Pokrajine

Naučno-stručni skup posvećen školovanju i integraciji

Tolerancija u Vukovaru ipak raste

Provedeno istraživanje pokazalo je da su deca tolerantnija i spremnija na školsku i socijalnu integraciju nego što su to bila 2001, a roditelji su iskazali još pozitivnije stavove

Na naučno-stručnom skupu “Škola kao prostor socijalne integracije dece i mladih u Vukovaru: praćenje promena od 2001. do 2011.” održanom u Vukovaru predstavljeni su rezultati istraživanja o stavovima dece, roditelja i nastavnika prema obrazovanju i međuetničkim odnosima u tom gradu.

Opsežno istraživanje

Istraživanjem koje je 2001, 2007. i 2011. godine proveo Odsek za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, obuhvaćeno je 4.800 ispitanika, Hrvata i Srba, učenika šestih i osmih razreda osnovne škole, srednjoškolaca prvih i drugih razreda, roditelja i nastavnika.

– Obrazovanje kao vrednost najpozitivniji je stav koji smo u našem istraživanju dobili, a imamo razloga za realističan optimizam i kada je reč o dečjim stavovima prema školskoj i socijalnoj integraciji – kazala je profesorica Dinka Čorkalo Biruški.

Prema njenim rečima, iako se radi o blagom pomaku, deca su tolerantnija i spremnija na školsku i socijalnu integraciju nego što su to bila 2001. godine, a roditelji su pokazali još pozitivnije stavove.

– Većina odraslih seća se Vukovara pre rata i s ponosom govori o multikulturalnosti ove zajednice. Naši rezultati pokazuju da i deca, koliko god su njihovi stavovi manje pozitivni od stavova njihovih roditelja, vide jasnu vrednost u multikulturalnosti. Te činjenice treba iskoristiti da deca dođu u kontakt, da taj kontakt bude bliži, srdačniji i topliji kako bi se izgradila mreža socijalnih odnosa koja će pomoći da Vukovar bude efikasna zajednica – pojasnila je profesorica.

Istakla je da školu koja predstavlja sigurno mesto za svu decu treba iskoristiti kao resurs u zajednici i razmišljati o zajedničkim aktivnostima koje su mladim ljudima prirođene.

– Pitanje školovanja srpske i drugih manjina treba prepustiti struci, raditi na temelju rezultata istraživanja, procena potreba zajednice i u saradničkom odnosu većine i manjine. Naši rezultati pokazuju da ljudima treba ponuditi opcije, ne zatvarati ih ni u kakve tabore, nego pustiti otvoren i pošten razgovor o različitim mogućnostima, vodeći računa o najboljem interesu dece – naglasila je Dinka Čorkalo Biruški.

Pitanje asimilacije

Razmimoilaženje manjine i većine najviše se vidi u stavovima prema asimilaciji. Dok većina asimilaciju i dalje smatra načinom na koji bi se osiguralo stabilnije funkcionisanje društva, manjina se asimilaciji protivi kako bi očuvala svoju posebnost i grupni identitet.

Profesora Deana Ajdukovića zabrinjava podatak da roditelji različitih etničkih grupa imaju češće i bolje međusobne kontakte nego njihova deca, iako bi prirodnije bilo da je obratno.

– Zajednica, institucije, roditelji i odgovorni ljudi u zajednici treba da preuzmu odgovornost, da stvaraju situacije u kojima će se vršnjaci koji pripadaju različitim etničkim grupama moći susretati, upoznavati se ne kao mali Hrvati i mali Srbi, već kao deca određene dobi i vršnjaci. To je ono za šta se mi zalažemo, jer to znači povećanje integracije zajednice i socijalne obnove – zaključio je profesor Ajduković.

Skupu je prisustvovala i pravobraniteljica za decu Mila Jelavić, koja je istakla da se zalaže za jednaka prava i jednake mogućnosti sve dece bez obzira na to gde ona žive.

Dragana Bošnjak

Okrugli stol vukovarskog VSNM-a i ZVO-a

Nema straha od dvojezičnih diploma

Brojni primeri svedoče da deca koja su osnovnu školu pohađala po modelu A, a školovanje nastavila u nekoj od srednjih škola u Osijeku, nemaju nikakvih problema na nacionalnoj osnovi

Od tri modela koja u skladu sa Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina u svom obrazovanju mogu koristiti pripadnici srpske nacionalne manjine, model A je na osnovu dosadašnje prakse, iskustava i rezultata učenika najkvalitetniji i najprihvatljiviji, zaključak je i preporuka sa okruglog stola koji su organizovali Veće srpske nacionalne manjine Grada Vukovara i Zajedničko veće opština.

Uz očuvanje maternjeg jezika i pisma, kulture i identiteta, takav model obrazovanja pripadnicima srpske nacionalne manjine nudi mogućnost da se s dvojezičnim diplomama u škole i na fakultete, osim u Hrvatskoj, upisuju i u Srbiji. Potpredsednica Veća, profesorka srpskog i hrvatskog jezika i književnosti Sanja Vukičević, smatra da greše roditelji koji i pored mogućnosti obrazovanja na maternjem jeziku, svoju decu iz nekog razloga upisuju u nastavu na hrvatskom jeziku i tako im u samom startu ograničavaju izbor.

– Vi ne znate kakve će želje vaše dete imati kada se bude upisivalo u srednju školu ili kasnije na fakultet – pojasnila je.

Ona takođe smatra da je strah roditelja od dvojezičnih diploma neopravdan, jer brojni primeri svedoče da deca koja su osnovnu školu pohađala po modelu A, a školovanje nastavila u nekoj od srednjih škola u Osijeku gde takva mogućnost ne postoji, nemaju nikakvih problema na nacionalnoj osnovi.

U Odboru za obrazovanje, kulturu i sport Zajedničkog veća opština zadovoljni su brojem dece koja nastavu pohađaju po modelu A. Iako je on u blagom padu, to nije rezultat nekog straha roditelja ili želje da ne upisuju decu, već opšte demografske slike, istakao je predsednik Odbora Slobodan Živković.

D. Bošnjak

Razgovor sa Sinišom Ljubojevićem, novim predsjednikom SDSS-a Karlovačke županije

Bit ćemo kritičniji prema vlastima

Ne smijemo dopustiti da lični osjećaji i privatni odnosi kreiraju strategiju i sprečavaju razvoj SDSS-a. Promjenom se dobilo novo, dinamično rukovodstvo koje će odgovoriti zahtjevima vremena

Nakon izvanredne izborne skupštine županijske organizacije SDSS-a na kojoj je smijenjen dosadašnji predsjednik Rade Kosanović, razgovarali smo s novoizabranim predsjednikom Sinišom Ljubojevićem iz Ogulina.

Koji su bili razlozi za pokretanje ove akcije i smjenu dosadašnjeg vodstva?

– Osnovni razlozi su neproduktivnost županijske organizacije i netransparentnost u radu prema delegatima i predstavnicima SDSS-a u županiji. Ovaj prijedlog nije ad hok rješenje, on traje već nekoliko godina. Dosta članova i delegata regionalne organizacije, što je pokazala i ova skupština, tako misli.

Zašto izvanredna skupština dva-tri mjeseca prije redovne izborne skupštine?

– Nitko nije rekao niti se zna kada će biti redovna skupština. Ona ima svoju proceduru, ona kreće od mjesnih organizacija nadalje. Sam princip održavanja regionalne redovne skupštine trajao bi više od pola godine. Nakon sređivanja županijske organizacije ići ćemo više na predstavljanje naše organizacije u medijskom prostoru, bit ćemo kritičniji u odnosu na ono što se radi prema srpskoj zajednici u okviru vlasti.

U srpskoj zajednici i dijelu SDSS-a vlada mišljenje, što je potvrdio i vijećnik u županijskoj skupštini Dušan Jerosimić, da se ovim postupkom i smjenom ništa nije dobilo. Koji je vaš komentar?

– Cijenim mišljenje Dušana Jerosimića kao kvalitetnog vijećnika, ali smatram da je njegovo mišljenje sentimentalne prirode prema Radi Kosanoviću. Ne smijemo dopustiti da lični osjećaji i privatni odnosi kreiraju strategiju i sprečavaju razvoj SDSS-a. Promjenama se dobilo novo, dinamično rukovodstvo koje će odgovoriti zahtjevima vremena i potrebama stranke u nadolazećem periodu.

Županijski SDSS je podijeljen jer vas podržava 18, a Kosanovića 17 članova. Kako mislite dalje raditi?

– O blokadi rada nema govora, a podjela o kojoj govorite je vaša interpretacija situacije zbog broja delegata koji su prisustvovali skupštini. Osamnaestero delegata odlučilo je da se način rada promjeni, od preostalih 17 desetero ih je iz Krnjaka, a problem te podjele je prevaziđen. Županijska organizacija nastavlja raditi prema programu koji je prihvaćen na skupštini. U ovom kratkom vremenu održali smo i radni sastanak sa direktorom Elektre Karlovac vezano uz reelektrifikaciju Korduna. Pripremamo redovne izborne skupštine u općinskim i gradskim organizacijama, nakon čega ćemo održati redovnu izbornu skupštinu županijske organizacije SDSS-a.

Kako biste u najkraćem ocijenili položaj srpske zajednice na području Karlovačke županije?

– Osnovni problemi Srba na Kordunu i dalje su povratak i obnova kuća. U Karlovcu Srbi imaju problema sa povratom stanarskih prava, a zajednički problemi na području županije su razvoj infrastrukture i zapošljavanje. Kao zajednica zapostavljeni smo u svim segmentima navedenih problema. U naseljima sa srpskim stanovništvom infrastruktura je zapostavljena u odnosu na hrvatska naselja. Iako Zakon o pravima nacionalnih manjina garantira prednost kod zapošljavanja, mnoge ga državne institucije ignoriraju ili nalaze načina da ga izmanipuliraju.

Milan Cimeša

Projekt “Važno je imati podršku” ide kroz gradove

Kreativne radionice za baranjske žene

Od prvog maja 2011. godine u Baranji se, u sklopu projekta “Važno je imati podršku”, koji financira Evropska unija, održavaju kreativne radionice za žene. Radionice se po pet mjeseci održavaju u po pet baranjskih mjesta, a onda se sele na pet drugih lokacija.

U ugodnoj, opuštenoj atmosferi žene na tim radionicama otkrivaju jedan novi svijet, svijet mašte i kreative, koji ih bar na nekoliko sati isključuje iz sive, monotone svakidašnjice. Na njima se koriste razne tehnike: oslikavanje stakla, keramike, drvenih predmeta, tekstila i svijeća itd.

Svoje radove žene često komentarišu riječima: “Nisam ni znala da ja to mogu”, na što voditeljice radionica Ana Jeličić i Jelena Opačić-Matijević obično odgovaraju: “Žene mogu sve, samo ih treba potaknuti.”

Na radionicama se druže razne generacije, od baka do unuka. Najstarija je, čini se, gospođa Julijana Palko iz Suze sa 80 i nešto godina. A njene godine nisu važne, važno je da se pridružila radionici i da se raduje svakom susretu s voditeljicom i drugim ženama iz Suze i da u tome – prema vlastitim riječima – neizmjerno uživa, kao što i voditeljice uživaju u susretima sa ženama iz raznih baranjskih mjesta. Ovogodišnji Dan žena bio je prilika da se dio predmeta nastalih na radionicama prikaže baranjskoj publici.

U tu svrhu Udruženje “Baranja” iz Bilja i Mirovna grupa Oaza iz Belog Manastira organizovali su izložbu u predvorju belomanastirskog kina, koja je otvorena 7. marta, a moći će se razgledati do 21. marta.

J. Nedić

Nova pomoć vojvođanske vlade povratnicima

Donacija poljoprivrednicima

Boravak delegacije Srba povratnika iz Hrvatske, odnosno njihovih predstavnika iz Ličko-senjske, Zadarske i Šibensko-kninske županije 15. marta u Novom Sadu, bila je prilika za još jedan akt podrške vojvođanske vlade procesu povratka. U susretu s predsjednikom vlade AP Vojvodine Bojanom Pajtićem potpisano je pismo o namjerama između Instituta za ratarstvo i tri povratničke poljoprivredne zadruge te je uručena donacija u sjemenu i sitnoj poljoprivrednoj mehanizaciji.

Donirani su sjemenski materijal, kukuruz i lucerka, za 320 hektara zemljišta u vrijednosti od dva miliona dinara (160.000 kuna) i poljoprivredna mehanizacija u vrijednosti od tri miliona dinara, odnosno oko 250.000 kuna iz pokrajinskog budžeta.

Zamjenik župana Ličko-senjske županije Nikola Lalić rekao je da suradnja vojvođanske vlade i povratničke zajednice kroz spomenuti program traje već osam godina i da se stalno unapređuje. Zamjenica zadarskog župana Rajka Rađenović zahvalila se vladi Vojvodine na podršci i donaciji jer one povratnicima, kojima je poljoprivreda često jedini izvor prihoda, predstavljaju izuzetno značajnu pomoć.

N. Jovanović

Antifašisti i članovi SDSS-a iz Moslavine u akciji

Uredili spomenik Prvom moslavačkom odredu

Pobjedom na Humci, Moslavački partizanski odred pokazao je narodu da fašizam nije nepobjediv, pa se ustanak rasplamsao širom Moslavine

Članovi novoosnovanog kutinskog ogranka SDSS-a uz pomoć volontera različitih nacionalnosti iz Nove Gradiške, Siska, Kutine i okolnih mjesta, cjelodnevnim dobrotvornim radom očistili su prostor oko antifašističkog spomenika Prvom moslavačkom odredu na vrhu Moslavačke gore.

Spomenik je bio obrastao divljim raslinjem. U protekla dva desetljeća prostor nije održavan, a jednom godišnje, uoči 27. siječnja, čišćen je tek uski prolaz do spomenika kako bi antifašisti i članovi obitelji poginulih boraca položili vijence obilježavajući dan kada je 50 pripadnika Moslavačkog odreda po velikoj zimi i dubokom snijegu odbilo prvi koordinirani napad Nijemaca, domobrana i ustaša. Pobjedom na Humci, Moslavački partizanski odred pokazao je narodu da fašizam nije nepobjediv, pa se ustanak rasplamsao širom Moslavine.

– Odred su činili borci različitih nacionalnosti iz Moslavine, Bosne, Zagreba, Križevaca, Ivanca, Istre i Čazme. Bilo je tu 29 Hrvata i 16 Srba te po jedan Musliman, Nijemac, Bugarin, Slovenac i Talijan. Među njima je bilo 28 radnika, 18 seljaka, troje intelektualaca i jedan službenik. Izuzev ranih devedesetih godina, datum ustanka u Moslavini slavi se 90 godina. Unatoč tome i danas postoje oni koji pobjedu nad fašizmom omalovažavaju i o tome posprdno govore, poput urednika “Moslavačkog lista”, koji je 2. veljače u uvodniku tih lokalnih novina napisao da su se ljudi svih tih godina okupljali 27. siječnja samo da bi žitelji pravoslavnih sela u podnožju Moslavačke gore u komunističkom ozračju mogli nesmetano, uz rakiju i masnu prasetinu, slaviti Svetog Savu koji pada na isti datum – izjavio nam je inicijator akcije uređenja spomenika Petar Birač, predsjednik kutinskog ogranka SDSS-a.

Na sreću, slavna moslavačka bitka nije zaboravljena. Tradicija polaganja vijenaca i cvijeća nastavljena je odmah nakon Domovinskog rata zahvaljujući dobroj volji i zalaganjem danas pokojnog Nenada Turčinovića. Do humke su planinarskim stazama dolazili antifašisti i planinari iz svih dijelova Hrvatske, a kutinski antifašisti i članovi SDSS-a obećali su da će održavati ovo područje sve dok netko, kome je to dužnost i obveza, i službeno ne preuzme skrb o spomeniku.

G. Gazdek

In memoriam: Miladin Manojlović (1947 – 2012)

Prvorazredni spiker i voditelj

Kao radijski novinar Manojlović je pratio najznačajnije događaje u bivšoj Jugoslaviji, a njegov prepoznatljiv bariton bio je više od 30 godina zaštitni znak Radija i Televizije Beograd

Udruženje novinara Srbije saopštilo je da je Miladin Manojlović, dugogodišnji novinar Prvog programa Radio Beograda i jedan od najprepoznatljivijih glasova Radija i Televizije Beograd, preminuo 13. marta u 65. godini.

Miladin Manojlović rođen je u baranjskom mestu Majškim Međama. Novinarstvom se bavio od 1969. godine, najpre kao spiker na Radio Osijeku, a zatim kao spiker, novinar i urednik muzičke emisije na Radio Belom Manastiru. Kao honorarni saradnik pisao je za listove “Belje” i “Baranjske novine”. Godine 1974. na konkursu za spikera i novinara primljen je u informativno-političku redakciju Prvog programa Radio Beograda, gde je radio do penzionisanja. Više od deset godina na Prvom programu Radio Beograda uređivao je i vodio informativnu emisiju “Novosti dana”, a radio je i kao voditelj nekada rado gledane televizijske emisije posvećene vojsci “Dozvolite da se obratimo” na Televiziji Beograd, gde je bio zamenik urednika beogradskog programa.

Kao radijski novinar pratio je najznačajnije događaje u bivšoj Jugoslaviji, a njegov dubok i prepoznatljiv bariton više od 30 godina bio je jedan od najprepoznatljivijih glasova i zaštitni znak Radija i Televizije Beograd. Bio je i strastveni radioamater.

Komemoracija povodom smrti Miladina Manojlovića održana je 16. marta u Kamenoj sali Radio Beograda, a ispraćaj poslednjeg prvorazrednog spikera i voditelja dan kasnije na Novom groblju u Beogradu.

Z. Popović

Pljačka i devastacija obnovljenih kuća u voćinskom kraju

Zastrašivanje povratnika

Nepoznati počinioci provalili su u četiri kuće: razbili su ulazna vrata, štošta opljačkali i poskidali dijelove instalacija u kućama povratnika u kojima nije bilo nikoga

Početkom marta u Rijencima na području općine Voćin provaljeno je u više kuća srpskih povratnika, kojom prilikom su skinuti i odneseni dijelovi instalacija i uređaja, a vrata i prozori porazbijani.

Provale i oštećenja uočio je Milenko Obradović, član VSNM-a Virovitičko-podravske županije i Grada Slatine koji u Rijencima ima obnovljenu kuću. On je o nedjelu obavijestio policiju koja je obavila uviđaj. Nepoznati počinioci provalili su u četiri kuće: razbili su ulazna vrata, brojne su stvari opljačkali i poskidali dijelove instalacija u kućama povratnika u kojima nije bilo nikoga. Ovakve provale ne dešavaju se prvi put, jer ih je lani u dva navrata bilo u selu Lisičinama, također u voćinskoj općini.

– Policija do sada nije otkrila počinioce, ali je pojačala patrole – kaže Igor Pavković, zamjenik načelnika Općine Voćin i dodaje da će se u nekoliko mjeseci, koliko policajci češće obilaze sela, lopovi pritajiti, a s nedjelima će nastaviti kada se policijski obilasci prorijede.

Sve je počelo kada je krenula obnova, s tim da su prve krađe tog tipa zabilježene u Lisičinama, koje su u ratu bile kompletno srušene, osim crkve i arboretuma.

– Tri puta su krali bakreni krov s crkve, policija je svaki put uhvatila počinioce, ali su oni već prodali bakar, pa je krov otišao u nepovrat – kaže Pavković.

Ističe da su na tom području zaredale krađe i po hrvatskim kućama, pa je tako u Mačkovcima odneseno zvono s katoličke crkve.

– U Rijencima se više radi o zastrašivanju. Naime, iako se štete kreću i do nekoliko hiljada kuna, mnoge lopovima privlačne stvari ostale su u kućama. Ljudi mi kažu da su u kućama imali motorne pile koje im nitko nije uzeo – kaže Pavković.

Nenad Jovanović

Nakon sednice Glavnog odbora u Vukovaru

Novi napad na zgradu SDSS-a

Na sednici Glavnog odbora SDSS-a u Vukovaru predsednik stranke Vojislav Stanimirović rekao je da je u program nove Vlade ušao regionalni razvoj kroz nastavak infrastrukturnih i drugih projekata u sredinama u kojima žive Srbi. Dodao je kako su u programu Vlade sadržane i potrebe u kulturi te u humanom sektoru kroz stvaranje jedinstvene liste nestalih, čime se prekida dosadašnja praksa da država brine samo o stradalim i nestalim pripadnicima većinskog naroda. Posebno je značajno što se niz elemenata iz obrazovanja na manjinskom jeziku i pismu našlo u ovom Vladinom dokumentu.

– Veoma je značajno da je prvi put u program jedne hrvatske Vlade ušlo i pitanje tokom rata neisplaćivanih penzija i da se ova Vlada obavezala da će naći model rešenja – rekao je šef SDSS-a.

Međutim, u noći sa subote na nedelju, odnosno nakon sednice Glavnog odbora, vukovarsko sedište SDSS-a ponovo je napadnuto i ponovo je pričinjena materijalna šteta, treći put u zadnja dva meseca. Ovaj put iz zida je iščupana i onesposobljena video-kamera i sistem elektronskog nadzora ulazne kapije.

“Moguće je da je izgred motivisan čisto vandalskim pobudama, ali imamo pravo sumnjati i na političke motive”, piše u saopštenju Informativne službe stranke, “s obzirom na to da se incident dogodio nakon sednica Glavnog i Izvršnog odbora SDSS-a kojima je prisustvovalo 70-ak članova iz svih delova RH”.

Pošto se izgredi ove vrste učestalo ponavljaju, iz SDSS-a je najavljeno podnošenje kaznene prijave protiv nepoznatog počinioca.

R. I.

Promocija knjige o Mikašinoviću

U organizaciji VSNM-a Karlovačke županije i VSNM-a Grada Karlovca u karlovačkom Historijskom arhivu održana je promocija najnovije knjige historičara Đure Zatezala “Mihajlo baron Mikašinović od Zmijskog polja”, koja govori o prvom generalu srpske nacionalnosti u Habsburškoj Monarhiji za vrijeme carice Marije Terezije.

Knjigu su zajednički izdali zagrebačko poduzeće Evroknjiga i Eparhija gornjokarlovačka. O knjizi su u ime izdavača govorili Nikola Lunić i vladika Gerasim, te profesor Svetozar Livada i sam autor.

General Mikašinović (1715 – 1774) rođen je u blizini Koprivnice, dok mu preci potječu iz Gornjih i Donjih Dubrava, koje danas spadaju pod Grad Ogulin.

M. C.

175. godišnjica smrti vladike Lukijana Mušickog

Kulturno-informativni i obrazovni centar (KIOC) “Lukijan Mušicki” u Karlovcu obilježio je 175. godišnjicu smrti vladike odnosno episkopa gornjokarlovačkog Lukijana Mušickog. Tribina je održana u Knjižnici za mlade u Banjavčićevoj ulici.

Vladika Lukijan rođen je u Temerinu u Vojvodini, 27. januara 1777, a umro je i pokopan u Karlovcu, 15. marta 1837. Njegov grob se nalazi na karlovačkom pravoslavnom groblju, na kojem je 1991. pokopan i jedan od najpoznatijih karlovačkih episkopa Simeon Zloković.

Karlovački KIOC nosi ime vladike Lukijana u znak sjećanja na sve ono što je učinio na ovom području. KIOC je osnovan 2010. i do sada je imao više desetaka priredbi na kojima su gostovali domaći, karlovački, ali i hrvatski umjetnici svih nacionalnosti. U osnivanju KIOC-a sudjelovali su VSNM Karlovačke županije, Gornjokarlovačka eparhija SPC-a i Ministarstvo za dijasporu Republike Srbije. KIOC djeluje u prostorijama SPC-a u Vranicanijevoj ulici u centru grada.

O vladiki Lukijanu govorio je prvi karlovački paroh protojerej Slaviša Simaković. U kulturnom dijelu programa nastupili su članovi i članice KIOC-a, a kao gost Milić Mićo Gazibara.

M. Cimeša

Stogodnjak (103)

23. 3. – 30. 3. 1912: u Zadru su Srbi priredili prigodnu zabavu, a otvorili je sviranjem “Lijepe naše domovine”. “Nekoj gospodi Srbima, talijanofilima i hrvatofobima to se nije svidjelo, te stadoše u svom skrajnjem nacionalnom ekskluzivizmu i šovinizmu s gnjevom i bijesom na nas napadati”, pišu nekim zagrebačkim novinama članovi tamburaškog zbora Srpskog pravoslavnog bogoslovnog sjemeništa u Zadru, pozivajući se, uz ostalo, i na neobjektivno pisanje lista “Dubrovnik” koji tvrdi da je sviranje himne “potajno inscenirano i da su tamburaši bili sredstvo koji su nespretno izvršili svoje uloge, da nisu himnu odsvirali po svojoj volji i uvjerenju, već da su tako htjeli oni koji vode prvu riječ u tamburaškom zboru…” Isti taj “Dubrovnik” svojim se pisanjem – kako će se poslije ispostaviti – zapravo stavio u zaštitu pjevačkog društva “Branko” koje je također trebalo nastupiti na zabavi, ali je demonstrativno odustalo kad je izvedena hrvatska himna. Sve to članovi tamburaškog zbora na kraju komentiraju ovim riječima: “Mi smo po svojoj volji i uvjerenju i zamislili i odsvirali hrvatsku narodnu himnu, jer nijesmo u službi niti pojedinaca, niti kakvih skupina i imamo i u ovako mizernom našem dalmatinskom društvu svojih ideala, koje tako lako ne izdajemo.”

* S Banije, iz Drenovca, stiže ova jadikovka: “Ne znam kojim nesretnim slučajem potpadosmo pod parohiju kaluđersku, te nam se tako nameću takvi kaluđeri, koji mjesto da nas uče i prosvjetljuju – oni nas zaglupljuju. Naša parohija broji preko 2.000 duša. Tu i takvu parohiju ‘prosvjetljuje’ otac Mitrofan, koji nije dorastao u današnje vrijeme da zamijeni školovanog sveštenika… Zreo sveštenik ne bi, kao naš kaluđer, slamom šljive kitio da se ne ucrvaju, već bi ih dao očistiti i okopati…”

* Prirodni porast stanovništva Hrvatske i Slavonije bio je u siječnju 1912. godine 1.465 duša: u ličko-krbavskoj 17, modruško-riječkoj 13, zagrebačkoj 359, varaždinskoj 284, bjelovarsko-križevačkoj 270, požeškoj 133, virovitičkoj 172… Iz čitave zemlje iselilo se toga mjeseca 852 osoba, od čega 685 Srba i Hrvata, najviše iz zagrebačke županije – 178, a najmanje iz ličko-krbavske – 33. Najviše ih je otišlo u Ameriku – čak 622! U međuvremenu, u zemlju se vratilo 219 Hrvata i Srba. Doselilo se i 260 stranaca, od toga 60 srpskog materinskog jezika.

Đorđe Ličina