Cijena profesionalnog sporta
Posljednjih nekoliko dana svjedočili smo još jednoj drami na sportskom terenu. Nije u pitanju bila neka neizvjesna završnica prepuna rezultatskih preokreta, nego je Boltonovom nogometašu Fabriceu Muambi nakon neočekivanog srčanog udara prestalo raditi srce i on se srušio na travu. Slijedile su scene oživljavanja koje su utišale čitav stadion, a potom brzo prebacivanje u najbližu bolnicu. Nakon toga publika je zapljeskala i utakmica se mogla nastaviti. U sutrašnjim novinama mogle su se pročitati uobičajene floskule o šokiranosti igrača i funkcionara klubova te izrazi žaljenja zbog sve učestalijeg stradavanja sportaša. Samo se u ponekim tekstovima usputno prokomentiralo kako suvremeni sport sa sobom nosi rizik moguće pojave srčanih deformacija izazvanih primanjem pretjeranih količina kisika. Da stvar bude tužnija, takvo deformirano srce naziva se “sportskim srcem”.
Želimo li biti iskreni, potrebno je javno priznati da brojni profesionalni sportovi negativno utječu na zdravlje onih koji se njima bave. Već od ranog djetinjstva mali su sportaši izloženi vrlo napornim treninzima koji u mnogo čemu oštećuju njihova nedovoljno razvijena tijela. Pritom se provodi tek simbolična zdravstvena zaštita, koja ne garantira nikakvu sigurnost. Uzmimo za primjer Hrvatsku i zapitajmo se postoje li specijalizirane ordinacije za dječju sportsku medicinu. Prilikom treninga i natjecanja kod djece često dolazi do povreda koje najčešće ne dobivaju prikladan tretman. Onima koji vode klubove dobro je poznata činjenica da kod djece sve rane brzo zacjeljuju, pa se zbog toga i ne trude previše ulagati u zaštitu mlađih kategorija. Rezultat takve politike je akumuliranje tjelesnih oštećenja, što u odrasloj dobi dovodi do ozbiljnih zdravstvenih problema.
U profesionalnom sportu cilj opravdava sredstvo – za postizanje rezultata koriste se sva moguća dozvoljena i nedozvoljena sredstva. Posebni liječnički timovi svake godine smišljaju nove i nove kemijske supstance koje još nisu stavljene na popis dopinga i na taj način pomažu sportašima da budu brži i jači. U nekim sportovima, poput atletike i biciklizma, korištenje nedozvoljenih sredstava postalo je toliko raširena pojava da više niti jedan posebno uspješan nastup ne može proći bez popratnih sumnji. Za pet minuta slave i novac na bankovnim računima veći dio sportaša bez razmišljanja je spreman dovesti u pitanje svoje zdravlje, pa čak i život. A kada se prilikom testiranja u njihovoj krvi i urinu otkriju nedozvoljene supstance, sankcije i optužbe u pravilu idu na račun tih izmanipuliranih sportaša, dok oni koji su im sve to smućkali ostaju nedirnuti.
U profesionalni sport vrlo često se miješa i organizirani kriminal. Što više novca donosi pojedini sport, to je veća šansa da će rezultati biti namješteni i da će u transfere igrača biti umiješani različiti mračni tipovi. Naravno, utakmice se namještaju i u mnogo većim državama od Hrvatske, samo što se tamo to možda radi na malo elegantniji način. U profesionalnom sportu, baš kao i u svim ostalim društvenim aktivnostima, konačni uspjeh skoro uvijek ovisi o novcu. Pobjede siromašnih su iznimke koje se dopuštaju čisto zbog bolje dramaturgije i eventualnih zarada na kladionicama.
Ukoliko profesionalni sport nastavi ovim putem, u ne tako dalekoj budućnosti možemo očekivati i prve generacije genetski modificiranih sportaša koji će se već rađati s predispozicijama za postizanje natprosječnih rezultata. Njihovi roditelji će sve to skupo plaćati, da bi kasnije profitirali na uspjehu svoje djece. Na taj će način korištenje dopinga postati suvišno, a neće biti potrebno trošiti novac ni na treniranje onih koji nisu rođeni kao buduće zvijezde. Živimo uistinu u najboljem od svih mogućih svjetova.