Obiteljska priča usred nacističkog Berlina
Erik Larson: “In the Garden of Beasts: Love, Terror and an American Family in Hitler’s Berlin” (Crown, 2011)
Tijekom čistke poznate kao Noć dugih noževa, priznati glazbeni kritičar Willi Schmid svirao je čelo kada je na kućna vrata banuo SS, odvukao ga pred ženom i troje djece iz kuće i ustrijelio. SS je pogriješio: meta čistke bio je drugi Schmid, zapravo, Schmitt. U svom obraćanju naciji Hitler se neće osvrnuti na to ubojstvo, žrtve će proglasiti urotnicima i neprijateljima države, a na osobnoj hrabrosti u zatiranju urote zahvalit će mu i predsjednik Hindenburg. Ubrzo Hindenburg umire, a Hitler objedinjuje vlast u državi, umirovljujući Hindenburgovu titulu predsjednika i proglašavajući se Führerom.
Politička i privatna povijest
Dnevnik “Münchner Neueste Nachrichten” tim povodom objavljuje veliki naslov “Danas je Hitler cijela Njemačka”, ignorirajući činjenicu da je samo mjesec dana ranije njegov glazbeni kritičar greškom ubijen u čistki, u kojoj je Hitler posmicao neke od svojih najbližih prijatelja i suradnika, dvojicu generala Reichswehra, neke vjenčane kumove ili roditelje djece kojima je bio kum, jednog konobara koji je bio nezgodan svjedok u slučaju sumnjivog samoubojstva njegove nećakinje Geli Raubal i, naposljetku, par Schmidova/Schmittova.
U takvu Njemačku – čistki, antisemitzma i diktature – godinu dana ranije doputovala je obitelj Dodd. Čikaškog profesora povijesti Williama E. Dodda Roosevelt je imenovao američkim ambasadorom u Berlinu, tražeći da u vrtlogu naci-revolucije predstavlja američke vrijednosti. Dodd je u Berlin stigao sa suprugom, sinom Billom i kćeri Marthom, svjedočeći o Hitlerovom usponu prema totalnoj vlasti, ali postajući i jedan od najvizionarskijih kritičara nacizma.
Novinaru i publicistu Eriku Larsonu ambasador Dodd zanimljiv je kao diplomat koji je u svom poimanju nacizma bio godinama ispred State Departmenta i kojem su posthumno čak i protivnici priznali jasnoću vizije o onome što se zbivalo u Njemačkoj. No “In The Garden Of Beast” nije tek biografija jednog zapravo minornog aktera velikog historijskog događanja, nego ponajprije obiteljska priča koja, kombinirajući političku i privatnu povijest, pokušava prizvati slike i mirise Berlina, grada koji će zauvijek promijeniti naše shvaćanje svijeta i povijesti.
Sve kćerine ljubavi
U tom smislu, glavni lik Larsonove knjige uz ambasadora Dodda jest i njegova kćer Martha. Kao mondena Amerikanka, tipična bjelosvjetska predstavnica “ludih dvadesetih”, Martha je u Hitlerovom Berlinu ljubovala s desecima muškaraca: između ostalih, zrakoplovnim asom iz Prvog svjetskog rata Ernestom Udetom, američkim piscem Thomasom Wolfeom i nacističkim šefom za strani tisak Ernstom Hanfstaenglom, a u jednome se trenutku našla i u romantično-dramatičnoj vezi sa šefom Gestapa Rudolfom Dielsom i predstavnikom
NKVD-a u sovjetskoj ambasadi Borisom Vinogradovim, jednom od njenih najvećih ljubavi.
Političku povijest ambasadora Dodda i “romantičnu” priču njegove kćeri Larson koristi kao potku i osnovu svoga povijesnog tkanja. Veliki historijski tektonski pomaci spretno se kombiniraju s malim privatnim aferama, pa Martha, skačući iz kreveta u krevet u atmosferi straha i terora tijekom Noći dugih noževa, naposljetku uskače i majci u krevet. Na kraju, i ambasador i njegova kćer pričaju priču o jednom vremenu: Dodd svojim dalekovidnim procjenama i stavovima, Martha svojim “holivudskim” eskapadama koje će završiti Dielsovim bijegom pred Himmlerom, Borisovim smaknućem u Staljinovim čistkama i njenim poslijeratnim bijegom pred optužbama za komunističku aktivnost u Prag, gdje će 1990. i umrijeti.
Naravno, ovakva obiteljska priča potiče i fantazije o sličnoj historiografiji hrvatske provenijencije. Zamislite samo kakva bi bila “obiteljska priča” Tuđmana, njegovih sinova Stjepana i Miroslava te kćeri Nevenke?