Autentična optužba bogatih i moćnih
U našim krajevima nije baš čest slučaj da glumac sam od sebe ima potrebu nešto reći o društvenoj situaciji, pa da onda okupi ekipu i pronađe novac da takav osobni angažman pretvori u predstavu. Glumac kao društveno biće koje javno reagira na ono što se oko njega događa ovdje, jednostavno, nije isplativ posao: moraš se zamjeriti moćnicima u kulturi i politici, a tko zna koliko ti to u karijeri može štetiti. Izuzeci ipak postoje. U Srbiji je to, primjerice, glumica Mirjana Karanović, koja je usred najgoreg rata bila spremna otići generalima JNA i protestirati zbog napada na Dubrovnik ili držati vatrene ulične govore protiv Miloševića, ali i svih nakon njega. U Hrvatskoj je to Vili Matula koji – od članstva u udrugama za ljudska prava do uličnih performansa u prilog očuvanja Varšavske ulice – neprestano upozorava na teške deformacije u javnoj sferi. To mu je donijelo nemalih problema, od dobacivanja prijatelja i podsmijeha tihe većine do upozorenja moćnika da “pripazi na obitelj” koja ipak mora živjeti od njegova glumačkoga kruha.
Plemenita tvrdoglavost
Svi koji poznaju Matulu znaju da je njegova tvrdoglavost plemenita kova i da je taj njegov “govor s krovova” praktički neuništiv; bez toga ga, jednostavno, nema ni kao glumca ni kao čovjeka. Zato ga nećemo vidjeti u TV-sapunicama, ali ćemo ga često gledati u avangardnim predstavama angažiranoga estetskog i društvenog naboja. Jedna od takvih, izvedena ovih dana u novootvorenom zagrebačkom klubu “Grič” (bivšem kinu “Kosmaj”), nosi naslov “Tko si ti i otkud ti pravo”, a u njoj se Matula pojavljuje kao glumac, kreator osnovne ideje i producent. Predstava se, naime, igra pod kapom Teatra 2000, koji je glumac osnovao prije desetak godina kako bi realizirao svoje ideje, ne bude li moguće drugačije.
U predstavi nastupaju i plesačica Irma Omerzo i čelist Stanko Kovačić, ujedinjeni u ideji koju je Matula istaknuo u programskom listiću: “Pozvao sam Irmu i Stanka na suradnju, da istražimo kako biti simbolički učinkovit i djelotvoran i kako razvrgnuti vrzino kolo kapitala, partitokracije, medija i mafije, kako otrcanu predstavu predstavničke demokracije zamijeniti novim izvedbama izravne demokracije. Kazalište danas može i mora nanovo osloboditi svoj politički potencijal.”
Poetski kabare
U odnosu na osnovnu ideju, predstava funkcionira kao neka vrsta poetskoga kabarea u kojem se – glazbeno, glumački i plesno – varira ideja nakaradnog društva čiji su se moćnici oteli kontroli. U pomoć su pritekli i stihovi Branka Maleša, puni političke žuči, koji su samo pojačali ironiju o besprizorno bogatima i beznadno siromašnima.
Predstava je primarno kreirana kao verbalna rugalica u kojoj glumački dominira Vili Matula s britkim humorom i lucidnim mislima, a Irma Omerzo i Stanko Kovačić svojevrsna su protestna pratnja, koja pokretom i zvukom ističe tamne tonove ove scenske optužbe na račun političke oholosti i novčane moći.
Ako se ovom nadasve smjelom kazališnom pokušaju smije nešto dobronamjerno zamjeriti, onda je to stanovita lepršavost izvedbe u odnosu na težinu teme. Hrvatsko društvo, kao i svijet u cjelini, danas su do grla zaglibili u krizu kojoj se ne vidi kraja i oni koji su za to odgovorni zaslužuju puno goru pljusku od one koju smo vidjeli u ovoj predstavi. Ipak, s obzirom na to da “Tko si ti i otkud ti pravo” funkcionira kao neka vrsta lego-slagalice političke ironije koja se rado gleda, vrlo je moguće da Vili Matula i drugovi prostim dopisivanjem teksta u kasnije izvedbe ubace nešto i od teže artiljerije u ovaj nesumnjivo autentični kazališni pothvat.