Pokrajine

Tina i Đoko Ilić, najstariji stanovnici Hum Varoša kraj Voćina

U očekivanju dijamantnog pira

Za svoju dugovječnost baka Tina najviše zahvaljuje Bogu. Nikada nikome nije željela zlo, a Bog je tu dobrotu, uvjerena je, nagradio zdravljem i tolikim godinama. Ali, djed Đoko ne vjeruje u tu teoriju: on misli da su ih u zdravlju održali rad i skroman život

Nije lako ovjenčati se titulom najstarijeg stanovnika sela, pa makar ono brojalo samo 47 ljudi. Vremena su prohujala, djeca se odselila, boleštine napale, a prijatelji, rođaci, susjedi i suseljani iz generacije polako odlaze. Ipak, baka Tina Ilić iz Hum Varoša kraj Voćina dobro se nosi sa svojim ponosnim godinama, ne razmišlja puno o tim stvarima, a tješi je i činjenica da je drugi na ljestvici najdugovječnijih njen suprug Đoko, pa ima s kim kratiti staračke dane. Njoj je 87, a njemu 86 godina.

– Jel’ da je puno? – pita nas baka i ne čekajući da bilo što kažemo odmah dodaje: – Ne puno, nego previše!

Radili dok su mogli

Za svoju dugovječnost najviše zahvaljuje Bogu kojemu se, kaže, molila, iako u selu nije bilo crkve, pa je morala u Lisičine ili Slatinu. Nikada nikome nije željela zlo, a Bog je tu dobrotu, uvjerena je, nagradio zdravljem i tolikim godinama. Ali, djed Đoko ne vjeruje u tu teoriju. Ne u vezi njene dobrote, jer uvjerio se u ovih 65 godina zajedničkog života da je ona osoba dostojna te riječi, nego u vezi molitvi. On misli da su ih u zdravlju i životu održali rad i skroman život.

– Radili smo puno dok smo mogli, sve što imamo stvorili smo ovim rukama. Cijeli život bavili smo se isključivo poljoprivredom, imali smo 15 jutara zemlje, obrađivali kukuruz, pšenicu, djetelinu, znali smo nabrati po 12 metara graha. U štali je bilo šest krava, imali smo mlijeka za sebe i za prodati, dolazio je mljekar iz “Zdenke” do sela. A sada i da mogu, krave vjerojatno ne bih držao jer je neisplativo. Svinjci su bili puni, pet krmača smo imali, a sada su nam ostale samo kokoši – nabraja djed Đoko muku kojom je zaradio penziju od 1.072 kune i pritom ostao bez prstiju.

– Bilo je to prije 30 godina, odrezao ih cirkular. Jednog je odmah iščupao, a druge su odrezali liječnici. “Fićom” me susjed vozio prvo u Slatinu, a onda u Viroviticu. Imam i danas taj cirkular – pokazuje u pravcu šupe.

Nije siguran je li to presudno za dugovječnost, ali eto, nije nikada pušio i nikada pijan bio.

– Pio jesam, daleko od toga da nisam. I danas da ne pijem te tablete, popio bih čašu rakije ili vina. Pio sam uvijek svoje domaće, nisam kupovao. Imao svoju bašču i svoj vinograd. Bio sam posve zdrav, do 60. godine nisam išao doktoru, a onda je krenulo i to – govori nam Đoko.

Ljubav iz škole

On i Tina upoznali su se u školi, a vjenčali 1947. godine. Zlatni pir već su proslavili, čekaju dijamantni. Imaju dvoje unučadi i troje praunučadi. Sin Sava s obitelji živi u Beogradu. Nakon zanata završio je srednju školu, a zatim u Novom Sadu Mašinski fakultet.

– Odvukla ga snaja, ona je iz Srbije. Dolaze nam svake godine po dva puta, a snaja bi tu voljela i živjeti, kaže da joj je jako lijepo – priča baka Tina.

Svakodnevno ih obiđe susjed Igor Pavković, inače predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Virovitičko-podravske županije. Pomogne ako treba oko kuće, donese iz grada potrepštine koje ne mogu kupiti u mobilnoj trgovini i vozi ih doktorima u Voćin ili Viroviticu. Ilićevi noći krate uz radio.

– Televizor nemamo, otkazali smo. Bio je ispravan, ali star i u njega nismo mogli ugraditi onog vraga bez kojeg više ne možeš gledati program, pa nam ostadoše samo mađarski, a mi mađarski ne razumijemo – objasnio nam je Đoko probleme s digitalnim prijemom.

Goran Gazdek

Dirljiv susret Rade Šerbedžije i Ljube Rubena Vajsa u Virovitici

Dva antiratna druga

Poznati glumac i virovitički pisac upoznali su se 1992. godine u Beču, u vrijeme kada su glumci iz Zagreba i Beograda na mirovnoj matineji dizali glas protiv rata

Susret prepun emocija dogodio se u garderobi Kazališta Virovitica, nakon zatvaranja petog Virkasa, međunarodnog kazališnog festivala koji je tijekom veljače održan u Virovitici. Naime, umirovljeni novinar, knjižar, pjesnik i kolumnist portala Virovitica.net Ljubo Ruben Vajs došao je Radi Šerbedžiji čestitati na nastupu i pozdraviti prijatelja kojeg nije vidio još od onih ratnih godina kada su zajedno, svaki na svoj način i svaki na svojoj strani, dizali glas protiv rata u Jugoslaviji.

Vajs je držao knjižaru u Beču i često organizirao predstavljanja knjiga pisaca iz svih republika bivše države, susrete s pjesnicima, književnicima, glumcima i ostalim umjetnicima. Upoznali su se 1992. godine za šankom Folksteatra, u vrijeme kada su Šerbedžija, Vanja Drah, Tomislav Durbešić, Mirjana Karanović i drugi glumci iz Zagreba i Beograda na mirovnoj matineji u velebnom zdanju bečkog Ringa dizali svoj pacifistički glas.

– Zamolio sam ga da pročita moju pjesmu “Zadnja bečka krizantema” nastalu tih dana i kaže što misli o njoj, odnosno može li je uključiti u već strogo definirani program mirovne matineje. Rade je pohvalio pjesmu i uputio me na režisera priredbe Ileta Zagorca. Pjesma je ušla u program matineje, a nakon što ju je Vanja Drah pročitao, dvoranom se prolomio buran pljesak – ispričao je Vajs i dodao kako mu je to bio najdraži aplauz u životu.

Rade i Ljubo prisjetili su se svojih bečkih susreta, doba kada su i jednog i drugog posprdno nazivali pobjeguljama, a izdvojili su onaj nakon nastupa sa Zijahom Sokolovićem. Razmjenjivali su i pisma. Ljubo mu je jednom poslao članak “U obranu nebeskog glumca” koji je napisao nakon HTV-ove emisije u kojoj se na grub način govorilo o Šerbedžiji i objavio ga u “Našim novinama”, a ovaj mu je uzvratio pjesmom iz slovenskog ciklusa.

– Pjesme ne pišem od 1997, kada mi je u Beogradu umrla majka, koja je s ocem izbjegla iz Vinkovaca i ne znam da ću ih više pisati – odgovorio je Rade Ljubi na pitanje kada će nova knjiga pjesama.

G. Gazdek

Posjeta saborskih zastupnika Općini Jagodnjak

Konačno svakodnevna liječnička briga

Odlukom ministra zdravlja Rajka Ostojića, u Jagodnjaku će se napokon ustrojiti svakodnevni rad liječnika opće prakse

Prilikom radne posjete saborskih zastupnika Biljane Borzan i Domagoja Hajdukovića Općini Jagodnjak razgovaralo se o brojnim razvojnim projektima i planovima koje bi ove godine trebalo ostvariti na području ove baranjske općine.

Odlukom ministra zdravlja Rajka Ostojića, u Jagodnjaku će se, u tamošnjoj ambulanti, napokon ustrojiti svakodnevni rad liječnika opće prakse. Time je nakon višegodišnjeg iščekivanja udovoljeno zahtjevima stanovnika za uvođenjem svakodnevnog rada liječnika opće prakse, umjesto dosadašnjeg dolaska liječnika samo dva dana u tjednu.

Načelnik Općine Jagodnjak Anđelko Balaban saborske je zastupnike upoznao s projektima koje planiraju ostvariti tijekom godine.

– Svakodnevni rad liječnika u našoj ambulanti bio je jedan od ciljeva općinske vlasti u aktualnom mandatu. Osim toga, u ovoj godini očekujemo početak ozbiljnih radova na izgradnji suvremene javne rasvjete u Jagodnjaku, a potom i u ostalim mjestima općine. Jagodnjak će u rujnu otvoriti vrata suvremenog dječjeg vrtića. Nastavljamo i s dovršetkom izgradnje sustava vodoopskrbe u preostale dvije jagodnjačke ulice i s izgradnjom magistralnog cjevovoda prema naseljima Novi Bolman, Bolman i Majške Međe – rekao je Balaban, dodajući kako u općini žele nastaviti suradnju s Ministarstvom regionalnog razvoja, uz čiju pomoć planiraju nastaviti radove na obnovi komunalne infrastrukture.

Osim toga, Općina Jagodnjak priprema se za apliciranje na odgovarajuće natječaje predpristupnih fondova EU-a, također u cilju modernizacije komunalne infrastrukture.

– Nećemo zaboraviti tzv. male sredine koje također imaju svoje probleme i svoje razvojne planove. Kao saborska zastupnica nastojat ću što više vremena provoditi upravo u takvim sredinama kako bih njihove probleme i razvojne potrebe predstavila u nacionalnom parlamentu i u tijelima izvršne vlasti – rekla je Biljana Borzan najavljujući skore posjete i razgovore s građanima i predstavnicima lokalne vlasti u Osječko-baranjskoj i Virovitičko-podravskoj županiji.

R. I.

Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Osječko-baranjske županije

Opačić i dalje na čelu

Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Osječko-baranjske županije održala je u prostorijama Zajednice u Osijeku izbornu skupštinu na kojoj je odlučeno da će je i u naredne dve godine voditi novi/stari predsednik Nikola Opačić iz Belog Manastira, za potpredsednika je izabran Dragutin Mioč iz Osijeka, a za sekretara Ljuba Rupčić iz Osijeka.

I pored činjenice da je Zajednica sve postavljene zadatke od SABA RH nastojala u celosti i na vreme rešiti, i na ovoj je sednici nezaobilazna tema bila težak finansijski položaj udruga, a posebno teško stanje zabeleženo je u Udruzi antifašističkih boraca i antifašista Grada Osijeka. Jedna od tema bila je i prijem novih članova, posebno mladih, koji nije na zavidnom nivou, iako je Udruga ABA iz Belog Manastira unazad nekoliko godina uvećana za 50 odsto mladih antifašista.

Razgovaralo se i o inicijativi da Dan antifašističke borbe više ne bude praznik nego spomen-dan, zahtevu za povlačenje pokroviteljstva Sabora nad neoustaškom manifestacijom na Blajburgu, odnosu vlasti prema antifašizmu i antifašistima, penzijama boraca NOR-a i obnovi spomenika.

Z. Popović

Osmi mart u zagrebačkoj “Prosvjeti”

Zagrebački pododbor “Prosvjete” Međunarodni je dan žena obilježio recitacijama, folklornim i pjevačkim nastupom te druženjem članova “Prosvjete”. Pozdravljajući prisutne u dupke punoj dvorani, predsjednica zagrebačkog pododbora Nada Komljenović i njen zamjenik Budo Budisavljević ukazali su na pomoć koju je pododbor u organizaciji proslave dobio od centrale “Prosvjete”, zagrebačkog VSNM-a i ugostitelja Milana Labusa koji je pripremio posluženje.

– Dan žena je dio naše tradicije, a ne politički praznik, pa bi se trebao ponovno intenzivnije slaviti – rekao je Budisavljević.

Nakon recitacija koje su izveli Nataša Vrga i Goran Đurić, učenici Srpske pravoslavne opšte gimnazije “Kantakuzina Katarina Branković” u Zagrebu, svoj prvi javni nastup imali su članovi muzičke sekcije “Zbor-hor” pod vodstvom Lidije Dokuzović, dobivši veliki pljesak.

Slijedio je nastup folkloraša, koji su uz tehničko vodstvo Mladena Petrića izveli kola centralne Srbije. Sve učesnice programa i žene u publici dobile su prigodne poklone, a nakon službenog dijela goste je svojom svirkom zabavio Spaso Đukanović.

N. Jovanović

Teodorova subota u Borovu

U prvu subotu Časnoga posta, kada se proslavlja spomen na svetog Teodora Tirona (Teodorova subota), episkop osečkopoljski i baranjski g. Lukijan već godinama u Borovu služi svetu arhijerejsku liturgiju. U prepunom hramu Svetoga prvomučenika i arhiđakona Stefana, episkop je poučio narod rečima života i ljubavi, istakavši ljubav Božiju kao najvažniju silu kojom odiše svako stvorenje i ceo svet. Narod Borova sabrao se u hramu zajedno sa decom Osnovne škole Borovo da bi se pričestili.

U svetom hramu u Borovu naselju vrlo je svečano obeležena i Nedelja pravoslavlja, prva nedelja vaskršnjeg posta. U prisustvu brojnih vernika, svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop Lukijan.

Info-služba Eparhije OPiB

Održana sedma Kolačijada u Malom Gradcu

Ljuta uvertira za kolače

Poseban šarm Kolačijadi dali su gosti iz Bijelog Brda koji su usred Banije upriličili pripremu i degustaciju fiš paprikaša i pržene dunavske ribe

Ovogodišnjem, sedmom po redu “Takmičenju u pečenju kolača i torti”, odnosno popularnoj Kolačijadi, održanoj 10. marta u Malom Gradcu u organizaciji tamošnjeg pododbora “Prosvjete”, poseban šarm dali su gosti iz Bijelog Brda koji su usred Banije upriličili pripremu i degustaciju fiš paprikaša i pržene dunavske ribe.

U punom autobusu iz Bijelog Brda bila je i uigrana kuharska ekipa. Momir Pantelinac pripremao je paprikaš po starom receptu: riba, luk, voda, paprika i začini, a Nikola Stanić prženu ribu, dok je Milan Tintor davao tehničku podršku, a Saša Volarević sve razgaljivao pjesmama uz harmoniku. Slobodan Nešić za to je vrijeme sve prisutne častio vinom od autohtonih sorti grožđa, koje su dali domaćini.

Potom su se svi zasladili slasticama iz takmičarskog programa. Ovaj puta bilo ih je 13, iz Malog Gradca, Gline, Petrinje, Vrginmosta, Topuskog, Pančeva i Beograda, s tim da su nakon nekoliko godina prevlasti torti, sada do izražaja došli sitniji i narezani kolači. Prva nagrada otišla je u Pančevo Ljubici Krasulj, drugu i treću nagradu osvojile su Nada Tkalčević i Jaga Rom iz Gline, dok je nagradu za tradicionalni kolač, žličnjake, dobila Ljubica Gruborović iz Malog Gradca. O tome je odlučio žiri na čelu s Milošem Vrgom, koji je radio uz velik doprinos Ljiljane Arbutine iz Buzete.

Dok je žiri radio, na sceni su se, uz konferansu Nataše Vrge, buduće maturantice Srpske pravoslavne opšte gimnazije u Zagrebu, izmjenjivale koreografije iz Bijelog Brda i Zagreba, a svoj obol pjesmom i svirkom dali su domaćini, izmamljujući aplauze publike u punoj dvorani.

Zato i ne čude pohvale koje su iskazali predsjednik “Prosvjete” Čedomir Višnjić i zamjenica gradonačelnika Gline Dijana Mužić, koja je naglasila da Mali Gradac svake godine organizira sve masovnije priredbe.

Manifestaciju je sufinancirao Savjet za nacionalne manjine, a nagrade je donirao hotel “Terme” iz Topuskog.

Nenad Jovanović

Promocija romana “Justinin đerdan” Ljiljane Pekić-Paunović

Više od porodične hronike

Na oko 350 stranica knjige autorka je opisala ne samo živote svojih predaka, već i istorijske događaje, prekretnice, previranja, društveno-političke prilike i položaj žene u porodici

Borovski pododbor Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” predstavio je biografski roman “Justinin đerdan” Ljiljane Pekić-Paunović iz Vukovara, novinarke u penziji.

“Ovo je priča o jednoj uglednoj baranjskoj porodici, porodici Podrumac koja je Velikom seobom Srba sa Kosova i Metohije 1690. godine stigla do udaljenih mađarskih ravnica, da bi posle decenija života u sticanju i bogatstvu, 1923. godine morala opet da napusti svoja ognjišta. Porodica Podrumac je, izložena agresivnoj mađarizaciji, posle raspada Austrougarske Monarhije odlučila da napusti svoje ognjište i preseli u deo Baranje u matičnoj državi”, napisala je u recenziji Anđelka Mihić.

Na oko 350 stranica knjige autorka je opisala ne samo živote svojih predaka, već i istorijske događaje, prekretnice, previranja, društveno-političke prilike, položaj žene u porodici i društvu te verske i narodne običaje, što knjizi daje višestruku vrednost.

Glavna junakinja je mlada i lepa Justina, siromašna devojka koja se udaje u bogatu baranjsku porodicu Podrumac i prolazi razne neprilike, neprihvaćena kao sirotica, ali vrlo snažna i stamena.

– To je knjiga o porodici moje majke i bake, ali u sudbini Podrumaca mnogi će prepoznati sebe, jer su to ovdašnji događaji, ratovi, seobe, bogaćenje, propadanje i podizanje iz pepela. Godinu dana sam radila na knjizi i uživala sam u svakoj sekundi vraćajući se svim tim dragim likovima – kaže autorka, koja je najveći deo svog životnog i radnog veka, iako odrasla u Baranji, provela u Vukovaru baveći se novinarstvom.

Bila je u velikoj dilemi da li da promeni imena likova, budući da u knjizi osim vrlina iznosi njihove mane, čak i najintimnije detalje.

– Potomci Podrumaca koji danas žive u Beogradu i Ljubljani insistirali su da se koristim pravim imenima, a da budem iskrena, i sama tako smatram. Za mene je besmisleno baviti se fikcijama i maštom kad život sam po sebi piše najlepše priče – ističe autorka, dodajući da se čovek pre ili kasnije vraća svojim korenima.

Ljiljana Pekić-Paunović odrasla je u Belom Manastiru. Diplomirala je politologiju u Beogradu, a do odlaska u penziju radila je kao srednjoškolska profesorka i novinarka. Osim ovog dela, 1991. napisala je knjigu “Predvorje pakla”. U svojoj novinarskoj karijeri radila je u Vukovaru, Novom Sadu i Beogradu, a nakon odlaska u penziju na Radio Borovu uređivala je i vodila emisije “Lavirinti” i “Stazama naših starih”.

Dragana Bošnjak

Projekt splitskog Instituta Stine

Multietničnost kao socijalni kapital

“Jačanje javne svijesti o multietničnosti kao pozitivnom socijalnom kapitalu u razvoju povratničkih lokalnih zajednica” naslov je projekta što ga financira Evropska unija iz svog IPA programa 2009, a osmišljen je u splitskom Institutu Stine. Partneri na programu su Vukovarski institut za mirovna istraživanja i obrazovanje i Centar za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć, također iz Vukovara.

Tim povodom u Gospiću je proteklog vikenda održan edukativni seminar na temu “Razvojni potencijali multietničkih i povratničkih sredina”. Sudionici seminara bili su predstavnici 17 lokalnih radio-stanica iz Hrvatske koje će u svojim programima emitirati emisije u skladu sa temom projekta te predstavnici nekoliko štampanih medija.

Profesor Berto Šalaj sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti govorio je o multietničnosti kao pozitivnom socijalnom kapitalu, profesorica Gordana Vilović sa istog fakulteta o medijskim pristupima promociji tolerancije i multietničnosti kao pozitivnim društvenim vrijednostima, a Davor Gjenero, nezavisni politički analitičar iz Zagreba, o nacionalnim manjinama i korištenju evropskih fondova. Profesor Milan Ivanović sa osječkog Elektrotehničkog fakulteta izlagao je o pretpostavkama interaktivnog odnosa većinskog i manjinskog stanovništva u povratničkim sredinama. Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer govorio je doprinosu manjinskih zajednica razvoju lokalnih sredina, a Ljubomir Mikić iz vukovarskog Centra za mir, psihosocijalnu pomoć i pravne savjete o povratku kao faktoru gospodarskog i socijalnog razvoja.

– Ojačati javnu svijest o značenju izgradnje multietničkog života, integraciji povratnika, obnovi povjerenja, pomirenju i suradnji kao ključnim elementima kvalitetnog socijalnog i ekonomskog razvoja povratničkih i multietničkih lokalnih sredina koje su bile pogođenije ratnim zbivanjima, to su bili glavni ciljevi ovog projekta – kaže Stojan Obradović iz splitskog Instituta Stine.

Dodaje da projekt doprinosi jačanju socijalnog povjerenja i vodi prema socijalnoj, ekonomskoj, demografskoj i kulturnoj obnovi multietničkih povratničkih sredina i poboljšanju njihovih razvojnih perspektiva.

Projekt je namijenjen manjinskim i povratničkim organizacijama i institucijama u lokalnim sredinama, udruženjima civilnog društva, predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti te lokalnim medijima. Trajat će 12 mjeseci i bit će realiziran u sedam županija na područjima od posebne državne skrbi, u gradovima: Kninu, Šibeniku, Biogradu, Zadru, Drnišu, Sinju, Benkovcu, Gospiću, Otočcu, Petrinji, Sisku, Slunju, Karlovcu, Ogulinu, Okučanima, Novskoj, Novoj Gradiški, Slavonskom Brodu, Daruvaru, Vukovaru i Pitomači.

M. C.

Aktivnosti srpske zajednice u Sisku

Predavanja, promocije i folklor

Sisački pododbor SKD-a “Prosvjeta” zajedno sa zajednicom Udruga antifašističkih boraca i antifašista Sisačko-moslavačke županije u sisačkoj Gradskoj knjižnici i čitaonici 19. marta organizira predstavljanje knjige Ivana Fumića “Djeca – žrtve ustaškog režima”.

U toku su i pripreme folkloraša sisačkog i petrinjskog pododbora “Prosvjete” za nastup na natjecateljskoj Smotri folklora “Zlatni opanak”, koja će se održati od 21. do 23. aprila u Valjevu, a nadaju se da će imati sredstava i za sudjelovanje na folklornoj smotri u Beogradu, od 19. do 20. maja.

Promocija knjige “Domaćine, sretna ti krsna slava”, koju je priredio Ljubosav Milosavljević, održana je u sisačkom hotelu “Panonija”. U organizaciji Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Siska, Odbora za prosvjetu, kulturu i odnose s vjerskim zajednicama, održana je ova prezentacija pred šezdesetak gostiju, kao jedno u nizu njihovih događanja. O značaju krsne slave kao porodičnog praznika i običajima vezanim uz nju govorio je sisački paroh, protojerej stavrofor Petar Oluić. Promotori knjige iz VSNM-a Bjelogorsko-bilogorske županije, predsjednik Darko Karanović i dopredsjednik Radovan Dožudić, upoznali su prisutne o potrebi nastanka ovakve knjige kao neophodnog priručnika za svakog savremenog vjernika i za mlade naraštaje, na kojima ostaje da njeguju i šire pravoslavnu tradiciju. U knjizi su navedeni svi sveci koji se slave kao krsna slava, na čelu sa Svetim Savom.

Sisački VSNM najavljuje i javnu tribinu o potrebi školovanja po C modelu na području Sisačko-moslavačke županije.

Mirna Jasić

Stogodnjak (102)

16. 3. – 23. 3. 1912: zagrebačka dobrotvorna zadruga “Srpkinje” pokrenula je akciju za izgradnju srpskog djevojačkog internata u glavnom gradu Hrvatske. Stižu i prvi novčani prilozi: patrijarh Srpske pravoslavne crkve Lukijan Bogdanović priložio je iznos od 1.000 kruna, a u spomen svoje “dobre majke i uzorne Srpkinje”, kako je u popratnom pismu naveo. Prilog je poslao i Mihailo Grujić, episkop gornjokarlovački, uplativši 300 kruna. Uza sve je poslao i kraće pismo u kojem poručuje: “Po mogućnosti sila svojih, evo i mene, da neznatnom leptom svojom od 300 kruna pridonesem uspjehu uzvišenoga rada Vaše dobrotvorne zadruge. Od sada ću svake godine, dok mi Bog daruje života, podupirati dobrotvornu zadrugu isto tolikim svojim godišnjim redovnim prilogom…”

* “Vi ste lažac, klevetnik i denuncijant! Evo vam prilike da se ogledamo pred sudom, a ja vam stojim na biljezi, pa ako to ne učinite, tada ste nepošten čovjek. Nemojte ovu kartu kriti pred srpskim življem ako imate obraza”, poručuje u novinama općinski bilježnik u Perni Milutin Čokerlić svome nepomirljivom političkom suparniku i mještaninu Mihailu Šepi. Ali ni Mihailo mu ne ostaje dužan, pa uzvraća, isto tako u novinama: “Zbog uvredljiva sadržaja dopisnice neću vas tužiti, zato što vi to želite. Javnost će po zasluzi ocijeniti kakva ste kalibra kao čovjek, kakvo vam je vaspitanje, pa prema tome i kakvo je vaše ponašanje. U lice sam vam rekao da bi tužbe i rasprave pred sudom trajale i deset godina, kad bih vas tužio za sve one uvrede, koje ste mi pred svijetom javno nanijeli. Na vaše bacakanje i jed, na vaše psovke, ja se samo smijem…”

* Birtaš Milan Varda iz Ličkog Petrova Sela mirne je duše mogao ući u Ginisovu knjigu rekorda kao osoba koja je službeno osuđena na jednu od najkraćih zatvorskih kazni u povijesti. Samo zbog toga što je tražio ono što mu po zakonu pripada – prijepis inspekcijske odluke o globi zbog nereda u svojoj gostionici – kotarski predstojnik Ric dao ga je osuditi na – šest sati zatvora!

* Pokazala se kao neosnovana vijest da su akteri bombaške i vasojevićke afere u Crnoj Gori, desetorica političkih zatvorenika na čelu s bivšim ministrom Mihailom Ivanovićem, koji su kroz prokopani tunel pobjegli iz zloglasne kaznionice u Jusovači, zatražili spas u Dubrovniku. Ispostavilo se da su pobjegli u Skadar i da tu čekaju da im se odobri politički azil u Americi.

Đorđe Ličina