Požrtvovnost ljudi, neodgovornost vlasti

Snježno nevrijeme uz temperature daleko ispod nule, koje su od početka februara zaledile cijelu Hrvatsku, zahvativši i gradove na moru, s jedne su strane pokazali da među ljudima još postoje solidarnost i požrtvovnost, a s druge strane, blago rečeno, neodgovornost vlasti na mnogim razinama. Iako su praktički cijela Dalmacija i dobar dio Primorja bili pogođeni jakim vjetrom, koji je pokidao električne vodove i brojna mjesta ostavio u mraku te prekinuo saobraćaj, kao glavna neuralgična točka pokazali su se Split i Splitsko-dalmatinska županija, prije svega zbog posljedica koje je nevrijeme izazvalo, ali i odnosa vlasti i nadležnih institucija prema nepogodi.

Zbunjeni Kerum

Vidjevši grad u bijelom, zbunjeni splitski gradonačelnik Željko Kerum proglasio je snježni dan: učenici nisu morali ići u škole, gradska uprava u svoje urede, a građani su trebali ostati u svojim kućama. Naravno, osim radnika u njegovom trgovačkom lancu, koje nije oslobodio obaveze da dođu na posao, pa makar i po cijenu da se polome na ulicama punim snijega i leda. A takvih je, što se vidjelo narednih dana, bilo preko 550, što je gradsku bolnicu učinilo najzaposlenijom javnom službom u Splitu, pa je njen ravnatelj Dujomir Marasović, inače Kerumov koalicioni partner iz HDZ-a, ocijenio da bi Kerum zbog nečinjenja – gradske ulice nije učinio prohodnima – trebao odstupiti i da bi vlast u gradu trebala preuzeti vojska.

No, s obzirom na to kako su ministar obrane Ante Kotromanović i njemu podčinjene strukture reagirali na kijamet, pitanje je koliko bi to bilo djelotvorno. Jer osim zakašnjele reakcije, pomoć se sastojala tek od slanja 200 vojnika s lopatama, umjesto daleko većeg broja ljudi s inženjerijskom mehanizacijom.

Marasovićevi komentari bili su još benigni prema zahtjevima gradskog SDP-a da Kerum podnese ostavku ili opaske da bi Kerum, da grad pogodi tsunami, “proglasio vodeni dan, pri čemu se 15 dana ne bi moralo raditi”. Može se tek nagađati što su govorili Splićani, od kojih će mnogi zbog javašluka gradskih vlasti podnijeti tužbe zbog ozljeda, koje bi se mogle popeti i do 15.000 eura po osobi.

Sam Kerum, prvo svojim nepojavljivanjem, a onda bahatim izjavama da su službe postupale najbolje u cijeloj zemlji i da zaslužuju čestitku, da nitko od stradalih nije umro, da se snijeg nigdje ne koristi u političke obračune kao u Splitu i da je država sa svojim porezima kriva što ljudi nemaju čizme, ovime nije postao popularniji u gradu.

Vjerojatno je na njega mislio premijer Zoran Milanović kada se tek nakon tri dana oluje pojavio u Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje i rekao da je “u Dalmaciji manje uobičajeno da ima snijega nego u drugim dijelovima Hrvatske, pa je onda i taj faktor iznenađenja razumljiv, ali se ubuduće lokalna samouprava u koordinaciji s državnom vlašću treba pripremati za takve događaje”.

Sami se organizirajte

Uostalom, Split je nakon dva-tri dana čekanja i improvizacija dobio pomoć vojske, čijih je stotinjak pripadnika lopatama očistilo prilaze bolnici, dok je pedesetak njih iz Sinja, također s lopatama, poslano u Imotski i Vrgorac, gdje su zapusi bili do četiri metra visoki i gdje je preko stotinu sela i zaselaka danima bilo odsječeno, pa su im pomoć pružali vatrogasci i Gorska služba spašavanja. Kada su vidjeli dvadesetak pristiglih vojnika, Vrgorčani, koji su se do tada i sami počeli organizirati, znajući da im je površina općine 273 kvadratna kilometra i da je u njoj 27 sela, pedantno su izračunali da svaki od njih treba očistiti 13,6 kvadratnih kilometara i bar jedno selo. Ni njima, a ni Imoćanima župan Ante Sanader nije mogao reći ništa pametnije nego da se sami organiziraju. O tome zašto u Splitu i županiji nije angažirana građevinska mehanizacija ili zašto nije raspisana radna obaveza, ni riječi.

U cijeloj priči treba pohvaliti Gorsku službu spašavanja čiji su pripadnici u nekoliko dana imali na stotine poziva i intervencija, spašavajući ljudske živote i donoseći hranu i vodu. Oni su u svom ruhu i kruhu činili čuda od junaštva, iako im u tome nisu pomagale lažne dojave.  Treba pohvaliti i radnike Hrvatske elektroprivrede koji su danima nastojali dovesti struju u sela i naselje koja su ostajala u mraku, kako ona oko Senja, tako i oko Ploča i Metkovića, na Pelješcu, Braču, Hvaru, u Kistanjama, Erveniku, Kninu i drugim mjestima. Treba pohvaliti i policiju, cestare i branitelje, koji su poslušali ministra Predraga Matića i počeli raščišćavati neka mjesta.

Kako je ta zimska “idila” izgledala u nekim drugim, medijski manje razglašenim krajevima u kojima su se mještani borili protiv snijega i hladnoće?

– Iako su ceste prohodne, pa i ona prema manastiru Dragoviću, najgore je na području Vrlike i prstena sela oko jezera Peruča – kaže Dušan Stojanac iz Sinja, član županijskog VSNM-a.

On kao glavni problem ističe Otišić, gdje živi tridesetak ljudi poodmakle životne dobi.

– Najugroženija je Ljuba Marjanac, 1924. godište, ona ne može nikamo iz obnovljene kuće u koju se vratila. Izolirana je, a čak i da je najzdravija, ništa ne bi mogla od starosti – kaže Stojanac, koji smatra da bi Crveni križ trebao vidjeti što se može napraviti i da bi Ljubu Marjanac, bar dok je ovako hladno, trebalo smjestiti u stacionar.

Stojanac kaže da seosko stanovništvo ima problema i s hranjenjem stoke, koju je nemoguće pustiti na ispašu. No, dobro je što nije bilo prekida struje, jer 60 centimetara snijega nije opteretilo vodove kao što bi to učinila ledena kiša.

– Ipak, ovaj nas je snijeg iznenadio, jer kada ga zimi i bude, ne napada toliko, samo pet-šest centimetara i otopi se za dan-dva – dodaje Stojanac.

Ličani naviknuti

Snijeg je iznenadio i Dragoljuba Čupkovića, predsjednika pododbora “Prosvjete” u Kninu.

– Ovdje živim godinama, pa sam navikao na jaku buru, koja ometa promet jer preslaguje snijeg po očišćenim cestama – kaže Čupković i dodaje da 25 godina u njegovom kraju ipak nije bilo ovakvog snijega.

O snijegu na cestama i putevima govori i Borislav Šarić iz Kistanja, sela koje je u ovih nekoliko dana dva puta bilo bez struje.

– Zbog snijega su sva sela na području općine, njih 14, još odsječena i ni u jedno ne može stići hitna pomoć – govori Šarić. Situaciju je poboljšala raskrčena državna cesta, pa se može ići prema Đevrskama, a sada se raščišćavaju i ulice i prilazi Kistanjama.

O sličnim problemima govori i Milan Tankosić, zamjenik načelnika Općine Gračac.

– Ne mogu reći da smo se do kraja izborili sa snijegom, imamo još sela do kojih nismo mogli doći ni pročistiti put do njih. Ipak, brzo nakon prvog vala snijega završili smo s raščišćavanjem naselja Gračac i Srb i onih sela što se naslanjaju na ta mjesta, dok su putevi do 20-ak sela očišćeni preko vikenda. Problem je što nisu očišćene županijske ceste, jer ekipe šalju na čišćenje državnih cesta, pa ne možemo doći do puteva kroz sela i zaseoke. Čak i kada su putevi pušteni u promet, stvaraju se smetovi zbog bure, pa ekipe moraju ponovno dolaziti. Tako je prohodan put iz Gračaca prema Srbu i dalje prema Donjem Lapcu, jer ga redovno čistimo, iako bura nanosi nove smetove. Istina, rampe su spuštene, što znači da idete na svoju odgovornost, ali se može proći. Sela su imala struju, osim kada je došlo do kratkotrajnog prekida, a nismo imali ni hitne slučajeve – kaže Tankosić, koji je kao načelnik općinskog kriznog štaba u kontaktu sa Zadrom kao županijskim središtem.

Tankosić upozorava na selo Krčko Brdo s malim brojem stanovnika, među kojima je i porodica sa sedmero djece:

– Nemamo rješenja kako pročistiti do njih, naručili smo lance za stroj, a ako ne bude drugog rješenja, zvat ćemo Gorsku službu spašavanja.

Slobodan Bjelobaba, predsjednik Općinskog vijeća u Udbini, ističe da je situacija dobra, dijelom i zato što su Ličani navikli na takve zime.

– Glavni putevi su prohodni, lokalne ceste očišćene, jedino prilazi selima i zaseocima još nisu očišćeni, ali na tome se radi – govori Bjelobaba.

Prekid nastave

Dodaje da postoji suradnja svih općinskih organa koji su odredili prioritete raščišćavanja, prije svega tamo gdje ima bolesnih staraca. Iz sela Visuća, udaljenog devet kilometara od općinskog središta, dobili su dojavu o bolesnom starcu.

– Odmah su krenule ralica i hitna služba, a kako nisu znali u kojoj je kući, krenuo sam da im pokažem put. Tako smo upućivali ralice i pomoć u još neka sela gdje je bilo sličnih slučajeva. Sela su imala struju cijelo vrijeme, nije bilo nestašica, a zbog dobre putne komunikacije do Udbine ljudi normalno kupuju u prodajnom centru – kaže Bjelobaba.

Slično stanje bilo je i u ostatku Ličko-senjske županije, gdje je jedini problem bio u podvelebitskim naseljima koja su se mučila s burom i ledom te s višednevnim nestankom struje za oko 3.000 stanovnika, što su radnici Elektrolike rješavali uz velike teškoće.

Slavonija se također susrela s velikim količinama snijega, pa je tako u Osijeku pao najveći snijeg u posljednjih 25 godina. Ipak, sve se službe uspješno nose s bijelom napašću. U Vukovarsko-srijemskoj županiji izvanredno stanje je vidljivo zbog proglašene opasnosti od elementarnih nepogoda i prekida nastave u osnovnim školama do 10. februara.

– To nije proglašeno zbog neprohodnosti puteva i neprometovanja autobusnih linija, koje održavamo, već da se učenici, pogotovo oni nižih razreda, ne muče zbog obilnih snježnih oborina i niskih temperatura koje im otežavaju put do škole – objašnjava župan Božo Galić.

Snijeg nije pravio naročite probleme ni u Virovitičko-podravskoj županiji. Igor Pavković, predsjednik županijskog VSNM-a i zamjenik načelnika Općine Voćin, ističe da je snijeg napadao do visine od jednog metra, ali to je klasika za te krajeve.

– Uspjeli smo se probiti do najdaljeg sela i dostaviti namirnice, a mislim da novi snijeg neće stvarati probleme. Opskrba strujom je bila stabilna, iako su sela razbacana, a jedino je nedostajalo kruha, što nije neki problem jer se on može ispeći – kaže Pavković.