Pokrajine

U mnogim dijelovima Hrvatske proslavljen veliki praznik

Slavili Savu od Slavonije do Dalmacije

Mnoštvo ljudi okupilo se širom države u pravoslavnim hramovima, kulturnim institucijama, društvenim domovima i školama na Svetosavskim svečanostima

Centralna Svetosavska akademija za Eparhiju osječkopoljsku i baranjsku održana je u bioskopskoj sali u Borovu naselju. Skup koji je započeo himnom Svetom Savi pozdravio je i blagoslovio episkop Lukijan.

Borovo: Potreba za slogom

– Poverena nam Eparhija osječkopoljska i baranjska geografski i po broju vernika najmanja je eparhija, ali smo živa crkva, evharistijska, liturgijska crkva, ona je jedno veliko gradilište duhovnog i zemaljskog blaga u kome se proslavlja Bog sa svim svojim ugodnicima i svetiteljima, a među njima je i naš najveći svetitelj Sveti Sava – rekao je, između ostalog, vladika.

– Sveti Sava nije neko magično ljudsko biće, nego celovita ljudska ličnost koja je svoj ovozemaljski vek provela crkvenim načinom života. Prema sebi je celog života bio strog, a prema drugima blag. Mogao je mnogima da vlada, ali on je izabrao da služi svima – istakao je teolog Marko Šukunda iz Borova u besedi o prvom arhiepiskopu i prosvetitelju srpskom.

U programu akademije učestvovali su članovi svešteničkog hora Eparhije, Vukovarskog srpskog pevačkog društva “Javor” i Ansambla narodnih igara Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” iz Vukovara. Pored predstavnika srpske zajednice, Svetosavskoj akademiji je prisustvovao i vukovarski gradonačelnik Željko Sabo.

Savindan je na istoku Hrvatske proslavljen u svim školama u kojima se nastava izvodi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Najveća među njima je Osnovna škola Borovo koju danas pohađa 320 đaka. Proslava Svetog Save počela je, kao i ranijih godina, liturgijom u borovskom hramu Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana, a nastavljena u prostoru škole, gde je posle obreda osvećenja slavskog kolača i koljiva održana svečana akademija.

– Ako rod srpski želi da mi se oduži što ga održah i sačuvah u celini pre sedam i po vekova, neka onda za sva vremena odagna od sebe razdor i raspre koje su u današnje dane ljuto zavađene, nek’ brat bratu desnicu pruži i neka jedan drugom padnu u bratski zagrljaj – Savine su reči kojima se, jer su i danas aktuelne, obratio prvi borovski paroh, protojerej-stavrofor Čedo Lukić.

Na potrebu jedinstva i sloge ukazao je i direktor škole Tihomir Jakovljević ističući da trebamo čuvati svoju veru, kulturu, jezik i poreklo, jer samo tako možemo opstati na našim vekovnim ognjištima.

Posle tradicionalnog izvođenja Svetosavske himne, borovski osnovci su recitacijama, pesmama i scenskim prikazima pokazali deo onoga što su naučili o Svetom Savi i značaju svetosavlja za život, kulturu i pismenost srpskog naroda.

Zagreb: Nagrada “Prosvjete” i program gimnazijalaca

Uručenje nagrade “Sava Mrkalj” za naročit doprinos kulturi Srba u Hrvatskoj književniku Dragi Kekanoviću i nadahnut nastup učenika Odseka za tradicionalno pevanje i sviranje Muzičke škole “Stevan Mokranjac” iz Beograda, pod vodstvom poznate srpske etnomuzikologinje Sanje Ranković, obilježili su Svetosavsku akademiju SKD-a “Prosvjeta”, održanu 27. januara u skoro punoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu.

Predsjednik “Prosvjete” Čedomir Višnjić zahvalio je prisutnim gostima, aktivistima i članovima Društva iz Gline, Malog Gradca, Karlovca i drugih mjesta koji su došli na manifestaciju. Prije stotinjak godina u toj su se dvorani održavale Svetosavske besjede kao jedan od najznačajnijih kulturnih događaja u gradu, kojima su prisustvovali ban i drugi visoki gosti.

– Srbima treba jedinstvo baštine i kulture na ovim prostorima – rekao je u svom izlaganju Višnjić prije no što se osvrnuo na lik i djelo ovogodišnjeg dobitnika nagrade i evocirao uspomene na prvi susret i kasniju suradnju s njime. Glumica Svetlana Patafta pročitala je obrazloženje nagrade u kome se ističu Kekanovićev svestrani rad i angažman u “Prosvjeti” od samih početaka obnovljenog rada početkom 1990-ih.

Laureat Kekanović je rekao da je “Prosvjeta” u ovih 20 godina evoluirala i napravila najviše što se moglo napraviti u datom momentu. Ocijenio je da je “kultura sačuvana u situacijama i u vremenima koja nisu bila pogodna ni za jednu kulturu, pa ni za srpsku”.

Kako je Sveti Sava krsna slava SKD-a “Prosvjeta”, arhijerejski namesnik zagrebački protojerej-stavrofor Duško Spasojević, uz sasluženje đakona Branimira Jokića, u dvorani Društva u Zagrebu osveštao je slavski kolač u prisustvu zaposlenih i brojnih članova “Prosvjete”.

Sveti Sava, školska slava Srpske pravoslavne opšte gimnazije “Kantakuzina Katarina Branković”, proslavljen je ove godine u novom prostoru škole u Zagrebu. Tradicionalnu predstavu, koja se održava na Dan škole, priredile su profesorice: srpskog jezika Petra Puškar, fizičkog Svetlana Kilibarda i muzičkog Ivana Srbljan. Osnovna tema predstave bila je putovanje kroz vrijeme i prostor preko istaknutih putnika vezanih uz srpsku tradiciju. U sklopu Svetosavskog programa, koji je vodio učenik Tihomir Lazović, tridesetak učenika ove škole prikazalo je glumačko, plesno i pjevačko umijeće.

Sveti Sava predstavljen je pjesmom Desanke Maksimović “Savin monolog”, dok je uloga Katarine Kantakuzine Branković opisana imaginarnim dnevnikom, koji su osmislili polaznici istorijske sekcije. Dositelj Obradović predstavljen je ulomkom iz drugog dijela knjige “Život i priključenije”, a Isidora Sekulić “Pismima iz Norveške”. Povodom 160. godišnjice rođenja Sime Matavulja, izveden je isječak iz djela “Bakonja fra Brne”.

O marljivom radu učenika svjedoče i nagrade koje su osvojili. Branislavi Peurači uručena je tako nagrada za rad iz srpskog jezika na temu Sime Matavulja, a Ljiljani Vukmanović za rad iz istorije “Građanski život Srba u Zagrebu, nekad i danas”. Diplome su podijeljene i učenicima koji su sudjelovali na prvom “aeromitingu” škole, takmičenju u bacanju aviona od papira, koje su osmislile profesorice Snežana Opačić Bašić i Jadranka Rezić.

U daljnjem radu i otkrivanju znanja učenicima će pomoći i projektor koji su ovom prigodom dobili od zagrebačkog Vijeća srpske nacionalne manjine.

Karlovac: Akademija u Gradskom kazalištu

U karlovačkom Gradskom kazalištu Zorin dom održana je Svetosavska akademija koju su organizirali karlovački pododbor “Prosvjete” i Srpska pravoslavna crkvena opština. Nastupio je mješoviti zbor Prvog beogradskog pjevačkog društva i ostavio odličan dojam.

Dan kasnije, zbor iz Beograda nastupio je na liturgiji u karlovačkom hramu Svetog Nikole. Zbor je osnovan 1853. godine i nastupao je pred brojnim vladarima, ruskim carem Nikolajem Drugim, austrijskim carem Franjom Josipom i crnogorskim kraljem Nikolom. Na takmičenju u Budimpešti zbor je 1937. osvojio prvo mjesto i dobio epitet jednog od najboljih zborova na svijetu. Vodili su ga brojni poznati dirigenti, na primjer Stevan Mokranjac, Lovro Matačić i Stevan Hristić, dok ga danas vodi ruska dirigentica Svetlana Vilić iz Sankt Peterburga.

Zbog neugodnih događaja u Srbiji na evropskom rukometnom prvenstvu i oštećenju hrvatskih vozila, u Karlovcu je cijelu Svetosavsku akademiju i večeru poslije osiguravala policija, a nije zabilježen niti jedan incident.

U ime gostiju zahvalio se protojerej-stavrofor Petar Lukić, voditelj ovog zbora i starješina Saborne crkve u Beogradu. O Svetom Savi govorio je prvi karlovački paroh Slaviša Simaković. Nažalost, ove godine nije bilo niti jednog predstavnika grada ili županije.

Krnjak: Narodno veselje u Budačkom

U organizaciji krnjačkog pododbora SKD-a “Prosvjeta” i VSNM-a Općine Krnjak, u Donjem Budačkom obilježen je praznik Svetog Save, inače krsna slava “Prosvjete”. Najprije je u crkvi Svetog Petra i Pavla održana liturgija koju su služili episkop gornjokarlovački Gerasim i prvi karlovački paroh Slaviša Simaković. Učenici iz krnjačke osnovne škole izveli su prigodni recital o Svetom Savi, a potom su djeci podijeljeni poklon-paketići. Nakon toga, u prostorijama uređene škole u Donjem Budačkom održano je narodno veselje uz bogatu trpezu i domaću narodnu muziku. Obilježavanju ovog praznika uz crkvene dostojanstvenike prisustvovali su načelnik Općine Krnjak Rade Kosanović i njegova zamjenica Nada Coha.

Daruvar: Igre iz Šumadije i Moslavine

Pred prepunim Češkim domom u Gornjem Daruvaru održana je tradicionalna Svetosavska akademija na kojoj su ove godine nastupile četiri folklorne skupine i dva pjevačka zbora iz Dalja, Okučana, Garešnice i Daruvara.

Najmlađi članovi daruvarskog pododbora SKD-a “Prosvjeta”, učenici osnovnih škola odjeveni u kostime u duhu vremena u kojem je živio Sveti Sava, recitalom i igrokazom ispričali su priču o životu i djelu Svetog Save, odnosno Rastka Nemanjića (1169 – 1236), kako je narodno ime tog utemeljitelja Srpske pravoslavne crkve.

Srpsko kulturno društvo “Branko Radičević” iz Dalja izvelo je igre iz Šumadije i okolice Rtnja, SKD Moslavina, pododbor Garešnica, igre iz Moslavine, okolice Leskovca i centralne Srbije, a domaćini su spletom igara pokazali kako se pleše u Slavoniji i Srbiji. Osim njih, nastupili su pjevačka skupina daruvarske “Prosvjete”, “Vesele snaše” iz Okučana i frulaš iz Daruvara Nenad Mišlić.

Svetosavska akademija organizirana je desetljećima prije rata, a nakon dvadesetogodišnjeg prekida obnovljena je 2008. godine.

Split: Svečano usprkos incidentu

Pododbor “Prosvjete” u Splitu obilježio je Svetog Savu kao krsnu slavu okupljanjem u restoranu “Bolero”, uz prigodne govore i nastup ženskog zbora pododbora pod vodstvom Olge Barbir, koji djeluje već treću godinu.

– Skupilo se preko 120 ljudi, a došlo bi i više da nije bilo prijenosa rukometne utakmice iz Beograda – rekao je predsjednik pododbora Momčilo Rusić, ističući da su bili prisutni i čelni ljudi svih manjinskih kulturnih društava, kao i gosti iz Zadra i Šibenika. Rusić je kazao i da je prisustvo predstavnika gradske vlasti dokaz poboljšanja odnosa Srba i zajednice u kojoj žive.

Nažalost, tu istu večer četvorica maskiranih huligana upala su u klub srpske nacionalne manjine SKUPS koji djeluje u prostorijama gradskog VSNM-a i u kome su nakon završene proslave Svetog Save bila trojica članova, 34-godišnji Predrag B., 64-godišnji Dušan S. i 49-godišnji Rajko G. Napadači su pobacali stolove i razbili kompjuter, a jedan od njih udario je nogom Predraga B., nakon čega su pobjegli. Šteta se procjenjuje na oko 2.000 kuna, a motiv napada vjerovatno je bio poraz rukometaša Hrvatske od Srbije. Policija traga za napadačima.

Dragana Bošnjak, Mirna Jasić, Milan Cimeša, Goran Gazdek, Nenad Jovanović

Dodijeljene “Privrednikove” stipendije učenicima i studentima iz dvaju fondova

Lakše do akademskog obrazovanja

Potpisan je 51 ugovor o stipendiranju: učenicima će dobro doći 400, a studentima 800 kuna mjesečne stipendije, dok će dvoje odličnih studenata dobivati po hiljadu kuna

Brojne učenike srednjih škola, studente i njihove roditelje ugostio je Privrednikov dom u Zagrebu, gdje su dodijeljene stipendije Srpskog privrednog društva “Privrednik” učenicima i studentima iz Fonda “Vladimir Matijević” i odličnim studentima iz Fonda “Ivana Vujnović”. Ukupno 51 učenik i učenica potpisali su ugovore o stipendiranju: učenicima će dobro doći 400 kuna mjesečne stipendije, studentima 800 kuna, a po hiljadu kuna odličnim studentima Maji Markanović i Nemanji Aleksiću.

Prvi put u program “Privrednikovog” stipendiranja direktno se uključila i Hrvatska obrtnička komora, koja je osigurala stipendiju za jednu učenicu srednje strukovne škole u mjesečnom iznosu od 500 kuna. Prve godine stipendiranja “Privrednik” je osigurao 35, a druge godine 49 stipendija, čime je nastavio tradiciju humanitarne misije pomaganja mladosti na njenom putu znanja. Kao što je rekao predsjednik “Privrednika” Nikola Lunić, “u ovom svijetu sebičnosti, izvrgnutih ljudskih vrijednosti i bezobzirnosti moramo pomoći mladima onda kada je im je pomoć najpotrebnija”.

U ime stipendista prve, druge i treće generacije okupljenima se obratio Dragan Janković, student medicine iz Osijeka koji se zahvalio svim donatorima.

– Svakom od nas pružena je prilika da postanemo nešto, koju ne smijemo propustiti, prilika koju mnogi nemaju i prilika koju sigurno nećemo iznevjeriti. Hvala što ste nam omogućili da budemo dio “Privrednikove” porodice – poručio je Janković.

Među prisutnima u Privrednikovom domu bili su ambasador Srbije Stanimir Vukićević, pomoćnica ministrice socijalne politike i rada Iva Prpić, zamjenik sisačko-moslavačke županice i jedan od donatora Milan Oblaković, zamjenik predsjednika SNV-a Saša Milošević i predstavnici Hrvatske obrtničke komore.

Svečani dio upotpunili su učenici Glazbene škole “Vatroslav Lisinski” i folkloraši zagrebačkog pododbora SKD-a “Prosvjeta”.

Paulina Arbutina

VSNM Virovitičko-podravske županije

Bez prostorija i tajnika

Županija nije prihvatila traženi okvir financiranja Vijeća od 138.000 kuna, što bi omogućilo plaćanje pola radnog vremena profesionalnom tajniku Vijeća

Iako će iz budžeta Virovitičko-podravske županije županijsko Vijeće srpske nacionalne manjine za ovogodišnje aktivnosti dobiti 53.200 kuna, što je više nego ranijih godina, ono će se i dalje susretati s teškoćama u radu.

– Županija nije prihvatila traženi okvir financiranja rada našeg Vijeća od 138.000 kuna, što bi omogućilo plaćanje pola radnog vremena profesionalnom tajniku Vijeća, već je odobren okvir od 53.200 kuna – rekao je predsjednik Vijeća Igor Pavković, dodavši da je ove godine u budžetu županije ipak predviđeno više sredstava u odnosu na lani, kada je Vijeće dobilo 45.000 kuna.

– Kako Vijeće nije imalo prostorije i tajnika, ideja je bila da se to omogući, pa je traženi iznos bio usmjeren isključivo na te dvije stavke, ali su dvije stranke koje ne čine vladajuću koaliciju odlučile to odbiti. SDP je podržao prijedlog HSP-a da se ne može povećati financiranje stavki ni za koga, pa ni za nas, tvrdeći da se svima ostalima smanjuju sredstva. Tako je na skupštinskim odborima oboren prijedlog koji je dogovoren sa županom i vladajućom strankom – rekao je Pavković.

Osvrnuo se i na referendum o pristupanju Evropskoj uniji.

– Mnogim ljudima motiv da glasaju za ulazak Hrvatske u EU bio je taj da tako glasaju protiv onih koji se protive ulasku. Ne očekujemo ništa bitno ni brzo, ali smo glasali “za” jer nije bilo druge alternative. Sam ulazak neće pomoći ako se ne organiziramo sami i zato smo htjeli da se ustroji ured i da imamo tajnika koji bi mogao koordinirati poslove, ne samo za županijsko Vijeće, nego i za gradska i općinska Vijeća, i koji bi mogao pisati projekte, tek onda ćemo imati koristi – kaže Pavković i podsjeća da je županija, pogotovo njen južni dio, devastirana i uništena.

U Slatini je prije 20 godina bilo zaposleno 12.000 ljudi, a sada samo 800 njih, što je podatak koji najbolje govori o sadašnjem stanju i negativnim trendovima.

Nenad Jovanović

In memoriam: Milenko Mamula (1934 – 2012)

Trener koji je proslavio karlovačku košarku

Pod Mamulinim vodstvom KK Željezničar 1958. ulazi u prvu saveznu košarkašku ligu, gdje igra jednu od vodećih uloga, a iz koje ispada tek 1973. godine

Na karlovačkom pravoslavnom groblju 24. januara sahranjen je Milenko Mamula (77), istaknuti karlovački sportski radnik i košarkaški trener pod čijim je vodstvom karlovački košarkaški klub Željezničar šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća ostvario svoje najveće uspjehe, a Karlovac dobio epitet grada košarke.

Prije nekoliko godina umrli su poznati igrači slavne prvoligaške generacije toga kluba Živko Kasun-Žir i Boris Križan-Bobo, a sada i njihov trener Mamula. Od velike “tri K” karlovačke ekipe živ je još Slobodan Kolaković-Boco. Ova trojica igrača bili su i povremeni reprezentativci Jugoslavije.

U legendarnom Šancu, košarkaškom igralištu u samom centru grada, utakmice su pognute glave napuštali velikani Radivoje Korać-Žućko i Ivo Daneu, ekipe kao ljubljanska Olimpija, beogradski OKK Beograd, Crvena zvezda i Partizan te zagrebačka Lokomotiva. U Šancu su prije 40 godina gostovali, prvi put u Jugoslaviji, profesionalni američki košarkaši iz Harlem Globtrotersa. Sve to vrijeme trener Karlovčana bio je Milenko Mamula.

Mamula je rođen 1934. godine u Senju. Dolazi u Karlovac i kao junior tek osnovanog košarkaškog kluba Željezničar 1950. postaje prvak Hrvatske i viceprvak Jugoslavije, pod vodstvom tadašnjeg trenera Matije Mazelea, čiji je sin Mićo također igrao košarku, a kasnije bio jedan od najboljih sportskih novinara Radio Zagreba. Mamula je igrao i u prvoj Željinoj seniorskoj sezoni u saveznoj jugoslavenskoj ligi 1952. godine. No, ubrzo prekida igračku karijeru i sa 24 godine postaje trener svojih dojučerašnjih kolega. Pod njegovim vodstvom, Željezničar 1958. ulazi u prvu saveznu košarkašku ligu, gdje igra jednu od vodećih uloga, a iz koje ispada tek 1973. godine.

Nesumnjivo je da je zlatno razdoblje karlovačke košarke isključivo vezano uz Mamulino ime. Prisustvovao je gotovo svim košarkaškim utakmicama, bez obzira na rang takmičenja karlovačkih klubova. Svoje mjesto prvog trenera prepustio je još jednom karlovačkom košarkaškom velikanu i kasnijem treneru reprezentacije Nigerije Berislavu Radišiću-Pački. No, Mamula je i dalje radio u klubu kao trener, savjetnik, učio je klince košarci i zapravo nikada nije ostavio igru loptom između dva obruča.

Za doprinos karlovačkom sportu i košarci 1980. nagrađen je nagradom za životno djelo ondašnjeg Saveza za fizičku kulturu Grada Karlovca.

M. Cimeša

Dvostruki jubilej karlovačkog profesora Ace Radivojevića

Muzika koja život znači

Ne žalim što sam se opredijelio za muziku. Da sam opet na početku, izabrao bih isto, kaže Aleksandar Radivojević, koji slavi 70 godina života i 50 godina umjetničkog rada

Poznati karlovački muzičar, muzički pedagog, muzikolog i profesor na brojnim muzičkim školama Aleksandar Aco Radivojević ove godine slavi dva značajna jubileja: 70 godina života i 50 godina umjetničkog rada.

Rođen je u Beogradu 1942. godine i trebao je biti liječnik, pa je pohađao paralelno gimnaziju i muzičku školu, gdje je proglašen učenikom generacije, isto kao i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Tako je razočarao porodicu, ali je usrećio sebe, jer je muziku volio iznad svega.

Brojne nagrade

Profesionalni muzički put započinje na Učiteljskoj školi u Banjoj Luci. Put ga dalje vodi u Prijedor, u Zagreb i konačno u Karlovac, gdje živi već 32 godine.

Mogao je birati između Varaždina i Karlovca, kamo ga je pozvao poznati muzičar i profesor Ratko Pogačić, a izabrao je grad na četiri rijeke. Preuzeo je tadašnji mješoviti pjevački zbor “Zora”, koji se kasnije preimenovao u Prvo hrvatsko pjevačko društvo “Zora”.

Također je jedan od osnivača zbora “Korus Karolostadien”. Sa tim zborovima osvojio je niz nagrada i visokih plasmana na raznim takmičenjima. Radio je također kao asistent i korepetitor u Akademskom zboru “Ivan Goran Kovačić” u Zagrebu.

Radivojević teoretske predmete predaje na karlovačkoj Muzičkoj školi, a radio je i kao profesor na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Prvi značajniji uspjeh u Karlovcu zabilježio je 1984, kada sa djevojačkim zborom Muzičke škole osvaja prvo mjesto na takmičenju Hrvatske muzičke omladine u Varaždinu, a potom i četvrto mjesto u Beogradu na saveznom takmičenju. Pisao je muzičke kritike i udžbenike. Šest je godina radio kao tajnik za muzičku kulturu u Hrvatskom saboru kulture. Autor je i recenzent programa muzičke kulture za dopunski program obrazovanja za djecu srpske i mađarske zajednice u Hrvatskoj.

Komponirao je velik broj djela, a posebno je mnogo kompozicija napisao za tamburicu. Bio je sudionik mnogih žirija na muzičkim takmičenjima, a posebno onog za tamburice “Pajo Kolarić”. Prije više godina vodio je mješoviti pjevački zbor karlovačkog pododbora SKD-a “Prosvjeta” koji je imao više značajnijih nastupa, ali danas, nažalost, više ne postoji.

Među brojnim nagradama koje je Radivojević dobio svakako je najvažnija plaketa Grada Karlovca za 2010. godinu za osobit doprinos kulturi.

Rad sa amaterima

Aco, kako ga u Karlovcu svi zovu, godinama je član raznih tijela Grada Karlovca i Karlovačke županije koja se bave kulturom. Iz njegove “škole” proizišao je cijeli niz svjetski priznatih muzičara, kao što su klasični gitaristi Ana i Viktor Vidović, dirigent Danijel Martinović, pijanistica Andrea Fajtl

Međutim, kaže da je u Karlovcu poniklo malo vrhunskih pjevača, izuzev Ivanke Boljkovac, Mariele Mateše i Dragane Dejanović, koja je sada u Londonu, što tumači lošom karlovačkom klimom zbog koje mnogi ljudi imaju problema sa dišnim organima, a to nikako nije dobro za pjevače.

– Sve je vrlo brzo prošlo, da ne kažem da mi je cijeli život brzo prošao, ali ne žalim što sam se opredijelio za muziku. Da sam opet na početku, izabrao bih isto. Muzika nije lak studij, ma što god mislili o tome. Ja sam uglavnom radio sa amaterima, što je teže nego raditi sa profesionalcima, ali kada postignete neki uspjeh, onda je on dvostruko veći – kaže Aco Radivojević.

M. Cimeša

Stogodnjak (96)

3. 2. – 10. 2. 1912: od 27. siječnja do 5. veljače širom Hrvatske održavaju se tradicionalne svetosavske besjede na kojima se, uz ostalo, prikupljaju i dobrovoljni prilozi za siromašne, ali i za gradnju crkvenih i drugih srpskih objekata. Tako je u Šibeniku tamošnja Srpska čitaonica i pjevačko društvo Srbadija priredilo zabavu s koje je čisti prihod poklonjen za održavanje srpske Osnovne djevojačke škole zaklade Petra Kovačevića u gradu, u Pakracu su učenici Srpske učiteljske škole organizirali svetosavsku besjedu u korist svojih siromašnih drugova, a u Glini je, uz sudjelovanje pjevačko-tamburaškog društva Balkan i domobranske glazbe iz Zagreba, upriličena zabava u korist gradnje kapele na srpskom groblju u selu Jamama.

* Iz Bunića u Lici stiže neobična priča. “Čestitao sam krsnu slavu mojim prijateljima braći Knežević u Buniću”, piše jedan anonimni čitalac “Srbobrana” iz Korenice, pa nastavlja: “Adresirao sam kartu ćirilicom, a mjesto sam napisao latinicom. Ista je karta na ovdašnjoj pošti bez primjedbe primljena i poslana u Bunić. Ali treći dan dobijem istu kartu natrag s velikim plavim upitnikom preko adrese. Kao, bunićka poštarica nije nikako mogla da pročita naslovnika, niti je u blizini mogla naći barem jednog tumača da omražena ćirilska slova pročita! Ili je samo htjela da napravi junačko djelo.”

* Otkrivaju se novi detalji velike pronevjere u zadarskoj konzistoriji. Nakon što je odbjegli vladika kotorski Dositije Jović još u rujnu 1910. sam sebi presudio kad je ustanovljeno da je prisvojio dio novca iz crkvenih fondova, sada se doznaje da su i drugi visoki crkveni dostojanstvenici krali novac u konzistoriji. Srpska javnost u Dalmaciji krivicu za ovaj sramni čin najviše pripisuje zadarskom vladici Nikodimu Milašu koji je u međuvremenu, zbog svega, brzo umirovljen. Ustanovljeno je da su fondovi potkradani još od 1901!

* U Zagrebu se nakratko zadržao beogradski novinar Milorad Rajčević koji je krenuo na put oko svijeta – na motociklu! Planira prijeći 70.000 kilometara kroz Afriku i Ameriku i o tome pisati reportaže u listu “Balkan”. To mu je već drugo slično putovanje: prvi put se u ožujku 1910. okladio da će prijeći 10.000 kilometara što mu je i uspjelo, pa mu je isplaćena i oklada od 10.000 dinara. O impresijama s toga putovanja pisao je u listu “Mali žurnal”.

Đorđe Ličina