Kult ličnosti

VLATKO STEFANOVSKI, makedonski muzičar koji je već dva desetljeća na listi sto najboljih gitarista svijeta, održao je nedavno dva koncerta pred prepunim gledalištem u Beogradu, nastupajući zajedno s Tommyjem Emmanuelom i Stokeom Rosenbergom u sklopu festivala Guitar Art. Tom prilikom Stefanovski je izjavio: “Kroz sve ove godine popularnost mi nije bila toliko važna, jer život koji smo nekada živjeli nije bio toliko opterećen celebrity fenomenom. Danas je najvažnije biti viđen i popularan, dobivati lajkove na Facebooku, prošetati crvenim tepihom u skupim toaletama i, nažalost, često glumiti nekog drugog. Ili, kako je rekao Keith Richards, slava je opasnija od heroina.”

STANKO ABADŽIĆ i njegov novi ciklus fotografija pod nazivom “Zagreb – skice za portret grada” predstavljeni su ovih dana u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. Kako je rečeno na otvorenju izložbe, značaj Abadžićevih fotografija je u traženju skrivenih zakutaka urbane metropole; kroz objektiv umjetnika grad postaje živo, pulsirajuće biće koje diše kroz slučajne prolaznike, dokone goste kafića, zamišljene radnike koji su uzeli predah, dječake i djevojčice koji se igraju u sjenovitom dvorištu. Kao i u svojim pariškim i praškim ciklusima, i na zagrebačkim fotografijama, snimljenim u posljednje četiri godine, Abadžić otkriva, u magičnoj igri svjetlosti i sjena, dijelove grada koje čak ni njegovi stanovnici neće lako prepoznati. Izložba je otvorena do 6. svibnja.

ALAN BAHORIĆ, predstavnik udruženja Kulturna ofenziva, jedan je od organizatora festivala kreativnog komuniciranja pod nazivom “Sudnji dan”, čije će treće izdanje biti održano 21. prosinca u Zagrebu, na dan kada bi naša civilizacija, prema proročanstvu Maja, trebala doživjeti sudnji dan. Festival će okupiti režisere, glumce, fotografe, snimatelje, animatore, ilustratore, web stručnjake i muzičare, a o tome tko će preživjeti odlučit će 212 stručnjaka tržišnog komuniciranja, koji će autorima u 12 kategorija dodijeliti ordene “Sudnjeg dana”. Tema ovogodišnjeg festivala je kritika konzumerističkog društva i histerične opsesije smakom svijeta, uz preispitivanje uloge pojedinca u društvu u kojem su granice između stvarnog i virtualnog gotovo ukinute.

SELMA BANICH, plesna umjetnica iz Zagreba, dostavila je gradskom Uredu za kulturu zapakirani vlastiti izmet, kao izraz protesta protiv gradske kulturne politike. Ovim performansom umjetnica je željela skrenuti pozornost javnosti na netransparentnost, klijentelizam i korupciju u Gradu Zagrebu nakon simptomatične odluke da se nezavisnoj kulturni drastično smanje sredstva za rad. U popratnoj poruci stoji: “Dragi građani, 3. travnja 2012. izvela sam čin darivanja Uredu za kulturu Grada Zagreba. To jutro posrani dar (upakiran u kutiju s porukom) stavila sam pred ulaz u zgradu Ilice 25. Udaljavajući se s mjesta darivanja prema gradskoj gužvi, preostalo mi je još samo iznova utvrditi: Smrdi, smrdi. Ko salpa pun govana.”

DIETER HASELBACH, teoretičar kulturnog menadžmenta, jedan je od autora knjige “Kulturni infarkt. Suviše mnogo svega i svuda jednog te istog”, o financiranju institucija kulture u Njemačkoj, koja je žestoko podijelila javnost. Ključno pitanje knjige glasi: zbog čega Nijemci putem poreza financiraju kazališta i muzeje kada nikada u njih ne zalaze i ne koriste ih? Zaključak je prilično provokativan: državne subvencije samo štete umjetnosti, jer u ovoj sferi ne vlada slobodna konkurencija, a građani su onemogućeni da učestvuju u formiranju kulturne politike. Stoga državne subvencije za kulturu treba skratiti barem za polovinu, kako bi se na taj način stimulirala raznovrsnost i podigao vrijednosni nivo umjetničkog stvaralaštva.

ANTONIO SCURATI, talijanski književnik i znanstvenik, autor je romana “Dijete koje je sanjalo kraj svijeta”, koji je u izdanju Frakture preveden na hrvatski jezik. Kroz priču o pedofilskom skandalu, Scurati tematizira mnoge probleme današnjice: ulogu medija u stvaranju masovne histerije, pitanje predrasuda prema imigrantima i današnji obrazovni sustav. “Ono što me u ovom romanu zanimalo je stanje moralne panike. Ponekad je pedofilija naziv za zlo, ponekad su to stranci ili ekonomska kriza. Mi smo bogati i uplašeni i to je današnji paradoks zapadne civilizacije. Mi više nemamo zajedničku socijalnu ideju toga što je zlo i zato se naše društvo lomi u komadiće”, kaže Scurati.