Punomasni profit preko leđa mljekara

Prije samo tri godine Hrvatska je imala 30.000 proizvođača mlijeka: brojnim državnim poticajima i subvencijama, ali i pritiscima pod egidom da jednoga dana moraju konkurirati europskim seljacima kako bi opstali na tržištu Europske unije, vlast je u podizanje govedarskih farmi, pratećih objekata, opremu i obuku poljoprivrednika uložila stotine milijuna kuna. Mljekari su podigli kredite, opremili farme i zaposlili ljude. Danas je broj proizvođača mlijeka pao na 14.000, hrvatski agrar je na izdisaju, proizvodnja je nedovoljna i za vlastite potrebe, a država – unatoč tolikom novcu koji je, očito, jednim dijelom kolao bez nadzora – polako okreće glavu od problema i poljoprivrednu proizvodnju prepušta neoliberalnom tržištu na kojem, poznato je, vrijedi zakon jačega.

Godinama nagomilavani problemi u poljoprivredi pokrenuli su lavinu nezadovoljstva seljaka koji su, po tko zna koji put, krenuli traktorima na ulice: blokirali su prometnice diljem zemlje, revoltirani otkupnom cijenom svježega sirovog mlijeka od 2,30 kuna za litru, koliko im je prošlog mjeseca ponudila mliječna industrija Dukat, u vlasništvu francuske multinacionalne kompanije Lactalis.

Opadanje proizvodnje

I dok jedan dio javnosti upire prstom u prosvjednike, provodeći svojevrsnu hajku nad nekim članovima Hrvatskog saveza udruga proizvođača mlijeka (HSUPM), kopajući po njihovim privatnim životima, ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina ističe da Vlada mora urediti cijeli niz stvari: od novog zakona o poljoprivrednom zemljištu, zakona o legalizaciji poljoprivrednih objekata, promjena zakona o potporama i boljoj kontroli potpora, do mogućnosti reprogramiranja dugova kod banaka.

Prema riječima Stipana Bilića, stručnjaka za poljoprivredu, u Hrvatskoj se godinama nije vodilo računa o poljoprivrednoj politici, pa je nerealno govoriti o ovakvim uredbama.

– Pogotovo je to vidljivo unazad deset godina, otkada proizvodnja stalno opada. Uvozimo hrane za milijardu eura, a nema niskih cijena ako nema poljoprivrednih viškova i državne pomoći da se to riješi. Ne možemo sve samo prepustiti tržištu. Prošli ministri su vodili nadobudnu politiku, očekujući političku podršku seljaka. Svi zakonski propisi unazad deset do 12 godina podređeni su obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, što je pravna nepoznanica – kaže Bilić.
Podsjeća da su seljaci poticani da uzimaju kredite i grade farme, a ti su krediti davani na kratki rok i uz velike kamate, pa su ljudi preuzeli obaveze koje danas ne mogu podmirivati.

– Ljudi nisu imali pojma o ekonomskim odnosima. Država je tu odigrala utakmicu na svoj gol. Moja je procjena da nam u budućnosti neće trebati više od dvije-tri tisuće profesionalnih proizvođača mlijeka – predviđa Bilić.

S njime bi se složili mnogi prosvjednici koji su se našli u nezavidnom položaju: brane ono što im je ostalo kako i to ne bi izgubili. Otkrivaju nam da ni jedna ponuđena cijena otkupa svježega mlijeka ne pokriva troškove njegove proizvodnje, pa do profita mogu doći samo veći posjednici i proizvođači. Osim toga, država, unatoč tome što bi netko mogao misliti drugačije, ni poticaje ni novac za otkup mlijeka ne isplaćuje na vrijeme, pa zbog toga mljekari kasne s otplatama kredita.

Pokvarena igra Dukata

U HSUPM-u koji, kako sami kažu, predstavlja interese 85 posto hrvatskih proizvođača mlijeka, Dukatovu uredbu smatraju ucjenom i traže poštivanje promemorije koju je 2009. potpisalo Ministarstvo poljoprivrede s mljekarskom industrijom, kojom je dogovoreno da će se otkupna cijena mlijeka određivati na osnovi mjesečnog izvješća o cijeni mlijeka u Europskoj uniji. Prema podacima Gospodarskoga interesnog udruženja Croatiastočar, prosječna je osnovna cijena mlijeka u 2011. iznosila 2,53 kune po litri, na što se dodaje tvornička premija, koja se kretala od 0,10 do 0,70 kuna po litri, ovisno o količini isporučenog mlijeka, plus državni poticaji. Ovakvo odstupanje u visini otkupne cijene u Hrvatskoj (2,30 kuna!) u odnosu na zemlje Unije ruši konkurentnost domaćega mljekarskog sektora, čini ga neodrživim i vodi do propasti. Posljedično je to dovelo do pada domaćeg tržišta mlijeka, smanjenja izvoza i jačanja uvoza jeftinijega konzumnog mlijeka i mliječnih proizvoda, poručuju iz Croatiastočara.
Zbog toga čelništvo HSUPM-a traži povratak otkupne cijene mlijeka na 2,71 kunu po litri, čemu bi bilo dodano dosadašnjih 50 lipa poticajne naknade i 42 lipe interventne državne pomoći koja je vrijedila do listopada prošle godine, a koju, sada je jasno, država više neće isplaćivati jer nije predviđena proračunom za ovu godinu. Mnogi u ovoj odluci države vide prestanak stimuliranja proizvodnje.

– Ponuda Dukata od 2,30 kuna za litru mlijeka je pokvarena, jer znamo da njihov vlasnik Lactalis mlijeko u Francuskoj plaća 2,75 kuna. Lactalis ima 600 milijuna litara mlijeka viška koje ne može izvesti na tržište Unije, pa bi uklanjanjem seljaka s tržišta ovdje htio plasirati svoje viškove – kaže za “Novosti” Stanko Zdravčević, tajnik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje, koja je dio HSUPM-a.
Zdravčević dodaje da je Hrvatska sudbinski vezana uz poljoprivredu i da drugog puta nema, jer u poljoprivredi, po raznim osnovama, radi više od 500.000 radnika.

– Treba zaštititi male poljoprivrednike, koji samo traže da se poštuje dogovorena promemorija i ništa više. U njoj stoji otkupna cijena od 2,70 kuna i neka je ostave, pa više nema problema. Dukat prerađuje 250 milijuna litara mlijeka godišnje, a sniženje otkupne cijene za 40 lipa Lactalisu će preko naših leđa donijeti još 100 milijuna kuna dobiti – upozorava Zdravčević.

Reprogramiranje kredita

Tko može zaštititi mljekare od nejednake pozicije na europskom tržištu?

– Država mora urazumiti Dukat, može ga ograničiti u kupnji stranih proizvoda. U Njemačkoj je Angela Merkel subvencionirala automobilsku industriju kako bi izvoz krenuo, a o čemu mi pričamo? Država mora uskočiti, htjela ili ne, da spasi tu proizvodnju, ruralni razvoj sela. Previše je uložila u privredu da bi sada rekla da je ne zanima jer će propasti – kaže Zdravčević.
Dio mljekarskih udruga, činom u kojem je vidljiva razjedinjenost mljekara, potpisao je sporazum s Ministarstvom poljoprivrede i prerađivačima, po kojem je dogovorena otkupna cijena od 2,43 kune za litru plus 50 lipa poticajne naknade. Vodstvo HSUPM-a odbilo je sporazum nazvavši ga namještenim, a njegove potpisnike marionetama u rukama ministra: riječ je, kažu, o udrugama koje nisu članice Savjeta za mlijeko. Potpisana sporazumna cijena mlijeka usklađuje otkupne cijene mlijeka u Hrvatskoj s kretanjima otkupnih cijena u Njemačkoj i Francuskoj, čiji udio ukupne proizvodnje mlijeka u EU-u iznosi oko 40 posto. Cijena se usklađuje i s kretanjima otkupnih cijena mlijeka u Sloveniji, Mađarskoj i Rumunjskoj, iz kojih se na hrvatsko tržište uvoze mliječni proizvodi.

Milan Kosanović, tajnik Udruge proizvođača mlijeka Osječko-baranjske županije, jedan je od potpisnika sporazuma s kojim je na koncu zadovoljan. Kaže da su njime zaštitili i male proizvođače mlijeka, jer dogovorena cijena vrijedi za sve proizvođače u Hrvatskoj, i za onog tko ima dvije, i za onog tko ima tisuću krava. A tko nije zadovoljan, s prerađivačem može sam pregovarati o cijeni mlijeka, što je navedeno u sporazumu, kaže Kosanović, pa nam otkriva i ostale adute za ozdravljenje agrara.

– U ovom slučaju, cijena mlijeka od 2,43 kune, koja nije fiksna i podliježe promjenama, nije najvažnija, važnije je smanjenje ulaznih troškova za proizvođače, koji neprestano rastu. Za godinu dana samo je plavi dizel poskupio za 25 posto. A cijena mlijeka narasla je za samo 12 posto. Sve dok taj plavi dizel ne bude koštao koliko i litra mlijeka, proizvođači neće moći normalno funkcionirati. U to je uključen i ostali repromaterijal: sjeme, gnojivo, zaštitna sredstva, sve je to dogovoreno, a ništa se o tome ne priča u medijima – kaže Kosanović.

– Što se tiče repromaterijala, gnojiva, zaštite, zakupa zemlje, sve će biti povoljnije. Uključen je i reprogram kredita, smanjenje kamata na jedan do dva posto. Dogovorena je i isplata poticaja u ožujku za ratare. Zadržali smo premije za mlijeko: 50 lipa iz EU-a ide na tu cijenu – dodaje Kosanović.

Proizvođači nisu naivni

Čudno je onda kako takav sporazum nije potpisao i HSUPM. Branko Zorić, dopredsjednik HSUPM-a, osjetno iznerviran kaže da je vidio taj papir koji smatra nelegalnim i prevarantskim, jer su ga potpisali oni koji nisu članovi Savjeta za mlijeko.

– Neka oni slobodno preuzmu cijenu za sebe i rizik za proizvođače kada počnu propadati. Svaka država ima mehanizme da proizvodnja opstane i bude konkurentna. Ne može država odrediti cijenu mlijeka, ona se po legislativama EU-a dogovara između proizvođačkih organizacija, naših udruga i prerađivača. Oni su to dogovorili bez nas ili za sebe, a mi ćemo za sebe – poručuje Zorić, uz napomenu kako se borba nastavlja.
Proizvođači mlijeka nisu naivni. Poslužimo se primjerom iz mađarskih sela i ostalih susjednih tržišta koja su preplavili proizvodi iz Zapadne Europe, onemogućivši domaćim proizvođačima ravnopravnu utakmicu. Poznato je da će se ulaskom Hrvatske u EU potpuno ukinuti poticaji za proizvodnju mlijeka, a uvesti plaćanje po farmi. To će opet sniziti cijenu mlijeka, što će imati za posljedicu da će mnogi, jednom za svagda, morati odustati od proizvodnje mlijeka.

Europa ne treba naše mlijeko

– U Europi ima deset posto viškova svih poljoprivrednih proizvoda, što uključuje i mliječne. Da mi ništa ne proizvedemo, to se u njoj neće ni osjetiti. Osobno sam za zaštitu našeg tržišta, da se ne uvoze jeftini proizvodi, no, nažalost, nemoguće je da država prisili Dukat da otkupljuje skuplje mlijeko. Spuštanjem cijene od strane Dukata za 40 lipa i ukidanjem interventnih državnih poticaja od 42 lipe, dolazimo do 82 lipe manjka, što je za seljaka previše. Dalje, nitko ne zna koliki su stvarno isplaćivani poticaji, kao što je nemoguće doznati i koliki su poticaji za ovu godinu – kaže Stipan Bilić.

Dukatu uvijek dobro

Prema podacima iz Dukata, koji je devedesetih za samo 20.000 njemačkih maraka kupio “kralj mlijeka” Luka Rajić, da bi ga 2007. prodao Lactalisu za 280 milijuna eura, lanjska neto dobit iznosila je 116,4 milijuna kuna, što je za 23,5 posto ili 35,6 milijuna kuna manje nego godinu ranije. Lošije poslovanje u Dukatu tumače ponajviše rastom otkupnih cijena mlijeka i smanjenjem kupovne moći potrošača. Ipak, prihodi od prodaje na domaćem tržištu, koji čine 67,3 posto ukupnih prihoda od prodaje, iznosili su 1,6 milijuna kuna i u odnosu na 2010. viši su za 3,6 posto.