Intrigator

Katran & perje

Revolt rukometnog mamića

Gobac i taoci

Još jedan inteligentan istup u HRT-ovoj emisiji “In medias res”. Nakon tvrdnji bivšeg trenera košarkaša Partizana Dušana Vujoševića i znamenitog nogometaša Hajduka Ivana Gudelja da su bivše jugolige bile jake zbog zabrane odlaska sportašima u inozemstvo do 28. godine, naljutio se rukometni mamić Zoran Gobac – inače gospodar sudbine saveza, sudaca, igrača, delegata, reprezentacije i većine gledatelja koji se okupljaju u dvoranama.

“To su bili taoci, a ne igrači”, ispalio je Gobac, nedvosmisleno naglasivši prednost današnjeg društvenog uređenja, koje omogućuje slobodu kretanja i zaposlenja, odnosno svaki balavac može biti prodan u inozemstvo jer to donosi dobrobit njegovom klubu, managerima i nešto manje domaćoj ekonomiji.

“Mi smo osuđeni na prodaju kako bi preživjeli”, zavapio je HDZ-ov adut, čije ime se pojavljuje i na suđenju za Fimi mediju.

Gopčeve tvrdnje sadrže pregršt argumenata. Zatočeni sportaši-taoci u negdašnjoj državi osvajali su pod prisilom evropske, svjetske, olimpijske medalje u košarci, vaterpolu i rukometu. Kršenje ljudskih prava je posebno bilo šokantno u košarci, gdje su Cibona i Jugoplastika od 1985. do 1991. zajedno osvojile pet naslova prvaka Europe, a reprezentacija vladala planetom. U nogometu, od 1979-91. Crvena zvezda, Radnički Niš, Željezničar Sarajevo i Hajduk igrali su polufinala eurokupova, dok je Zvezda pod prijetnjom strijeljanja osvojila naslov prvaka Europe. Metaloplastika je to dvaput učinila u rukometu.

Za razliku od ovih, nasilno okupiranih komunističkih titula, danas se klubovi ne zamaraju time već sportski trudbenici naporno proizvode radnu snagu za Europu, u čemu Gobac ima istaknuto mjesto i u tom mukotrpnom poslu jedva preživljava.

Petar Glodić

Medijski progon bivšeg predsjednika pokrenut prije poduzimanja ijedne istražne radnje

USKOK difamira Mesića bez istrage

Stipe Mesić opet je pod istragom koje, zapravo, zasad nema. Nakon afere Patria, “Jutarnji list” mu je natovario i istragu o dvama stanovima koje je kupio po odlasku s predsjedničke funkcije, ali nije problem u senzacionalističkoj površnosti “Jutarnjeg lista” nego u tome što je DORH, odnosno USKOK, u sprezi s medijima odlučio javno kompromitirati Mesića, s motivima o kojima se, kao i obično, može samo nagađati.

Da je smisao isključivo u kompromitiranju može se iščitati iz toga što je informacija o “istrazi” protiv Mesića novinarima plasirana prije nego što je poduzeta ijedna istražna radnja, uključujući i onu najelementarniju – razgovor sa samim Mesićem. Da se, dakle, zaista htjelo istražiti, moglo se – prije tužiteljske pripreme medijskog terena – razgovarati s Mesićem koji bi istražiteljima možda i otkrio ime onoga koji mu je posudio novac, pa bi se morao potrošiti još koji sat na provjeru računa i transakcija, i istraga bi bila završena, s negativnim ili pozitivnim nalazima za bivšeg predsjednika.

Ali USKOK ne može čekati, jer ne mogu čekati USKOK-ovi politički sponzori i medijski opslužitelji. Mesić je “pod istragom” premda nitko ne zna otkud mu novac za stanove, pa se ne može ni utemeljeno sumnjati da ih je kupio kriminalnim novcem.

Informaciju o “istrazi” protiv Mesića u novine je mogao doturiti samo netko iz DORH-a, to jest USKOK-a, ali tim nezakonitim manipuliranjem u ovoj se zemlji više nitko ne zamara. Svi su pristali na to da tužiteljstvo postane tijelo zaduženo za medijsku difamaciju, a o dokazima i presudama ćemo jednog dalekog dana: svi su pristali zato što znaju da i oni mogu biti javno difamirani ako se suprotstave nelegalnoj svemoći Mladena Bajića.

Ivica Đikić

U inicijativi za uklanjanje Titova imena HHO se udružio s ustaškim simpatizerima

Tito neće pasti

Ivan Zvonimir Čičak i HHO priključili su se prosvjedu za preimenovanje imena Trga maršala Tita u Kazališni trg, zakazanom za 5. svibnja, koji godinama organizira inicijativa “Krug za trg”, u čijem se koordinacijskom odboru nalaze ljudi poput šefa HČSP-a Josipa Miljka, koji se proslavio nedavnim dovođenjem europskih fašista u Zagreb, i predsjednika Matice hrvatske Igora Zidića, koji je pod pritiskom javnosti otkazao dvoranu za isti fašistički skup.

Našavši se u takvom društvu, iz HHO-a poručuju da je Tito najodgovorniji za zločine totalitarnog komunističkog poretka. Te su tvrdnje iznošene i ranije, ali je zagrebački Odbor za imenovanje ulica uvijek odbijao brisanje Titova imena.

Povjesničar Ivo Goldstein za “Novosti” kaže da je jednostrano svoditi Titovu ličnost na diktatorsku i zločinačku.

– Tito je bio i veliki vojskovođa, ratni pobjednik, oslobodilac koji je Hrvatsku preveo na antifašističku stranu, reformator i čovjek s vizijom, za čije je vladavine, pogotovo 50-ih i 60-ih, hrvatski i jugoslavenski prostor doživio svestrani društveni i ekonomski procvat kakav se nije nikada dogodio, ni prije ni poslije njegove vladavine – kaže Goldstein, dodajući da Titovo ime mora ostati zbog čitavog niza zasluga za Zagreb i Hrvatsku.

Dragan Grozdanić

Životni vijek u Hrvatskoj ne opravdava povećanje dobne granice za mirovinu

Dob za vječno umirovljenje

Očekivano trajanje zdravog života muškaraca i žena u Hrvatskoj nakon 65. godine iznosi samo 6,4 godine, dok je EU prosjek 8,8 godina, a i trajanje života kraće je za 2,8 godina od EU prosjeka

Nakon što je ministar financija Slavko Linić sa skupštine Svjetske banke i MMF-a iz Washingtona poručio kako će Hrvatska morati dizati dobnu granicu odlaska u mirovinu jer je to već postala europska praksa, demantirao ga je po ocjeni medija ministar rada i mirovina Mirando Mrsić kada je kazao da se dob neće povećavati sve dok postoji visoka nezaposlenost.

No Mrsić time nije demantirao ministra financija, jer nije isključio dizanje granice u budućnosti, a ni Linić nije rekao da to treba učiniti odmah. Kazao je kako smo s “51 godinom prosječne starosti umirovljenika, umirovili gotovo svakoga”, da je broj umirovljenika prevelik, da ljudi u mirovinu odlaze premladi i da je potrebno zabraniti odlazak prije napunjenih 65 godina, što mora biti “prvi program”. Dodao je da ćemo “u kasnijim godinama” morati povećati participaciju u drugom stupu, a “onda ćemo kasnije” morati dizati dobnu granicu, pa se iz tih izjava može zaključiti dva ministra slično razmišljaju.

Hrvatski mirovinski sustav odavno je postao neodrživ bez velikih proračunskih injekcija, pa je Mrsić najavio reformu kojoj će prethoditi široka javna rasprava, no ono što je Linić nazvao “prvim programom” – sprječavanje ranog odlaska – svakako bi trebalo biti u fokusu. Mediji su Linićevu izjavu o povećanju dobne granice stavili u prvi plan, a nitko se nije osvrnuo na njegovo spominjanje prosječne starosti umirovljenika od 51 godine.

Hrvatski umirovljenici zapravo su znatno stariji, pa je jasno da je Linić ciljao na branitelje, čiji je to prosjek. Po statistici HZMO-a, samo je 4,5 posto običnih umirovljenika mlađe od 50 godina, ali zato u tu skupinu spada čak 48,3 posto umirovljenih branitelja. Najveći broj umirovljenih branitelja (73,54 posto) u dobi je od 40 do 59 godina, dok je najveći broj ostalih penzionera (68,24 posto) u dobi od 60 do 79 godina, što znači da su 20 godina stariji.

Osnovni problem hrvatskog mirovinskog sustava je odnos zaposlenih i umirovljenika od 1 naprema 1,19, odnosno niska stopa zaposlenosti radno sposobnog stanovništva, koje je različitim promašenim politikama vlasti otjerano u mirovine, od branitelja nadalje, zbog čega je čak i visoka hrvatska statistička nezaposlenost zavaravajuća. Prema najnovijim podacima Eurostata za Hrvatsku i EU, stopa zaposlenosti populacije u dobi od 15 – 64 godine danas je najgora upravo u Hrvatskoj, gdje iznosi samo 51,5 posto, dok je europski prosjek 64,3 posto, pri čemu nekoliko zemalja premašuje i 75 posto. Hrvatska je još prije par godina bila među tri – četiri najgore zemlje, no sada je uvjerljivo najgora, iza Grčke, koja bilježi 53,5 posto.

Također, statistika pokazuje da je, bez obzira na formalni status, prosječna izlazna dob iz radne snage u Hrvatskoj još uvijek 60,6 godina, što je također pri europskom dnu, pa će vlada ostvariti veliki uspjeh ako postigne da se barem radi do sadašnje zakonske granice od 65 godina (za muškarce), koja je uobičajena u EU.

Što se tiče povećanja te granice zbog produljenja života, statistika Eurostata pokazuje da se Hrvatsku ne može tretirati kao zemlje koje su tu granicu podigle. Očekivano trajanje zdravog života hrvatskih muškaraca i žena nakon 65. godine iznosi samo 6,4 godine, za razliku od, primjerice, danskih 12,8 godina ili EU prosjeka od 8,8 godina, a i trajanje života kraće je 2,8 godina od EU prosjeka. To se odnosi na one koji dob za penziju uopće dožive. Naime, prosječna dob umrlih muškaraca lani je u Hrvatskoj bila manja od 70 godina.

Nikola Bajto

Novinari se bune zbog intervencija u tekstovima u korist župana Ivana Jakovčića

Ušutkan “Glas Istre”

Uredništvo pulskog dnevnika “Glas Istre”, na čelu s Rankom Borovečkim, prošlog je tjedna odbilo publicirati zajedničku izjavu tamošnjih podružnica Sindikata novinara Hrvatske i Hrvatskog novinarskog društva, ustvari – stajalište vlastitih radnika, koje donosimo u cijelosti:

“Protivimo se sve učestalijim i sve očitijim uredničkim intervencijama u tekstovima u ‘Glasu Istre’, kao i neprofesionalnom tretmanu i pritiscima kojima su izloženi novinari ovog lista. To se redovito radi u dijelovima tekstova u kojima se kritički govori o postupcima istarske lokalne vlasti. To je u zadnje vrijeme vidljivo i u jednostranom plasiranju teme o zaštiti Svete Katarine i Monumenata kao javnog kulturnog dobra, odnosno izjavi neprimjerenih optužbi župana Ivana Jakovčića kojima je bez dokaza cijelu konzervatorsku struku prozvao mafijom. Cilj nam je isključivo zaštita digniteta novinarske struke i vjerodostojnosti ‘Glasa Istre’ kao novine i zaštita naših zakonskih sindikalnih, radničkih i novinarskih prava”.

Borovečki je svojim novinarima uputio pisano objašnjenje kako izjavu neće objaviti jer se “sastoji od niza netočnih i neutemeljenih tvrdnji”. Budući da je nedavna afera s Jakovčićevim napadom na državne konzervatore, a koji su radeći svoj posao omeli privatnog investitora Danka Končara, nadaleko poznata, ostaje nam zaključiti da čitav slučaj – što se “Glasa Istre” tiče – još jednom dokazuje zavidnu, nepokolebljivu dosljednost uređivačke politike tog lista, dakle, u korist već opjevanoga županova klijentelizma.

U kojem vlasnik pulskih novina Albert Faggian nalazi interes, naravno, jer u protivnom i ne bi bio tamo gdje jest.

Igor Lasić

Kratko & jasno

Jurica Meić, gradski zastupnik SDP-a

Bandić vodi sumanutu politiku

Odobravate li prijedlog gradonačelnika Milana Bandića da se zbog slabijeg punjenja proračuna ide na smanjivanje plaća, jubilarnih nagrada, božićnica i regresa za deset tisuća zaposlenih u gradskoj upravi, vrtićima, vatrogascima, kulturi?

– Volio bih da je Gradska skupština dobila informaciju o stanju proračuna, a ne da o tome čitamo iz novina. Kad dobijemo stanje proračuna vidjet ćemo što su prioriteti i da li se i što treba smanjivati. Skupština je još 2009. – 2010. smanjila naknade zastupnicima za 10 posto jer su i tada kola išla nizbrdo i gradonačelnika smo tada željeli potaknuti na štednju. Napominjem da ovakvu vrstu Bandićeve politike ne odobravamo, jer nas koji smo u Skupštini nitko ništa nije pitao. Također ovakav prijedlog nije moguće realizirati bez rebalansa proračuna kojeg gradonačelnik nije poslao.

U prvom kvartalu 2012. proračun je podbacio za 240 milijuna kuna, a navodno u gradskoj upravi drže da za dio krivice za lošije punjenje proračuna snosi i SDP jer na kapaljku pušta gradnju objekata od kojih bi se on bolje punio?

– Takvi navodi apsolutno ne stoje. Realizacijom bilo kojeg projekta Grad Zagreb uprihođuje komunalni doprinos koji se onda može trošiti na komunalno-građevinske radove. Zadnje dvije godine gradonačelnika prisiljavamo da krenemo s aktivnijom naplatom dugova koje Grad ima prema trećima. Taj dug danas iznosi gotovo dvije milijarde kuna, a on ništa nije napravio da ga naplati već je, sjetimo se, imao namjeru povećati cijene vrtića, što je dio njegove sumanute politike.

Dakle, i gradonačelnik snosi odgovornost za rupu u proračunu?

– Apsolutno, jer ga on predlaže i brine se o naplatama. Mi u tome kao predstavničko tijelo nemamo nikakvu ovlast. Iako, ponavljam, za smanjivanje plaća potreban je rebalans proračuna koji nije upućen u skupštinsku proceduru.

Dragan Grozdanić