Izgubio izbore, osvojio vlast

Nakon višetjednog manevriranja, slovenske su se stranke desnice uspjele dogovoriti da formiraju vladajuću koaliciju. Iako je Pozitivna Slovenija ljubljanskog gradonačelnika Zorana Jankovića na parlamentarnim izborima 4. prosinca sa 28,5 posto glasova i 28 mandata bila relativni pobjednik, postizbornim inženjeringom, čije se zakulisno autorstvo pripisuje Janezu Janši, Jankovićeva stranka otpravljena je u opoziciju.

U koaliciju s Janšinom Slovenskom demokratskom strankom (SDS), koja je osvojila 26 posto glasova, ušli su Slovenska pučka stranka, koja je osvojila 6,8 posto glasova, demokršćanska Nova Slovenija sa 4,8 posto, stranka umirovljenika DeSUS sa 6,9 posto i Građanska lista Gregora Viranta sa 8,3 posto glasova. Zajedno imaju 50 od 90 mjesta u parlamentu, a premijera, najvjerojatnije Janšu, predložit će u subotu.

Iako su nakon izbora socijaldemokrati bivšeg premijera Boruta Pahora i umirovljenici Karla Erjavca Jankoviću obećali dati podršku u parlamentu i s njim oformiti koaliciju, Janković povjerenje nije dobio.

Ustavno sporno

Slovenski mediji javili su da su stranke desnice svojim zastupnicima zabranile pristup tajnom glasanju o povjerenju Pozitivnoj Sloveniji, što je dnevnik “Delo” nazvao “ustavno spornim”, budući da bi parlamentarni zastupnici trebali biti “narodni zastupnici, a ne stranački vojnici”. Predsjednik Danilo Türk takvo ponašanje desnice nazvao je “političkim driblingom” i “stranačkim kalkulacijama”. S obzirom na to da je Janković dobio povjerenje 42 zastupnika, dok mu je za natpolovičnu većinu trebalo njih 46, očigledno je da ga je iznevjerila nekolicina zastupnika koji su mu obećali dati povjerenje, po svemu sudeći iz stranke umirovljenika. Prema pisanju ljubljanskog “Dnevnika”, upravo je Janša “organizirao opstrukciju glasanja”, a opći je stav da je desnica htjela da procedura bude formalno regularna, pa je omogućila da se mandat prvo ponudi Jankoviću, ali je potom učinila sve da ga on ne dobije. Kolumnist “Dnevnika” Ervin Hladnik Milharčič za “Novosti” je taj Janšin manevar okarakterizirao kao “moment unutarkoalicijskog discipliniranja”.

– Glasanje je bilo tajno, ali je za njega potrebno fizički otići do glasačke kutije. Članovi stranaka desnice očito su bili instruirani da ostanu u svojim foteljama, kako bi se odmah vidjelo tko su eventualni izdajnici, pa da ih se pošalje u Sibir – rekao nam je Hladnik.

Njegov kolega Robert Botteri, kreativni urednik “Mladine”, za “Novosti” je rekao da je “bilo realno da Janković neće dobiti podršku, jer nijedna stranka nije htjela dozvoliti da se pojavi netko izvana i pojede im cijeli vrt”.

– Janković im ništa nije htio dati, već je na čelna mjesta namjeravao dovesti stručnjake, a kada se predomislio, već je bilo kasno. Desnica je s penzionerima i Virantom već krenula dijeliti resore, pa su ovi prvi tražili ministarstva vanjskih poslova i zdravstva, a ovi drugi pravosuđe i financije. Janša je bio spreman ostaviti SDS-u samo tri ministarstva, jer mu je sada jedino važno da bude predsjednik vlade i da ne mora ponedjeljkom ići na sud – kaže Botteri, osvrćući se na činjenicu da je Janša usred suđenja za mito koje je njegova stranka navodno primila od finske tvrtke Patria.

Virantov oportunizam

Nečasnu ulogu u postizbornom driblingu odigrao je i Gregor Virant, bivši ministar uprave u Janšinoj vladi. On je također sudjelovao u bojkotu glasanja povjerenja Jankoviću iako je, zajedno s umirovljenicima, već bio parafirao koalicijski sporazum s njegovom strankom.

– Virant je neoliberal koji se u svom izbornom programu zalagao za smanjenje uloge države i privatizaciju javnih poduzeća, pa je zato od Jankovića tražio ministarstvo financija, koje mu ovaj nije htio dati. Osim toga, kada je postalo očigledno da će biti problema s formiranjem koalicije, on je predložio čak četiri imena, sva četiri bankara, za mandatara tehničke vlade, no kada je Türk predložio da to bude Marko Voljč, rekao je da ga neće podržati, jer je već bio u pregovorima s Janšom – govori Botteri.

Hladnik, pak, podsjeća da je Virantov nadimak “Garmin”, po uzoru na proizvođača uređaja za satelitsko navođenje.

– Taj nadimak označava njegovu sklonost da ide malo lijevo, malo desno, pa je tako od početka postizbornog perioda kalkulirao na koju stranu da ide i gdje bi mogao više profitirati. Janša mu je dao do znanja da je to upravo kod njega, pa se može reći da je Virant vodio dobru pragmatičnu politiku, što je politički korektan izraz za oportunizam – kaže Hladnik.

Pat-poziciju koja je u slovenskom parlamentu bila nastala zbog kalkuliranja umirovljenika i Gregora Viranta pokušao je u jednom trenutku presjeći predsjednik Türk, predloživši za mandatara Marka Voljča, 62-godišnjeg izvršnog direktora za srednju i istočnu Europu belgijske bankarsko-osiguravateljske KBC Grupe smještene u Bruxellesu. Voljča se zbog bliskosti liberalnoj ljevici nazvalo “trećim čovjekom ljevice”, a u sličnoj je situaciji bio i 1992. godine, kada je na prijedlog ljevice pokušao smijeniti tadašnjeg premijera Alojza Peterlea, ali to nije pošlo za rukom njemu, već Janezu Drnovšeku. Voljč je radio u Narodnoj banci Slovenije i u Svjetskoj banci u Washingtonu, da bi 1990-te proveo na čelu Nove ljubljanske banke, čijih je trećinu dionica 2004. kupila KBC Grupa.

Türkov prijedlog slovenski su mediji protumačili kao pokušaj kupovanja vremena kako bi se osujetilo nastojanje Janše da formira koaliciju. Türk se, tumači Botteri, “snažno protivio mogućnosti da Janša sastavi vladu zbog činjenice da je upleten u korupcijsku aferu Patria, zbog čega se vode suđenja u tri države, Sloveniji, Austriji i Finskoj”.

Osim Zorana Jankovića i Slovenske gospodarske komore, prijedlog da Voljč bude mandatar nije podržao nitko. Sindikati su ga ocijenili kao “nepoznanicu” u smislu njegovog odnosa prema reformama i socijalnoj državi, stranke desnice prijedlog su nazvale neozbiljnim, a umirovljenici i Gregor Virant rekli su da nema dovoljno vremena da smisli program izvlačenja zemlje iz krize. Ni podrška građana ideji tehničke vlade nije bila velika, pa je prema istraživanju agencije Ninamedia 48,5 posto građana bilo protiv, 28,3 za, a 23 posto njih bilo je neodlučno.

Tehnička vlada

Izostanak podrške slovenskih političkih aktera ideji tehničke vlade sugerira, međutim, i da bi Slovenija, nakon što se dovrši mučna priča s formiranjem vlade, mogla imati problema s prevladavanjem ekonomske krize. Naime, Janković je bio izbor slovenskog predsjednika jer slovi kao sposoban menadžer s izraženom socijalnom osjetljivošću, a zbog razmjera krize nije mu bila strana ni tehnička vlada s bankarom na čelu, no i jednog i drugog odbila je većina političke elite. Sada na vlast dolazi heterogena i krhka koalicija opterećena razmimoilaženjima oko pristupa reformama, gdje bi se mogli sukobiti neoliberal Virant i umirovljenici. Predsjednik DeSUS-a Erjavec čak je teškom mukom skupio podršku članstva da se uopće ide u Janšinu koaliciju.

Koalicija je opterećena i Janšinim golemim nacionalizmom, koji ga je naveo da javno, na internetskim stranicama SDS-a, objavi šovinistički tekst protiv Jankovićevih birača u kojemu se oni proglašavaju “neslovencima” i “južnjacima”, koji su na birališta dovođeni organizirano i “odjeveni u sportske trenerke”, instruirani da glasaju za Jankovića, inače Srbina po ocu, ukoliko ne žele da ih desnica u slučaju pobjede “vrati u Bosnu”.

Taj nacionalizam ogleda se i u histeriji oko prodaje Mercatora hrvatskom Agrokoru, čija je premoćna ponuda zasad odbijena, a umjesto toga se razmatra mogućnost da Mercator kupi slovenska država putem Nove ljubljanske banke koja je u njezinom većinskom vlasništvu. Hladnik, međutim, kaže da “slovenska država za takav ‘nacionalni interes’ nema novca”.

– Sigurno je da će se voditi ideološka bitka i da će Janša Mercator koristiti za raspirivanje nacionalizma. No ukoliko se za njega dobije dobra cijena, mislim da će se firma prodati onome tko tu cijenu ponudi jer država mora uštedjeti 800 milijuna eura. Zbog toga bi se trebale i zamrznuti mirovine, pri čemu je DeSUS već postavio uvjet da one ne smiju biti niže od 60 posto prosječne plaće, a trebale bi se smanjiti i plaće javnih službenika. Slovenci su vrlo realističan narod, pa vjerujem da će Janša napraviti ono što mu Europa sugerira – govori Hladnik.

Iako djelomično u šali, Hladnik nam je rekao da ga, s Janšom na čelu vlade i Virantom kao predsjednikom parlamenta, ne bi začudila i ponovna revitalizacija sukoba s Hrvatskom oko morske granice, unatoč dogovoru koji su Slovenija i Hrvatska postigle oko izbora sudaca arbitražne komisije koja će odlučiti o granici.

– Raspoloženje u strankama desnice oko Piranskog zaljeva je da je Pahor izdao nacionalni interes. S obzirom na to da će politiku diktirati Janša, on će to pitanje sasvim sigurno upotrijebiti za konsolidaciju stavova unutar koalicije. Ne očekujem baš konkretne poteze, poput odbijanja ratifikacije ugovora o pridruživanju Hrvatske Europskoj uniji, iako i taj instrument postoji, ali sam uvjeren da će retorika ići u tom smjeru. Bit će to jedan vrlo antipatičan mandat – zaključuje Ervin Hladnik Milharčič.

I Slovenija napadnuta kreditnim rejtinzima

Bonitetna agencija Standard&Poor’s snizila je kreditni rejting Slovenije u paketu s još osam članica eurozone, uz negativnu prognozu za iduće razdoblje. Slovenska vlada rekla je da je ocjena pretjerana jer nije uzela u obzir činjenicu da je deficit proračuna smanjen na 4,3 posto. Slovenska je ekonomija zbog ovisnosti o izvozu 2009. imala negativan rast, a iako je blagi oporavak uslijedio naredne godine, krajem 2011. ponovno je zabilježen pad. Agencije Fitch i Moody’s Sloveniji su snizile rejting nakon što je lani na referendumu odbijen prijedlog mirovinske reforme koja je državi trebala uštedjeti 300 milijuna eura, a zbog čega je u rujnu pala i koalicijska vlada Boruta Pahora. Prinosi na slovenske državne obveznice tada su prešli sedam posto, a Sloveniji je zaprijetila recesija, unatoč javnom dugu manjem od 50 posto BDP-a. Stranke su odbile i interventni zakon o zamrzavanju plaća i mirovina, a smetnjom rastu smatra se i već legendarni slovenski ekonomski nacionalizam, zbog kojeg je država opstruirala prodaju Mercatora Agrokoru.

Slično se dogodilo i 2003. kada je belgijska pivovara Interbrew spriječena u preuzimanju Uniona, no danas su sve velike kompanije, poput Mure, Istrabenza, Pivovarne Laško i koncerna Mariborske nadbiskupije, opterećene golemim dugovima.

Novi-stari premijer na sudu zbog korupcije

U rujnu prošle godine počelo je suđenje Janezu Janši u kojem ga se tereti da je 2006., dok je obnašao dužnost premijera, izvršio “nezakonito posredovanje” prilikom kupnje 135 oklopnih vozila finske tvrtke Patria za 238 milijuna eura. Patria je, prema optužnici, provizije isplatila preko posrednika u Austriji, a optuženi su i Janšin stranački kolega Jože Zagožen, kanadski poduzetnik slovensko-austrijskog porijekla Walter Wolf, vlasnik tvrtke Rotis Ivan Črnkovič i brigadir slovenske vojske Anton Krkovič. Prošlog tjedna finske su vlasti uhapsile bivšeg menadžera Patrije zbog sumnje da je 2007. podmitio dužnosnike hrvatske vlade da kupe 84 vozila za 112 milijuna eura. Na suđenju u Austriji optuženi su Wolf i lobist Hans Wolfgang Riedel, no tamošnje je tužilaštvo unaprijed najavilo da se navodi neće moći potkrijepiti materijalnim dokazima, već se temelje na svjedočenju menadžera Patrije koji je rekao da je dio novca uplaćenog preko Riedelove tvrtke bio namijenjen podmićivanju slovenskih dužnosnika.

I slovenske i hrvatske vlasti tvrde da su poslovi sklopljeni na transparentan način, a Janša tvrdi i da se radi o montiranom procesu s ciljem njegove političke eliminacije, s obzirom na to da su navodi o korupciji prvi put objavljeni uoči slovenskih parlamentarnih izbora 2008.