Intrigator

Katran & perje

Predsjednik Sabora Vrhovnom sudu

Pišem ti pismo za malu djecu

Radnici na tornjevima, radnici pod kotačima SUV-ova, radnici poginuli u eksplozijama, brodogradilišta u kolapsu, 27. poskupljenje goriva ove godine i ostale minorne nevolje snašle su stanovništvo. Međutim, srce nacije najviše je zaboljela neumitna činjenica da je sudac Ivan Turudić na suđenju Ivi Sanaderu uvrijedio stožernu instituciju – Hrvatski sabor, od milja u narodu zvan kokošinjcem.

Svjedoka Luku Bebića sudac je upozorio da “nije u Saboru” i da se pristojno ponaša. Bebić se potom okomio na suca mašući kažiprstom u njegovom smjeru, jer Turudić, pak, nije poštovao njega. Neizreciva bol predsjednika Sabora u miru žestoko je povrijedila sadašnjeg šefa parlamenta Borisa Šprema. Zašiljio je olovku i napisao odlučno pismo predsjedniku Vrhovnog suda, jer je “sudac Turudić uvrijedio i omalovažio Hrvatski sabor kao predstavničko tijelo… sve izabrane zastupnike i posredno sve građane Republike Hrvatske koji su na izborima izabrali svoje predstavnike”. Šprem je istaknuo “nedopustivo i neprofesionalno” ponašanje suca, dao mu je lekciju iz trodiobe vlasti te ga po bontonu pozvao da se svima ispriča, na što ga je sudac hladno otkantao.

No zabilježena su gromoglasna odobravanja odlučnog Špremovog nastupa. Narodne mase su se osjetile pogođenima kletvom suca Turudića i odlučile su braniti Sabor do posljednjeg Ranka Ostojića, odnosno do zadnje kapi eurosupera 95. U ovim trenucima, ogorčeni puk se okuplja ispred hrama demokracije na Markovom trgu, dok je ministar unutarnjih poslova za tu priliku svečano ukinuo ograničenje od 1.503 i pol nazočnih demonstranata. Građanima se spontano pridružuju koke nesilice i pilići brojleri.

Petar Glodić

Sindikat kutinske tvrtke još jednom spreman za barikade

Petrokemijanje dionicama

Državno vlasništvo je od strateškog značaja za Petrokemiju, budući da je plin njezina glavna sirovina, pa bi izlaganje slobodnom tržištu energenata u slučaju privatizacije za Petrokemiju predstavljalo izuzetan rizik

Izgleda kako valjda nijedna hrvatska vlast ne može odoljeti čačkanju mečke u kutinskoj Petrokemiji, a pogotovo to ne mogu omiljene dnevne novine domaćeg radništva općenito. Da vidimo tko su glavni likovi u ovoj basni, dakle: prvi subjekt jest sama izvršna menažerija, ovdje reprezentirana ministrom financija Slavkom Linićem, inače starim i neuspješnim, na sreću, antagonistom Petrokemije. Drugi, pak, na istoj strani, Jutarnji je list, kao znani medijski vuk u janjećoj koži. U prošlonedjeljnom njegovu izdanju, naime, objavljeno je da Petrokemija, tvrtka u većinskome državnom vlasništvu, do kraja ove godine ide “na bubanj”.

Nasuprot njima stoje kutinski sindikalisti, pioniri radničke borbe u Hrvatskoj. Valja se podsjetiti, naime, da su se oni još davne 1998. godine čistim fizičkim otporom – jer drukčije nipošto nije išlo – izborili da država ostane vlasnikom 51 postotka dionica firme. Ostalo je pušteno u prodaju radnicima i bivšim zaposlenima u Petrokemiji. A, kao što stoji u sporazumu koji je tad sklopljen, proizvodnja u tome poduzeću je “od strateškog značenja za RH”. I tako su zatim preživjeli četiri po redu premijera, sve od Zlatka Mateše do Zorana Milanovića kao aktualnog, petog.

Također, državno vlasništvo je od strateškog značaja za Petrokemiju, budući da je plin njezina glavna sirovina, i da bi izlaganje slobodnom tržištu energenata u slučaju privatizacije za Petrokemiju predstavljalo izuzetan rizik. U međuvremenu, to poduzeće je ostvarilo zavidan poslovni uspjeh, velikim dijelom kao izvoznik, pa su na slobodne njegove dionice bacili oko mnogi privatnici. Najglasniji među njima je Nenad Bakić, burzovni špekulant koji često piše osvrte za “Jutarnji list” i nerijetko u njima zagovara upravo daljnju rasprodaju Petrokemije.

Ovaj put, “Jutarnji” je objavio članak u kojem njegov novinar iznosi gore navedenu vijest kao ekskluzivnu, mada neslužbenu informaciju “iz vladinih krugova”. Uz to stoji da postoji “više zainteresiranih ulagača” za Petrokemiju, ali se ne navode njihova imena, dok je procijenjena vrijednost državnog vlasništva nad Petrokemijom – 360 milijuna kuna. Vlada se nije oglasila na ovu alarmantnu novost, a itekako bi trebala. Međutim, reakcije su zabilježene na burzi, u naglo povećanoj trgovini rečenim slobodnim dionicama čija je cijena skočila i do 264 kune, s dotadašnjih oko 200 kuna.

Kutinski sindikalisti nisu se tim povodom obratili javnosti, no jesu svojim kolegama u poduzeću. Oni bilježe kako je riječ o pukim glasinama koje su svejedno izazvale uznemirenost u Kutini, i ponavljaju da će u slučaju potrebe postupiti na isti način kao i prije 14 godina. Ali, iz Sindikata energetike, kemije i nemetala dodaju i sljedeće o “Jutarnjem listu”, bolje od svakog drugog komentara: “(…) Takovo je neprofesionalno pisanje uzrokovalo poremećaje u trgovanju dionicama Petrokemije, a koji se očituju u velikom prometu i povećanju cijene dionica naše tvrtke, koji se temelje na običnim špekulacijama. Možda bi upravo u toj činjenici trebalo potražiti i razloge za objavljivanje ovako neprovjerljive informacije. Moguće je da se netko blizak spomenutim novinama ovime dobrano okoristio (u ovim novinama to i nije rijedak slučaj), ali pustimo da takovu mogućnost istraže nadležne službe, ako im se bude dalo.”

Igor Lasić

DORH pleše oko Kamenskog kao kiša oko Kragujevca

Prosuto kobilje mlijeko

Umjesto da 14 milijuna utroše na gradnju štala i kupnju kobila, Crlenjak, Vlajčević i Rihtarić različitim su ih fiktivnim ugovorima prebacili u svoju tvrtku Eko grad, odakle je dio novca plasiran u Kamensko

Bivši direktor Kamenskog Antun Crlenjak i bivši predsjednik nadzornog odbora te uništene tekstilne tvrtke Davor Vlajčević uhapšeni su u ponedjeljak poslijepodne s još trojicom sudionika u slučaju koji se direktno ne tiče Kamenskog, ali do kojeg su dovele pojedine prijave povezane s tom istragom.

Crlenjak i Vlajčević uhapšeni su zajedno s još jedim bivšim direktorom Kamenskog, Damirom Rihtarićem, bivšim šefom Fonda za razvoj i zapošljavanje Petrom Tonkovićem i jednim službenikom Hrvatske poštanske banke, zbog nezakonitog uzimanja i nenamjenskog trošenja 14 milijuna kuna iz Fonda, putem kredita danog 2008. godine tvrtci Vilinske poljane. Sredstva Fonda doznačena su Vilinskim poljanama bez dovršene zakonske procedure, a bila su namijenjena za projekt farme za uzgoj kobila i proizvodnju kobiljeg mlijeka.

Međutim, umjesto da ih utroše na gradnju štala i kupnju kobila, Crlenjak, Vlajčević i Rihtarić različitim su ih fiktivnim ugovorima prebacili u svoju tvrtku Eko grad, odakle je dio novca plasiran u Kamensko. Bivšeg čelnika Fonda Tonkovića nagradili su tako što su s ginekološkom ordinacijom njegove majke potpisali 260.000 kuna vrijedan ugovor za preglede radnica Kamenskog. Državno odvjetništvo u Zagrebu zatražilo je da ih se zadrži u istražnom zatvoru zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke i od ponavljanja djela.

Državno odvjetništvo na kraju svojeg priopćenja o njihovom privođenju navelo je da su kriminalistička istraživanja, koje je u slučaju Kamensko zatražilo od policije, još uvijek u tijeku. Crlenjak, Vlajčević i Rihtarić dobro su poznati čitateljima “Novosti”. To su suradnici nekadašnjeg privatizacijskog tajkuna Miroslava Kutle, koji je od dosuđene mu zatvorske kazne pobjegao u Sarajevo, prepustivši još ranije drugim ljudima svoje hrvatske poslove. Vlajčević i Crlenjak već su nakratko bili privedeni u studenom prošle godine, nakon kaznene prijave koju je policija podnijela vezano za Kamensko i tvrtku Dalta, u još jednom slučaju s vrlo sličnim sumnjivim transakcijama.

Jedan od sudionika tih transakcija je i medijski tajkun Ninoslav Pavić, suvlasnik izdavačke kuće Europapress holding, koji je 2008. godine od Crlenjaka i Vlajčevića kupio tvrtku Dalta za pet milijuna eura, da bi oni nakon toga dio tog novca putem niza svojih drugih tvrtki usmjerili u preuzimanje tekstilne industrije Kamensko. Pretpostavlja se da je tim novcem Pavić namjeravao vratiti dio svojeg duga privatizacijskom tajkunu Miroslavu Kutli kojem, prema pisanju nekih medija, još od 1990-ih duguje novac kojim je izgradio svoje medijsko carstvo.

Pavić je nakon toga ušao u daljnje kombinacije s njegovim ljudima, pa je zajedno s uhapšenim Vlajčevićem postao suvlasnik upravo tvrtke Vilinske poljane, koja se nalazi u središtu ovog korupcijskog slučaja. Za sada nema informacija o tome dotiče li se bilo istraga o Kamenskom i Dalti, bilo istraga o Vilinskim poljanama i najmoćnijeg hrvatskog izdavača Pavića, iako nevladine udruge, koje su stale u zaštitu radnica propale tvrtke Kamenskog, traže da se ispita i njegova uloga. Slučaj je posebno osjetljiv i stoga što je Pavić, kako su to još prije dvije godine otkrile “Novosti”, sredstva za kupnju Dalte 2008. godine namakao tako što je jednu drugu tvrtku sumnjive vrijednosti istovremeno prodao najmoćnijem hrvatskom poduzetniku Ivici Todoriću.

Nikola Bajto

U centru Zagreba prodaje se odjeća za neonaciste

Mala trgovina strave

U najužem centru Zagreba dućan “Izvan kontrole” nudi brojne odjevne marke, a među njima i one koje se uzimaju kao znak pripadnosti evropskim neonacistima ili slave nacističke jedinice u kojima su bili pripadnici ustaškog pokreta.

Među markama tako se može naći odjeća “Thor Steinar” koju nose brojni pripadnici neonacističkih pokreta u Evropi, u ponudi su majice s brojnim natpisima kojima se veliča zloglasna legija vojske NDH, kao i razni modni dodaci kao što su remenje, kape i nakit na kojima ne nedostaje svastika i ostalih simbola Trećeg Reicha. Nude se i majice s natpisom “Hasta la vista Antifa” u kojima se više nego očito prijeti antifašistima.

Ipak, javnost je najviša zagolicala kolekcija “S-HD”, odnosno “Sokol – Hrvatska divizija” u kojoj su majice kojima se veličaju 369. “Vražja” divizija i 392. “Plava” divizija njemačkog Wehrmachta u kojima su bili ustaše. Ona prva može se kupiti za 139 kuna, dok će, kako je najavljeno, majica s oznakama 392. divizije biti u prodaji od 10. aprila, dana osnivanja NDH.

Iako su se još u ponedjeljak ujutro na svojoj Facebook stranici s oko 5.000 poklonika ovih modnih detalja vlasnici nacibutika bahatili kako ih nitko ne voli, ali da zbog toga ne mare, čim je na internetskim portalima pukla priča, dućan je zaštićen rešetkama i zatvoren “zbog bolesti”, a Facebook stranica je izbrisana.

Tako su portali u Hrvatskoj obavili ulogu koju u Njemačkoj imaju nadležne službe. Čim je kompanija “Thor Steinar” u Chemnitzu (bivšem Karl Marx Stadtu) na istoku Njemačke otvorila dućan s nazivom “Breivik” u čast norveškog neonacista Andersa Breivika, koji je u julu 2011. ubio 77 ljudi, izazvala je osude. Nakon toga promijenjeno je ime dućana, a smiješi mu se i zatvaranje, kao što je to bilo i u Hamburgu, Magdeburgu i Leipzigu. U Hrvatskoj se tako nešto (još) neće desiti, što pokazuje i odluka kninskog prekršajnog suda da ne kazni obrtnika koji je prodavao suvenire s ispisanim “Za dom spremni”.

Asortiman zagrebačke trgovine osudio je predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Ratko Maričić.

– To je zaista sramota, jer takav dućan ujedno znači i povredu kulture sjećanja na sve žrtve, a policija, odvjetništvo i sudovi napokon bi trebali reagirati – kaže Maričić.

Nenad Jovanović

Kratko & jasno

Dragan Kovačević, ekonomski stručnjak (HNS)

Profitira tko se bolje snađe

Zašto Vlada nije reagirala na val poskupljenja smanjenjem trošarina, jer je najavljeno poskupljenje struje generirano novim rastom cijena goriva?

– Vlada je, koliko vidim, išla u tom pravcu…

Gdje je to vidljivo?

– Mi imamo najnižu cijenu struje u Europi što, naravno, za osiromašeno gospodarstvo i socijalne kategorije građana ništa ne znači. Trebat će više razmišljati o socijalnim transferima ili socijalnim razredima – da svi plaćaju istu cijenu struje, ali da se, primjerice onima čija su primanja ispod 3.000 kuna, računi subvencioniraju putem vaučera. Treba odrediti te razrede kroz veličinu prostora nekog domaćinstva koje plaća iznos za struju. Iako taj model nominalno postoji, on nije u funkciji. Tako je u zapadnim zemljama i to je dio socijalne pomoći najugroženijim građanima.

Ali Vlada ima mehanizme da kontrolira cijenu nafte, struje i plina, pa opet to ne čini?

– Ne postoji cijena nafte u svijetu, to je izmišljena kategorija, ona ništa nije skuplja nego prije pet ili šest godina. Od cijene litre benzina države ubire više od polovice i tu se proračun najlakše puni, što naftu i benzin čini elastičnim ekonomskim proizvodom. U Europi je pad potražnje za naftom, i sad je kod nas tako.

Po tome dakle, nema govora o socijalnoj državi o kojoj priča ova Vlada, riječ je ipak o smišljenom udaru na građane?

– Ne bih rekao da je riječ o smišljenom udaru, ali mi smo država u kojoj profitira onaj tko se bolje snađe. Mi nismo energetski neovisna zemlja, uvozimo 50 posto struje, a tako je i s naftom. Tu bi nešto moglo napraviti Ministarstvo financija, ali punjenje proračuna čini se kao prioritet. Možda se time oslobađaju transferi prema socijali, e to bi imalo smisla.

Dragan Grozdanić