Kritičari rezistentni na erotiku

“7 seX 7”, dugometražni igrani prvijenac Irene Škorić

Zanimljiv je odnos prema erotskom u umjetnosti na našim prostorima, osobito u književnosti i na filmu. Svojedobno je erotski sterilna književnost fakovaca došla na glas kao vrlo seksualna, no kad je, recimo, mlada i lijepa spisateljica Stela Jelinčić kreirala nekoliko doista fino sročenih i uzbudljivih erotskih prizora u svom prvijencu “Korov je samo biljka na krivom mjestu”, onda je to omalovaženo kao nezrelo seksualno forsiranje. U jednom drugom prvijencu jedne druge mlade i privlačne spisateljice (“Hotel Zagorje” Ivane Simić Bodrožić), opisivanje seksualnih (samo)inicijacija autobiografske protagonistice, u sveopćoj zaokupljenosti velikom temom vukovarskog stradanja i kontroverznim odnosom prema Zagorcima, ostalo je posve nezamijećeno. Slična stvar dogodila se i s romanesknim prvijencem (mlade i privlačne) Olje Savičević Ivančević “Adio kauboju”, gdje je izrazita seksualna emancipiranost protagonistice ili ignorirana ili kritizirana kao nedobrodošli “muški” autorski potez.

Ocjenjivanje svisoka

Uglavnom, iako je tradicija seksualno eksplicitnijeg pristupa u hrvatskoj književnosti i na hrvatskom filmu prilično tanka, nerijetko upravo jadna, uvijek kad se pojavi netko tko skučeno postavljeno stanje pokuša bar malo proširiti, redovno se pojave formalni i neformalni kritičari koji svisoka prezru takvo nastojanje.

Najnoviji primjer je dugometražni igrani prvijenac (mlade i lijepe) Irene Škorić “7 seX 7”, omnibus od sedam erotskih priča u jednom kadru, u kojem je autorica, među inim, prvi put u povijesti hrvatskog igranog kino-filma snimila gej scenu relativno podrobnog ljubljenja jezicima dvojice (mlađih) muškaraca. Reakcija kritičara? “U jedinoj homoseksualnoj epizodi Škorić nije otišla dalje od poljupca” (Jurica Pavičić, “Jutarnji list”). Ponovimo: prvi put u povijesti hrvatskog (igranog kino) filma snimljena je (relativno duga) gej scena ljubljenja

jezicima, na što kritičar, inače poznat po preskakanju seksualnih prizora u svojim romanima elipsom, superiornim okom seksualno prekaljenog bojovnika ustvrđuje da se nije otišlo dalje od (bijednog) poljupca.

U svom debiju Irena Škorić prva je u hrvatskoj slikopisnoj povijesti snimila i scenu biseksualnog s/m threesomea sa ženskom dominacijom, u kojoj Jelena Perčin, glumica uvjetno rečeno zvjezdanog statusa, ljubi bradavice na grudima svoje malo znane partnerice Sare Stanić, ali kritičar u tome ne vidi ni zrno kontekstualne smjelosti, nego tek nešto “slabo snimljeno i loše osvijetljeno”.

Pametnome dosta

Za duhovitu, “srpsko-hrvatsku” epizodu što zgodno parafrazira “Crvenkapicu”, veli pak naš kritičar da ima “jedva probavljiv klozetski humor”; isti onaj kritičar, btw, koji je zajedno sa svojim pajdom Antišom (Tomićem) grcao od smijeha uslijed nenadmašne duhovitosti Srđana Dragojevića i njegove “Parade”, ponajprije kad je na redu bila scena u kojoj se saznaje da je “Šiptar” seksualno općio sa zebrom i zarazio je triperom.

Tako stvari stoje. Nikad nitko u Hrvata nije snimio erotski omnibus, nitko nikad nije snimio scenu gej ljubljenja ni biseksualnog s/m trojca, no to autorici nije pribavilo ni minimum kontekstualnog bonusa. Glumačka hrabrost za naše prilike također se nije računala, kao ni generalno dobri glumački nastupi koji su izvlačili i one slabije napisane dijelove teksta.

Doista, “7 seX 7” kvalitetom se ne uzdiže iznad hrvatskog prosjeka, ali ni ne ide niže od njega, a donosi hrvatskom filmu stanoviti broj prizora koje nikad nije imao, i to iz najosjetljivije, erotske sfere. Pametnome dovoljno za respekt.