Intrigator

Katran & perje

Ribićev bijeg iz balkanske krčme

Sindikalist europske vjere

Nitko nije kvalitetnije obrazložio potrebu ulaska Hrvatske u Europsku uniju od sindikalnog lidera Vilima Ribića. U redovitoj propagandnoj HTV-ovoj emisiji, emitiranoj dva dana uoči sudbonosne odluke, Ribić je na provokaciju jednog euroskeptika dobio posve opravdanu patriotsku erekciju.

– Pa predsjednik Srbije nedavno je izjavio da je Ruđer Bošković Srbin katoličke vjere! – zakukao je majci Ribić, nabreklih glasnica spominjući “bijeg iz balkanske krčme”.

Tako se istaknuo na desnom krilu pobornika najsloženije zajednice koju je ljudski rod uopće zamislio i koja ovih dana doseže vrhunac iz razloga što je moćna Hrvatska odlučila pristupiti istoj.

Milijuni gledatelja, sugovornici, voditelj emisije i dežurni politički analitičari diljem svijeta ostali su toliko zabezeknuti i šokirani analizom predsjednika Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja da do dana današnjeg nije zabilježena niti jedna reakcija na ovako briljantan istup.

Registrirano je ipak nesuvislo mumljanje nekolicine ultraljevičara koji su na internetskim forumima, u maniri pravih podzemnih kukavica, lupali po tastaturama nešto u smislu da bi se šef sindikata trebao baviti solidarnošću među zaposlenicima svog ceha, a ne prizemnim nacionalizmom – no to su sve ionako deplasirana mišljenja u modernoj Hrvatskoj i slobodnoj Europi.

Jer Vilim Ribić je ionako proslavljen po tome što je čuvenim člankom u “Jutarnjem listu” nagazio na žulj anarhističkoj Akademskoj solidarnosti koja je organizirala štrajkove po fakultetima. Tada je u cilju europskog boljitka obavio učinkovitu štrajkbrehersku dužnost i pružio podršku propaloj reformi visokog školstva kako ju je bio zamislio potonuli ministar obrazovanja Radovan Fuchs.

Petar Glodić

Odluka Agencije za elektroničke medije o prevođenju srpskog jezika

Vijeće za nacionalno zatupljivanje

Postoji konsenzus da pripadamo istom govornom području i postavljanje takvog pitanja naprosto je izraz idiotizma. Članovi Vijeća trebali bi dati ostavke, jer su se takvom odlukom pokazali nesposobnima da obnašaju svoju dužnost, kaže režiser Vinko Brešan

Agencija za elektroničke medije opomenula je RTL zato što ne prevodi srpske filmove, zbog čega je ta televizija morala privremeno odustati od “Žikine dinastije”. Agencija se pritom pozvala na zakonsku odredbu o nužnom prevođenju filmova na stranom jeziku, ali je u ovom slučaju prema srpskom postupila kao da je u pitanju bugarski, francuski ili neki od bantu jezika, a ne jezik koji svatko u Hrvatskoj razumije, često i bolje od pojedinih narječja hrvatskog jezika.

RTL je odlučio pokrenuti pravne korake, a članove Vijeća za elektroničke medije, koji su na čelu Agencije, pozvao je da daju ostavke, jer su prekinuli dosadašnju pozitivnu praksu po kojoj se srpski filmovi i serije nisu prevodili, što na RTL-u doživljavaju kao diskriminiranje njihove televizije. Poručili su i kako su zaprimili brojne komentare gledatelja koji titlovanje filmova iz Srbije i BiH-a smatraju apsurdnim, a i iz konkurentske Nove TV oglasili su se kazavši da kod publike neki raniji pokušaji titlovanja nisu naišli na pozitivan odaziv.

Istupili su i vodeći ljudi strukovnih udruga, koji takvo prevođenje smatraju smiješnim. Poznati režiser i direktor Zagreb filma Vinko Brešan kaže za “Novosti” da bilo koji film snimljen na izvornom jeziku u Srbiji, BiH-u i Hrvatskoj pripada istom govornom području.

– Bez obzira na to smatra li netko da su to dva ili tri jezika, to je evidentno svima, osim Agenciji. Danas postoji društveni konsenzus da pripadamo istom govornom području i postavljanje takvog pitanja naprosto je izraz idiotizma. Članovi Vijeća trebali bi dati ostavke, jer su se takvom odlukom pokazali nesposobnima da obnašaju svoju dužnost – kaže Brešan, ističući da u Srbiji nikad nitko nije postavio pitanje prevođenja njegovih filmova, te da se to nije činilo ni u Hrvatskoj.

– To je bio slučaj s “Ranama” Srđana Dragojevića, i to prije 14 godina, a otada nitko nije tražio prevođenje filmova koji igraju na festivalima, u kinima i na televiziji, kao ni serija, jer nitko nije tako glup. To je pitanje zdrave pameti, a ne političko pitanje – dodaje Brešan.

Predsjednik Vijeća Zdenko Ljevak i članovi Olga Ramljak, Marija Udiljak, Zdravko Kedžo, Ljubomir Stefanović, Damir Hajduk i Ernest Strika, sudeći prema zahtjevu koji su postavili, ne razumiju srpski jezik i smatraju da filmove i serije treba prevoditi. Imenovao ih je Sabor na prijedlog bivše vlade HDZ-a, s kojim su mnogi članovi Vijeća povezani. Olga Ramljak bila je jedna od omiljenih novinarki Franje Tuđmana, Ljevak je 1990-ih privatizirao izdavačku kuću Naprijed, Kedžo je suradnik HDZ-ove Zaklade hrvatskog državnog zavjeta itd.

Ipak, nisu posve usamljeni u forsiranju nacionalističkog zatupljivanja. Jedina institucija koja je podržala njihovu odluku je ona ista koja se protivila izmjeni “športa” u “sport”, naime Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koji se javio ustvrdivši doslovce sljedeće: “Srpski jezik uistinu je drugi jezik te ga se kao takvog treba i prevoditi.” Pitamo se samo kome.

Nenad Jovanović

Je li prekasno za Ostojićev policijski odjel za pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo?

Odjel za izgubljene slučajeve

Bivši ministar Šime Lučin siguran je da će nas efikasnost novog policijskog odjela iznenaditi, no odvjetnik Anto Nobilo kaže da je prošlo previše vremena i da je osnivanje tog odjela više politička poruka

Nakon najave ministra policije Ranka Ostojića o osnivanju odjela za pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo, iz Ministarstva unutarnjih poslova poručuju da nas, iako je nacrt novog zakona spreman, o načinu funkcioniranja i točnom katalogu kaznenih djela koja će ući u nadležnost budućeg odjela mogu izvijestiti tek nakon dovršetka preustroja i usvajanja novog zakona.

U svakom slučaju, novi bi policijski odjel trebao biti usmjeren na otkrivanje pretvorbenih i ratnoprofiterskih kaznenih djela iz 1990-ih, čije je nezastarijevanje propisano izmjenama Ustava iz 2010. godine. Dosad je kao jedina žrtva tih ustavnih izmjena pao bivši premijer Ivo Sanader, protiv kojeg je Uskok podigao optužnicu zbog uzimanja provizije od kredita Hypo banke za opremanje ambasada 1994. i 1995. godine. Neki smatraju kako je apsurdno što je baš Sanader, pored svih ratnih i privatizacijskih buržuja koji su se 1990-ih obogatili uz blagoslov vladajuće HDZ-ove garniture, postao prvi kojeg se progoni za ta kaznena djela, a mišljenja su podijeljena i oko toga kakav će biti uspjeh novog policijskog odjela.

Saborski zastupnik SDP-a Šime Lučin siguran je da Sanader neće biti jedini optuženik za ratno profiterstvo. No Lučin je još kao ministar policije u vladi Ivice Račana najavljivao žestoki obračun s ratnim i privatizacijskim profiterima, ali od svega je ispalo veliko ništa.

– Nemam se namjeru opravdavati, ali MUP je u to vrijeme bio visoko politizirana i militarizirana institucija, a niz zakona usporavao je moguće progone. Riječ je, prije svega, o tadašnjem Zakonu o kaznenom postupku. Nije postojao zakon o pokajniku i pouzdaniku, Uskok se tek formirao, a nedostajali su i stručnjaci i novac – kaže Lučin.

Što se tiče načina rada novog odjela, Lučin navodi da bi uzeo izvješća Državne revizije o privatizacijama pod sumnjivim i netransparentnim okolnostima, pa bi te podatke usporedio s onima kojima raspolažu policija i DORH.

– Poanta je efikasna i stručna krim-ekipa s dobrom pozadinom i logistikom. Mislim da priču treba vezati uz privatizaciju, a siguran sam da će nas rezultati, što se tiče efikasnosti, iznenaditi – optimističan je Lučin.

No odvjetnik Anto Nobilo smatra da je osnivanja posebnog odjela tek politička poruka, jer je prošlo dosta godina i vrlo je teško danas otkloniti posljedice onoga što je sustav 1990-ih ozakonio. Također, navodi da je dio tvrtki u kojima se događao kriminal kasnije prodan i da bi policijske istrage mogle inicirati nove nepravde.

– Trebalo bi otvoriti stare predmete iz doba pretvorbe i privatizacije i vidjeti koliko je bilo postupanja izvan zakona. Sramota je da je Sanader jedini protiv kojeg je podignuta optužnica za ratno profiterstvo. Problem je u tome što su zakoni iz 1990-ih bili kriminalni, a privatizacijski postupci su se formalnopravno provodili u skladu sa zakonom. Stoga je teško reći koliko će se toga otkriti, možda tek nešto sporadično. Ponavljam, bez obzira na nezastarijevanje, prošlo je puno godina – kaže Nobilo.

Dragan Grozdanić

Predsjednik pristao na ukidanje svoje povlaštene mirovine

Naknadna pravednost

Predsjednik Republike Ivo Josipović, izabran pod parolom “nove pravednosti”, mudro je šutio dok se očekivao prijedlog Vlade o ukidanju povlaštenih mirovina dužnosnika, a nastavio je šutjeti i nakon što se ispostavilo da zakonske izmjene neće obuhvatiti funkciju koju osobno obnaša. No kada se konačno potegnulo zanemareno pitanje njegove mirovine, Josipović je tek poručio da je uvjeren da će Sabor pronaći “pravedno rješenje”. Nije ni tada smogao snage sam predložiti ukidanje, pa čak ni pojasniti što je to po njemu “pravedno rješenje”.

Objašnjenje je stiglo tek nakon što su iz Kukuriku koalicije nedvosmisleno poručili kako će mu povlaštena mirovina biti ukinuta. Josipović je pristao, ali je zauzvrat tražio da se dužnosnicima po isteku mandata zakonski osigura povratak na raniji posao. Predsjednik je “Jutarnjem listu” otkrio da ga u svemu tome najviše brine kako će se ukidanje povlaštenih mirovina odraziti, “primjerice, na neovisnost ustavnih sudaca ako ih nakon isteka mandata pošaljete natrag na burzu”.

Predsjednika toliko ne brine kako će radnici zadržati neovisnost od svojih poslodavaca, a zna se kamo će radnik, primjerice onaj iz Željezare Sisak, kada mu “istekne mandat”. Plaće ustavnih sudaca, kada ih već spominje, kreću se oko 20.000 kuna, a kako su postavljeni na osam godina, oni samo u jednom mandatu zarade koliko radnik s prosječnom plaćom u 30 godina. Predsjednik s plaćom od 25.000 kuna u petogodišnjem mandatu zaradi za 22,5 godine, a u dva mandata više nego prosječni radnik tijekom cijelog radnog vijeka.

Nema sumnje, njihovo zbrinjavanje nakon isteka mandata goruće je pitanje društvene pravde.

Nikola Bajto

Kratko & jasno

Davor Gjenero, politički analitičar

Izbori po mjeri Kosor

Hoće li svibanjski izbori za predsjedništvo HDZ-a biti nedemokratski već zato što ni ovaj put neće birati svi članovi stranke, već samo 2.200 izaslanika?

– Stranačke izbore u HDZ-u možemo usporediti s onima koji su vođeni u SDP-u po načelu jedan čovjek – jedan glas, što je dobar model glasanja kada želite obnovu generacija unutar stranke, ali su i jedni i drugi izbori jednako demokratski ako se odvijaju po unaprijed dogovorenim pravilima.

No u HDZ-u će po županijama biti izabrano samo 900 izaslanika, dok ostatak dolazi iz mladeži, zajednice žena, redova saborskih zastupnika i članova predsjedništva, utemeljitelja stranke itd. Radi li se ipak o nedovoljno demokratskoj strukturi izaslanika?

– Aktualno stranačko vodstvo u svim strankama definira forum koji bitno određuje tko će biti izabran na čelo stranke i već je sada jasno da Jadranka Kosor i njeni najbliži suradnici izborni forum definiraju tako da ona ostane na vrhu. To se dešavalo u svim strankama i nije bilo nedemokratski definirano. Stranačka organizacija je konzervativan mehanizam kojoj je kontinuitet u izboru vodstva izrazito važan u funkcioniranju.

No kandidati za predsjednika stranke, što u ovom slučaju najviše koristi Jadranki Kosor, tako mogu utjecati na izbor izaslanika, čime je otvoren prostor za režije i manipulacije pri izboru?

– Naravno da u izbornu utrku uvijek ulaze ljudi koji imaju utjecaj na stranačku infrastrukturu. Takva kontrola postoji u svim strankama. Jadranka Kosor je u poziciji kontinuiteta o kojem sam već govorio, protukandidat Domagoj Milošević je uvjetno neokonzervativac, Tomislav Karamarko bi trebao krenuti s čvršće demokršćanske pozicije, dok Darko Milinović koketira s populizmom.

AUTOR: Dragan Grozdanić