U to je vreme otvoreno progovorio o prošlosti, ne ulepšavajući je i ne minimizujući svoju ulogu u zbivanjima koja se ne mogu okarakterisati kao “carstvo sloboda”. Istovremeno, pripadao je maloj grupi beogradskih Crnogoraca koji su se zalagali za samostalnu Crnu Goru.

Ono što mu nacionalistički i profašistički deo javnosti u Srbiji nikada neće zaboraviti jeste činjenica da je baš on rukovodio hapšenjem Draže Mihajlovića 1946. Kada je prošle godine vlast tragala za posmrtnim ostacima Draže Mihajlovića, a Vlada čak napravila posebnu ekipu eksperata da ih pronađu, iz tih je krugova Kapičiću došla pretnja da će biti uhapšen i suđen. To se ipak nije dogodilo, mada se ne bi moglo reći da se on toga nešto osobito plašio.

Kampanja traje godinama

I pored duboke starosti, Jovo Kapičić je ostao mentalno svež i s jasnim interesovanjem za društvena i politička zbivanja u Srbiji. Govori često za medije, ne krijući svoja opredelenja, a ponekad je u svojim porukama prema nacionalistima sasvim rezolutan, pa to ove dodatno motiviše da ga napadaju. No, do sada je to bilo samo verbalno.

Kampanja protiv generala Kapičića od strane nacionalističkih i profašističkih grupa u Srbiji traje godinama. On je za njih idealna meta. Bio je partizan, komunista, narodni heroj, uhvatio Dražu, osnovao Goli otok, nije podržao Miloševića, zalagao se za nezavisnu Crnu Goru, neprekidno kritikovao srpske nacionaliste, a četnike otvoreno nazivao fašistima i kvislinzima. Kako su te nasilne, profašističke i kriptonacionalističke grupacije u Srbiji prilično ojačale, toliko da su bile u stanju ove godine sprečiti održavanje Parade ponosa u Beogradu, i nakon što u Srbiji upravo traje slavlje tih grupacija zbog propale kandidature za EU, jako je blizu pameti da baš tu, u tom miljeu, treba tražiti onoga ko je naručio i izveo napad na generala Kapičića. Napali su ga ne da ga ubiju, nego da pošalju poruku javnosti kako su tu i kako su spremni da kažnjavaju “izdajnike”.

Postavlja se pitanje da li su takvu poruku mogli poslati i tako šta bi napali koga mlađega. Jesu, ali im je bilo sigurnije napasti stara čoveka, koji hoda sam: nasilnici se nikada ne odlikuju nekom velikom hrabrošću.