Posao stoljeća predsjednikovog prijatelja

Reagirajući na gostovanje vlasnika portala Index.hr Matije Babića u emisiji “Nedjeljom u dva”, predsjednik Republike Ivo Josipović u ponedjeljak je novinare uvjeravao kako je potpuno neupućen u poslovanje Hrvatskog društva skladatelja (HDS) otkada je 2001. godine napustio funkciju njegova glavnog tajnika. Kako je ustvrdio, stoga je neupućen i u poslovne aranžmane koje je to društvo 2004. godine sklopilo s tvrtkom Emporion njegova bliskog prijatelja Marka Vojkovića radi ubiranja “harača” za račun HDS-ove službe za zaštitu autorskih prava ZAMP.

Međutim, “Novosti” su istražujući tu priču, koju je Index.hr otvorio objavom jednog dokumenta Porezne uprave iz 2005. godine, došle do podataka koji nepobitno potvrđuju da je Josipović i nakon odlaska s funkcije glavnog tajnika bio upućen u poslovanje HDS-a, a u posjedu smo i financijskih izvještaja Vojkovićevih tvrtki koji otkrivaju kako je njegov prihod na ubiranju ZAMP-ova “harača” znatno veći od onoga što su i HDS i Vojković posljednjih dana iznijeli u medijima. Budući da Vojkovićeve tvrtke snose i određene troškove, visina prihoda sama po sebi i nije toliko sporna. No brojke koje u ovom slučaju doista jesu šokantne odnose se na ekstremno visoke profite koje one godinama ostvaruju u tom poslu, ustupljenom od HDS-a bez natječaja.

Enormni prihodi

Prema podacima iz njihovih financijskih izvještaja, Vojkovićeve tvrtke samo su u trogodišnjem periodu od 2008. do 2010. godine od HDS-a uprihodile 111,5 milijuna kuna, a dobit koju su pritom ostvarile iznosila je čak 36,5 milijuna kuna.

Vojkovićeve tvrtke Emporion i Emporion usluge od HDS-a su 2008. godine ukupno naplatile 43,7 milijuna kuna, a njihova dobit iznosila je prije poreza 16,4 milijuna kuna. Od 2009. godine Vojković je cijeli posao ubiranja “harača” za ZAMP prebacio na Emporion usluge, kojima je to postala jedina aktivnost i koje su te godine od HDS-a uprihodile 34 milijuna kuna, od čega je dobit iznosila 11,4 milijuna kuna. Tvrtka je i 2010. godine imala 34 milijuna kuna prihoda od HDS-a, zabilježivši još 8,6 milijuna kuna dobiti.

Neto dobit, dakle ono što je nakon plaćanja poreza Vojković samo u tri godine poslovanja s HDS-om mogao izvući iz tvrtke i strpati u vlastiti džep, iznosila je 29 milijuna kuna. Svatko tko posluje na tržištu zna da tako visoka profitna marža, koja doseže trećinu prihoda, predstavlja posao iz snova, a Vojković je u taj posao ušao upravo preko Josipovića, u vrijeme dok je ovaj bio glavni tajnik HDS-a.

Josipović je na toj funkciji bio od 1987. do 2001. godine, a iz prikupljenih podataka pouzdano znamo da je Vojković prvi ugovor s HDS-om sklopio 1993. te da je još jedan ugovor o preuzimanju ZAMP-ovih poslova sklopio 1999. godine.

Ugovor HDS-a s Vojkovićevom tvrtkom Emporion iz 2004. godine, o kojem je pisao Index.hr i za koji je aranžman Josipović javno ustvrdio da u njega nije upućen, uslijedio je nakon što je 2003. godine usvojen Zakon o autorskim i srodnim pravima, čiji je Josipović bio sutvorac i veliki zagovornik. Taj je zakon otvorio ZAMP-u velike mogućnosti širenja naplate obuhvativši čitav niz kategorija korisnika – sve televizije, radija, diskoteke, hotele, ugostitelje, trgovačke lance, diskografe, mobilne operatere, prazne CD-ove itd. – pa od tada prihodi od autorskih prava doživljavaju ogroman skok. Novim ugovorom cijeli je taj posao prepušten Vojkoviću, a HDS-ova služba ZAMP praktički se svela na nadzor.

Iako Josipović od 2001. više nije bio glavni tajnik, on je ostao član predsjedništva HDS-a sve do ulaska u izbornu kampanju za predsjednika Republike koncem 2009. Zanimljivo je da je u mandatu 2004. – 2008. godine, zajedno s njime članica predsjedništva HDS-a bila i Sanda Vojković Smiljanić, također njegova bliska prijateljica, ali i sestra Marka Vojkovića, koji je u to vrijeme s HDS-om sklopio najunosniji od niza uzastopnih ugovora.

Obiteljski biznis

Nekoliko ugovora uslijedilo je, naime, i nakon 2004., a onaj iz 2008. potpisan je na pet godina. Sanda Vojković Smiljanić suradnica je HDS-a od 1990. godine, a od 2000. do 2006. bila je direktorica HDS-ove diskografske tvrtke Cantus, koja je objavljivala i Josipovićeva djela. Danas je ona ravnateljica Glazbene proizvodnje HRT-a, usput rečeno, jednog od najvećih klijenata od kojih njen brat ubire autorska prava za HDS.

“Novosti” su predsjedniku Josipoviću poslale upit tražeći da nam odgovori otkada potječe njegovo poznanstvo s bratom i sestrom Vojković. Pitali smo ga i je li kao glavni tajnik sklapao ugovore s Emporionom i je li i kasnije kao član predsjedništva HDS-a utjecao na poslovanje s Emporionom. Pitali smo ga još ne smatra li da postoji sukob interesa u tome što su Sanda Vojković i on osobno bili članovi predsjedništva HDS-a u vrijeme kada je HDS sklopio s Vojkovićem niz ugovora bez natječaja. Na koncu, pitali smo ga i je li kao član predsjedništva HDS-a s jedne strane, ili kao Vojkovićev prijatelj s druge, bio upoznat s iznimno visokim maržama i profitima koje Emporion ostvaruje na pružanju usluga HDS-u.

Šturi odgovor iz Ureda predsjednika prenosimo u cijelosti:

“Poznanstvo predsjednika s gđom. Sandom Vojković i g.Vojkovićem nije ni u kakvoj vezi s poslovanjem ZAMP-a i tvrtke Emporion. Predsjednik Josipović već dvanaest godina ne sudjeluje u operativnom vođenju ZAMP-a. Molimo vas da za sve poslovne detalje pitate odgovorne osobe u ZAMP-u.”

To smo i učinili, jer smo za HDS i njegovu službu ZAMP imali još neka pitanja, a onda nam je od njih stigao odgovor u kojem, između ostalog, izrijekom stoji da je predsjedništvo HDS-a – u kojem su bili Josipović i Vojkovićeva sestra – odlučivalo o svakom ugovoru s Emporionom.

“Odnos HDS-a i Emporiona kroz ovu dugogodišnju suradnju u nekoliko navrata se redefinirao, a o svakoj promjeni ugovornog odnosa odlučivalo je predsjedništvo HDS-a vodeći računa o interesima članstva”, navodi se u odgovoru HDS-a / ZAMP-a.

Osim toga, i izvještaji o skupštinama HDS-a, dostupni na njegovim web-stranicama, pokazuju da im je Josipović redovito prisustvovao, a da su na njima usvajani financijski, programski i drugi dokumenti. Josipović je tako dokazano bio i na skupštini iz 2008. godine, za koju je tadašnji predsjednik Nadzornog odbora HDS-a Zrinko Tutić podnio izvještaj u kojem je ukazao na visoke troškove prostora koji HDS iznajmljuje od Emporiona, i u kojem članovi Nadzornog odbora “ukazuju na važnost traženja tri najpovoljnije ponude za sve usluge i nabavu sredstava od strane trećih, a što je u skladu poslovanja ‘dobrog gospodara’, i što do sada nije bila praksa”. Zaključili su da je hitni imperativ vlastita zgrada, vlastita stručna služba i opće smanjenje troškova.

Skupocjene prostorije

Iako su nam iz ZAMP-a još odgovorili da s tvrtkom Emporion po odluci predsjedništva HDS-a surađuju od 1993. godine, kada je ona počela izradu kompjuterskih programa i baza podataka za naplatu i raspodjelu autorskih naknada, nisu nam odgovorili na niz drugih pitanja, od kojih ćemo izdvojiti samo važnija.

Nisu nam, primjerice, odgovorili na pitanje o tome koliko HDS plaća prostor u vlasništvu Vojkovićeve tvrtke Emporion centar, u koji se uselio 2005. godine, a za koji u godišnjacima HDS-a stoji podatak da ima čak 900 četvornih metara i predstavlja veliko financijsko opterećenje za društvo, zbog čega se razmišljalo o njegovom otkupu. No ustanovilo se da za tako velik zalogaj HDS nema sredstava, što je vrlo zanimljivo ako znamo da Vojković svake godine od njih izvuče čistu dobit približnu vrijednosti tog prostora.

Zanimljivo je i da se u šest HDS-ovih godišnjih izvještaja za period 2005. – 2010. ime Vojkovićeve tvrtke Emporion, tako važnog partnera, spominje samo jednom, i to u lanjskom izvještaju, nakon što je Josipović već otišao iz predsjedništva HDS-a, gdje se ponovno govori o nužnosti razgovora o smanjenju troškova koje Vojković naplaćuje.

Drugo naše važnije pitanje odnosilo se na upadljivu razliku od čak deset milijuna kuna godišnje između financijskih izvještaja Emporiona i financijskih izvještaja HDS-a kada je riječ o troškovima koje HDS- plaća Emporionu.

Naime, po godišnjim izvještajima HDS-a ukupna naplata autorskih prava u šestogodišnjem periodu 2005. – 2010. iznosila je 511 milijuna kuna, počevši sa 70 milijuna kuna 2005., pa do preko 100 milijuna kuna najunosnije 2010. godine. Od toga oko 68 posto godišnje ide autorima, a oko 25 posto su troškovi koje naplaćuje Vojković, a koji su u šest godina iznosili 109,7 milijuna kuna. No Vojković je u izvještajima vlastitih tvrtki naveo 111,5 milijuna kuna prihoda od HDS-a u samo tri godine. Dok, primjerice, njegova tvrtka Emporion usluge izvještava da je 2009. i 2010. od HDS-a naplatila po 34 milijuna kuna, u izvještajima HDS-a stoje iznosi troškova od 24 i 25 milijuna kuna. To znači da barem jedna od dvije strane lažno prikazuje podatke.

Treće naše neodgovoreno pitanje odnosilo se na podatak iz financijskog izvještaja tvrtke Emporion iz 2008. godine, u kojem stoji da je ta tvrtka za 7,6 milijuna kuna otkupila od HDS-a neka njegova potraživanja vrijedna 10,5 milijuna kuna, pa razliku od 2,9 milijuna kuna iskazala kao svoj prihod, te na podatak iz izvještaja Emporion usluga iz 2010. godine o još jednom HDS-ovom ustupanju potraživanja po kreditima uz diskont. Krajnje je neobično da HDS, koji je angažirao Emporion radi naplate svojih potraživanja, istoj tvrtki ta potraživanja prodaje uz popust, da bi ih onda Emporion mogao u punom iznosu naplatiti za svoj račun.

Medijski muk

Na sva ta pitanja odgovor nismo dobili ni od Vojkovića, koji uopće nije uzvratio na naš upit. Vojković je, inače, spominjan i u ranijim aferama vezanim uz poslovanje HDS-a za vrijeme Josipovićeva mandata glavnog tajnika, a koje su dijelom bile oživljene tijekom kampanje za predsjedničke izbore.

Tada su neki od vodećih medija, poput “Večernjeg lista”, pisali kako je HDS odobravao niz kredita privatnim tvrtkama, pa tako i Vojkovićevoj Sageni, koja je tim novcem kupila Pilanu Lučica iz Delnica. HDS je najvećim iznosima kreditirao Posmrtnu pripomoć od koje je svojedobno sporni kredit podigao njezin predsjednik Josip Kregar, a Posmrtna pripomoć bila je osnivač štedionice Zlatica, kojoj je Josipović bio član nadzornog odbora i preko koje je, kako je pisao “Večernji”, bio u malom krugu povlaštenih koji su 1998. uspjeli izvući svoje štednje iz Komercijalne banke uoči njenog stečaja.

Tu aferu aktualizirao je u drugom krugu izbora Josipovićev protukandidat Milan Bandić, pa je ona imala sva obilježja tempiranog podmetanja, no vodeći mediji svejedno su se njome bavili. Međutim, Josipović je izabran za predsjednika i danas vodeći hrvatski mediji, izuzev ekscesnog gostovanja Matije Babića u emisiji Aleksandra Stankovića, potpuno ignoriraju pisanje o sumnjivom odnosu Josipovića i njegova prijatelja. Ne samo da nisu prenijeli pisanje Indexa, nego nisu zabilježili ni Josipovićeve reakcije na Babićeve izjave, kao da se ništa od toga – ni optužbe protiv predsjednika na nacionalnoj televiziji ni njegove reakcije – uopće nije dogodilo.

Utoliko je Babić itekako bio u pravu kada je Stankoviću govorio o tome kakva kontrola vlada u hrvatskim medijima. To je sasvim suprotno od njemačkih medija, koji su bez obzira na pritiske pisali o sumnjivim kreditno-prijateljskim relacijama donedavnog njemačkog predsjednika Christiana Wulffa i tako naveli tamošnje tužiteljstvo da otvori istragu kako bi se stvari raščistile, nakon čega je Wulff podnio ostavku.

Vojkovića štite Pavićeva glasila

Marko Vojković nije odgovorio na upit “Novosti”, ali se u utorak javio “Poslovnom dnevniku” ustvrdivši kako je istina da je njegov Emporion 2004. dobio od HDS-a 16,7 milijuna kuna, a da sada dobiva možda i 20-ak posto više, što bi bilo oko 20 milijuna kuna, pri čemu je čak rekao da je pitanje je li mu poslovanje s HDS-om isplativo. No demantiraju ga podaci iz njegovih vlastitih financijskih izvještaja, koje ovdje objavljujemo, a po kojima zarađuje znatno više, uz goleme profite.

Marko i Sanda Vojković djeca su brigadira Juraja Vojkovića, nekadašnjeg pomoćnika šefa MORH-ove Uprave za graditeljstvo, generala Matka Kakagirija, a obojica su koncem prošle godine nepravomoćno osuđeni zbog nezakonite obnove vikendice Antuna Šporera.

Marko Vojković Emporion je osnovao zajedno s prijateljima Jurajem Muckom i Igorom Novakom, koji se kasnije od njih odvojio, a jedan od prvih poslova dobili su preko Vojkovićeva oca, kada je Emporion radio informatički sustav za MORH-ove stanove. Nije u to vrijeme loše prošla ni njegova sestra Sanda, koja je od 1994. do 1997. bila šefica kabineta HDZ-ovog ministra kulture Zlatka Viteza.

Kada je 2007. u intervjuu “Nacionalu” upitan je li mu otac pomogao u poslu s MORH-om, Vojković je odgovorio kako mu je upravo otac za račun MORH-a dodatno spuštao cijene i da mu taj posao uopće nije bio profitabilan. No Vojkovićeva je nevjerodostojnost prokazana već u tom intervjuu, gdje je na izravan upit novinara zatajio da je Europapress holding, medijska kompanija njemačkog WAZ-a i hrvatskog tajkuna Ninoslava Pavića, ušla u vlasništvo njegove turističke agencije Adriatica.net.

Vojković je zbog loših poslovnih poteza, praćenih nekim drugim aferama, na kraju ispao iz vlasništva te agencije, ali je u liku Ninoslava Pavića, koji se zbližio i s Josipovićem, stekao moćnog medijskog zaštitnika.

HDS prešutio utaju poreza od 8 milijuna kuna

Hrvatsko društvo skladatelja u odgovoru na naš upit navelo je da ni jedna od državnih institucija koje nad njim provode nadzor, kao što su Državni zavod za intelektualno vlasništvo i Porezna uprava, do sada nije imala primjedbi na njegovo poslovanje.

Nije nam jasno čemu ta otvorena laž. Već iz dokumenta koji je objavio Index.hr poznato je da je Porezna uprava sumnjala u zakonitost prenošenja određenih poslova na Emporion, no Zavod je, doduše, tu sumnju otklonio. Međutim, u samom godišnjaku HDS-a iz 2006. navodi se da im problem “predstavlja stanovište Porezne uprave prema kojemu je HDS dužan obračunati PDV i kod onih dokumenta koje HDS nije smatrao računima jer je bila riječ o dozvolama koje su se nudile ‘ilegalnim’ korisnicima. Porezna uprava međutim takve dozvole smatra računima te je tražila da HDS uplati dodatni iznos PDV-a od 7.885.619 kuna sa 191.199 kuna zateznih kamata”.

HDS je to i učinio, prilagodivši kasnije poslovanje traženjima Porezne uprave, ali je nama taj slučaj u odgovoru prešutio – kao da utaja poreza od osam milijuna kuna nije bila ozbiljna primjedba Porezne uprave.