Pokrajine

Antifašistička svečanost u gradu na Vuki i Dunavu

Obeleženo oslobođenje Vukovara

Na dan proboja Sremskog fronta, jednog od najvećih vojišta Drugog svetskog rata, 12. aprila 1944. godine oslobođeni su Vukovar i znatan broj obližnjih mesta

U Vukovaru, u organizaciji Udruženja antifašističkih boraca i antifašista, 12. aprila položeni su venci i evocirana sećanja na slavne dane Narodnooslobodilačke borbe, a povodom Dana oslobođenja Vukovara, 12. aprila 1944. godine.

Osim organizatora, vence su položili i generalni konzul Republike Srbije u Vukovaru Živorad Simić, predstavnici gradske uprave Vukovara, Gradske organizacije Samostalne demokratske srpske stranke, Zajedničkog veća opština, SDP-a i drugi. Venci su položeni kod spomen-kosturnice u kojoj su posmrtni ostatci vukovarskih oslobodilaca, kod spomenika u Borovom naselju i na Dudiku, gde su ubijeni učesnici NOB-a i civili uhapšeni u znak odmazde zbog akcija partizanskog pokreta.

– Sećajući se danas naših predaka koji su život utkali u slobodu, ne možemo prećutati kako u današnjoj Hrvatskoj, koja se i ustavno zasniva na antifašizmu, postoje određene snage koje bi da izjednače fašiste i antifašiste, što ne smemo da dozvolimo – rekao je predsednik Udruženja Lazo Đokić.

Pozivajući okupljene da se sa ponosom i setom sećaju tih vremena i obeležavaju uspomenu na heroje, Đokić je dodao kako je jedina veza između ta dva pokreta u činjenici da “nije bilo fašizma, ne bi bilo ni antifašizma”. Ali, kako je dodao, “velikom žrtvom antifašista, ova civilizacijska vrednost je nadvladala fašističko zlo i pobedila u ratnoj Golgoti, i to svima nama treba da bude trajan uzor i uspomena”.

Na dan proboja Sremskog fronta, jednog od najvećih vojišta Drugog svetskog rata, 12. aprila 1944. oslobođeni su Vukovar i znatan broj obližnjih mesta. Prema rečima Laze Đokića, u četverodnevnim savezničkim operacijama za oslobođenje grada stradao je neutvrđen broj ljudi.

– Nažalost, preciznih podataka nema, što je nama obaveza više da čuvamo uspomenu na te heroje – rekao je Đokić, dodajući kako je za nedavnog susreta sa predstavnicima Prve proleterske brigade saznao za nova imena stradalih, čiji se precizan broj ne zna ni posle 68 godina.

SDP-ov venac i za “žrtve komunizma”

U delegaciji koja je u ime Grada Vukovara položila venac na spomenike antifašizmu bio je i zamenik gradonačelnika Željko Pinjuh (SDP). Ništa neobično da isti dogradonačelnik samo sat vremena ranije nije položio venac i kod spomen-križa u parku vukovarske crkve Svetog Filipa i Jakova, odajući na takav način počast, kako je zvanično rečeno, “žrtvama komunizma tokom Drugog svetskog rata”. Polažući venac za žrtve komunizma, Pinjuh je imao pojačanje dogradonačelniceDanijele Stanković (SDP) i predsednika Gradskog veća Vukovara Tomislava Džanka (HSP Ante Starčević). Na zvaničnom portalu Grada Vukovara vesti o polaganju venaca antifašistima i žrtvama komunizma objavljene su jedna pored druge.

Boro Rkman

Prvi put u Saboru obilježen Dan romske nacionalne manjine

Hiljadu godina Roma u Hrvatskoj

Politička participacija Roma sve je jača, a romske su organizacije sve snažnije, rekao je Veljko Kajtazi, saborski zastupnik Roma i drugih malih manjina

Svjetski dan Roma, koji je ove godine prvi put obilježen u Saboru u prisustvu najviših državnih rukovodilaca, bio je prilika da se javnost još jednom pokuša upoznati s položajem ove manjine u Hrvatskoj i njenim problemima.

Skupu održanom 11. aprila, koji je inicirao zastupnik Roma i drugih malih manjina Veljko Kajtazi, prisustvovali su premijer Zoran Milanović i barem pola Vlade, šef Sabora Boris Šprem i brojni poslanici, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer, te brojni predstavnici romske manjinske samouprave i romskih organizacija.

Podsjetivši na to da su Romi u Hrvatskoj već preko hiljadu godina, Tolnauer je govorio o vidovima pomoći koju država daje za obrazovanje Roma, od besplatnih udžbenika preko snižavanja bodovnog praga i stipendija za učenike srednjih škola do podrške studentima. Ukazao je i na kvalitetne programe romske kulturne autonomije, za koje se ove godine izdvaja 1,2 miliona kuna, te upozorio da se Romima izjašnjava mali dio ove manjine: na popisu 2001. tako se izjasnilo oko 9.500 ljudi, iako se procjenjuje da Roma u Hrvatskoj ima oko 40.000.

Kajtazi je rekao da se Svjetski dan Roma obilježava u znak sjećanja na prvi kongres Roma 8. aprila 1971. u Londonu, kada je prihvaćena njihova zastava i himna. Kao uspjeh u očuvanju romskog jezika naveo je da zagrebački Filozofski fakultet kreće s dva kolegija posvećena romskom jeziku i kulturi. Politička participacija Roma sve je jača, a romske su organizacije sve snažnije, rekao je Kajtazi, koji očekuje daljnju pozitivnu suradnju s Vladom.

Boris Šprem je rekao da Hrvatska od maja ove godine od Makedonije preuzima predsjedanje “Decenijom za uključivanje Roma 2005-2015.” te je izrazio nadu da će se tokom jednogodišnjeg predsjedanja poboljšati socijalno-ekonomski status i društveno uključivanje Roma i pored ukorijenjenih predrasuda o njima zbog siromaštva, slabe obrazovanosti i specifičnog načina života. Za tu je svrhu u budžetu za 2011. i 2012. u Hrvatskoj izdvojeno ukupno 28 miliona kuna.

Premijer Milanović naglasio je važnost samopoštovanja, koje se stječe radom i uspjehom.

– Bitno je da romska zajednica, stalno na rubu društva i stalno među gubitnicima, konačno postane dobitnička zajednica, čija se djeca kvalitetno školuju i preskaču prag siromaštva – rekao je premijer.

90 posto domaćinstava bez stalnih prihoda

Da je pred Romima težak posao uključenja u društvo dokazuje istraživanje provedeno u šest zemalja EU-a, koje pokazuje da samo 42 posto romske djece završava osnovnu školu, dok je europski prosjek 97,5 posto. Životni vijek Roma, kojih je u EU-u između deset i 12 miliona, deset je godina kraći od evropskog prosjeka. U Hrvatskoj u 89 posto ispitanih romskih domaćinstava niti jedan član nema stalni izvor prihoda, što je samo jedan u nizu podataka koji ukazuju na probleme Roma.

Nenad Jovanović

Široka društvena akcija u Belom Manastiru

Stop opijanju mladih

Rezultat višemesečnog projekta na nacionalnoj razini pod nazivom “Zajedno više možemo”, koji u Osječko-baranjskoj županiji provodi PU osječko-baranjska, a čiji su saradnici u Belom Manastiru PS Beli Manastir, Grad Beli Manastir i Veće za prevenciju, pokazalo je da se jedini baranjski grad, kada je opijanje mladih na javnim površinama u pitanju, ne razlikuje bitno od bilo kojeg grada u Hrvatskoj.

Želja mladih za socijalizacijom i oponašanjem odraslih, kod kojih je opijanje postalo normalno ponašanje, postaje sve veći problem, a da je tome tako pokazuje i inicijativa koja je pokrenuta u belomanastirskoj policiji, a prihvaćena je i na sednici Veća za prevenciju Grada Belog Manastira. Ta inicijativa, uz pretpostavku da dopuna odluke o komunalnom redu prethodno dobije zeleno svetlo od Gradskog veća, podrazumeva da će prekršioce ubuduće moći sankcionisati i policija, i ona će se odnositi na sve, a ne samo na maloletnike. Naime, slična odredba već postoji u gradskoj odluci o komunalnom redu, ali su za njeno provođenje i eventualno sankcionisanje bili zaduženi komunalni redari, pa se nije pokazala kao najbolje rešenje.

Masovne tučnjave, grafiti neprimerenog sadržaja na pročeljima zgrada, neartikulisano deranje, razbijanje javne rasvete, porušene ograde i kante za otpatke samo su deo uobičajenog “folklora” nakon destruktivnog pohoda mladih i pijanih, što se mahom dešava vikendom, kada mladi u potrazi za zabavom najčešće dolaze u Beli Manastir. Odgovorni ljudi grada planiraju organizovati sastanak i sa belomanastirskim ugostiteljima, koji bi itekako mogli dati doprinos da se broj maloletnika koji konzumiraju alkohol svede na najmanju moguću meru.

Dopuna odluke o komunalnom redu odnosiće se isključivo na javne površine, u koje nisu uvrštene letnje bašte ugostiteljskih objekata.

Zoran Popović

Razgovor: Berto Šalaj, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu

Multietničnost kao socijalni kapital

Od 1995. sve veći broj hrvatskih građana ima pozitivniji odnos prema građanima pripadnicima nacionalnih manjina. Manjine su također sve bliže većinskom narodu, što je jako dobro. No, kod značajnog dijela hrvatskih građana još postoji određeni zazor od manjina

Što je to socijalni kapital?

– Socijalni kapital je jedan koncept koji polazi od toga da su odnosi među ljudima u nekom društvu veoma važni. Ne samo institucije i ne samo ekonomija, nego to kako se odnosimo jedni prema drugima, koliko smo povezani, koliko jedni drugima vjerujemo, koliko smo spremni jedni drugima pomoći u situacijama krize. Zato se u politološkoj literaturi javila ideja da od kvalitete odnosa socijalnog kapitala ovisi uspjeh neke zajednice. Ta je teza potvrđena u dosta istraživanja. Društva u kojima postoji razvijen socijalni kapital puno su efikasnija. Nakon čitavog niza istraživanja, počelo se razmišljati kakva je u svemu tome uloga manjina.

Dakle, kakva je u tome uloga manjina?

– Kada danas pogledate dominantan politički diskurs, prvenstveno političara, i to temeljeno na određenim istraživanjima, oni danas manjine percipiraju kao neku otegotnu okolnost, kao prijetnju razvoju zajednice, kao nešto što otežava koheziju i stabilnost. Međutim, kod jednog dijela teoretičara javlja se ideja da bi upravo manjine mogle biti bogatstvo, poticaj i pozitivni socijalni kapital, da bi nekoj zajednici različite kulture mogle pomoći kako bi pozitivno odgovorila na čitav niz različitih izazova koji nas čekaju. Bogatstvo manjina će, prema mnogim teoretičarima, doprinijeti zajednici da se razvije.

Kako graditi te “mostove”?

– Kako graditi, premošćujući pozitivni socijalni kapital? To je dvosmjerna ulica. Većinski narod ne samo da mora zagarantirati formalna prava, nego mora shvatiti i odnositi se prema svojim manjinama kao bogatstvu. Manjinske zajednice, pak, moraju biti spremne prihvatiti da zajedno sa većinskom zajednicom grade zajednicu u kojoj žive. Drugim riječima, da se ne getoiziraju, da ne grade svoje male zajednice. To, naravno, ne znači da manjine trebaju izgubiti svoju kulturu i običaje, već da trebaju sa drugim građanima graditi pozitivan socijalni kapital i zajednicu kao cjelinu.

Kakva je po tom pitanju situacija u Hrvatskoj?

– O tome, nažalost, nema previše istraživanja. Ono što smo mi na našem fakultetu istraživali može se interpretirati na dva načina, da je čaša napola puna ili napola prazna. Napola je puna kada kažemo da postoji pozitivni trend, da od 1995. do danas sve veći broj hrvatskih građana ima pozitivniji odnos prema građanima pripadnicima nacionalnih manjina. Manjine su također sve bliže većinskom narodu, što je jako dobro. Ali kada gledamo broj tih građana, onda nismo zadovoljni. Kod značajnog dijela hrvatskih građana još postoji određeni strah od manjina, neki zazor, ideja da ako već nisu opasne, onda barem narušavaju stabilnost, odnosno mogle bi biti opasne. Čak polovica njih ne bi htjela stupiti u rodbinske odnose sa manjinama, dakle postoji određeni otklon prema manjinama. Ako gledamo iz vremenske perspektive, napredak je ipak prisutan, ali ako gledamo brojke, onda smo tek na putu prema nekoj boljoj budućnosti.

Milan Cimeša

Humanitarna akcija SDSS-a Virovitičko-podravske županije

Pokloni za Uskrs

Povodom Uskrsa SDSS Virovitičko-podravske županije organizirao je podjelu poklon-paketa za tridesetak najugroženijih porodica svojih članova.

– Podjela je obavljena na području gradova Slatina i Orahovice i općine Voćin, a sredstva za poklone su iz vlastitih izvora – rekao je predsjednik Izvršnog odbora županijske organizacije SDSS-a Igor Pavković.

– Porodice kojima su uručeni pokloni bile su iznenađene i veoma zahvalne zbog ovog znaka pažnje – dodao je Pavković i naglasio da je županijska organizacija SDSS-a na taj način obilježila šest godina od svog osnivanja, izrazivši članovima zahvalnost zbog njihovog rada i podrške naporima stranke.

N. J.

Uspjeh “Prosvjetinih” pododbora iz Petrinje i Siska u Valjevu

Raspjevanim Banijkama “Zlatni opanak”

Osim plesa i pjesme, boravak u Kolubarskom okrugu iskorišten je i za posjete zvaničnim institucijama i obilazak historijskih mjesta

Ženska izvorna pjevačka grupa “Prosvjetinih” pododbora iz Petrinje i Siska osvojila je prvo mjesto u konkurenciji ženskih vokalnih sastava na međunarodnoj smotri srpskog folklora održanoj početkom aprila u Valjevu. Izvodeći staru tradicionalnu banijsku pjesmu “Imala sam  dvije ruže bijele”, pod vodstvom Ljubice Bogičević i u pratnji Mare Ivanić, Miroslave Kasun i Ljube Peškir, Banijke su osvojile žiri i publiku. Osim ženske grupe, u Valjevu su se predstavili folkloraši i tamburaši, koji su pod vodstvom koreografa Miroslava Jelića svojim domaćinima dočarali životni ambijent Srba s Banije.

Nastup na devetom Saboru folklornih ansambala Srbije “Zlatni opanak” ovom je društvu velik uspjeh i poticaj za daljnji rad, rečeno je “Novostima” po povratku iz Srbije. Osim plesa i pjesme, boravak u Kolubarskom okrugu iskorišten je i za posjete zvaničnim institucijama i obilazak historijskih mjesta. Tako je članove Društva primio prvi čovjek Općine Mionica Milan Matić. Ova općina omogućila je Banijcima i boravak u Banji Vrujci. Folkloraši su domaćine zauzvrat bratski darivali banijskim peškirima, nezaobilaznom šljivovicom i tradicionalnom rakijom od crne banijske kruške. Upućen je i poziv za učešće na folklornim susretima u Blinji za Svetog Iliju. Folkloraši su također obišli rodnu kuću i muzej vojvode Živojina Mišića u Struganiku, a vlasnici privatne radionice za izradu domaćih kolača i torti “Laki” iz Mionice počastili su ih domaćim kolačima.

Boravak folkloraša u Valjevu organizirali su članovi uprave pododbora Petrinja i Sisak te  Miloš Novaković iz Beograda. Nemalu finansijsku konstrukciju zatvorili su Grad Sisak, Auto-promet Sisak, Općina Mionica i sami članovi SKD-a “Prosvjeta” iz petrinjskog i sisačkog pododbora.

B. Rkman

Kreativna radionica “Azbuka – slova u pokretu”

Razigrana slova

Za osnovnoškolce je osmišljena izrada azbučnih slova od tvrdog kartona po principu slagalice, dok su mlađa djeca kreativno crtala ćirilična slova

Na kreativnu radionicu “Azbuka – slova u pokretu”, koju je 14. aprila u dvorani “Prosvjete” organiziralo Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba, a vodila akademska glumica i dramska pedagoginja Svetlana Patafta, došlo je dvanaestoro djece koja su provela dva nezaboravna sata upoznavajući se s ćiriličnim slovima.

Za osnovnoškolce je osmišljena izrada azbučnih slova od tvrdog kartona po principu slagalice, dok su mlađa djeca, stara otprilike četiri godine, kreativno crtala ćirilična slova.

– Mislim da smo ovom radionicom potakli sve prisutne, a tu mislim i na školarce koji znaju pisati, da vide da ćirilica i latinica nisu toliko različite – kaže Svetlana Patafta, koja smatra da djeca na ovaj način mogu mnogo ranije naučiti ćirilično pismo.

– Došla su djeca koja imaju veze s ćirilicom preko svojih roditelja, ali bih voljela da SNV, “Prosvjeta” i druge kulturne ustanove Srba budu otvorene za svu djecu. Novo pismo koje ona mogu naučiti može biti dobro za njihov daljnji razvoj i poštovanje različitosti u društvu – smatra Svetlana Patafta.

U aktivnostima su djeci asistirali njihovi roditelji i rođaci, koji su se također dobro zabavljali i u toj se dobroj atmosferi nitko nije osjećao ni stariji ni mlađi. Na kraju su velika slova pokačena po stepenicama zgrade pododbora. Radionice bi mogle prerasti u kontinuirani rad s najmlađima, smatra njihova voditeljica. Ona pokušava pokrenuti i program koji bi se bavio srpskom dječjom književnošću i muzikom, dakle obradom djela koja nisu samo folklorna, nego bi bila vezana uz suvremeniju srpsku kulturu i tako zanimljivija djeci.

N. J.

Tradicionalna uskrsna priredba u Borovu

Rekordna Tucijada

Uprkos nestabilnom vremenu, ovogodišnja manifestacija “U susret Vaskrsu” okupila je u Borovu rekordan broj posetilaca i takmičara na Tucijadi. U takmičenju za najtvrđe kokošije jaje učestvovalo je čak 105 takmičara. U prostoru parohijskog doma postavljena je izložba uskršnjih jaja koja su na Veliki petak oslikala deca borovskog vrtića “Zlatokosa” i učenici Osnovne škole Borovo. Manifestaciju koja se održava petu godinu zaredom organizovalo je udruženje Plavi Dunav u saradnji sa Srpskom pravoslavnom crkvenom opštinom Borovo, dečjim vrtićem, osnovnom školom, Kulturno-umetničkim društvom “Branislav Nušić” i Borovskim udruženjem mladih.

– Jako sam srećna što se prijavio tako veliki broj takmičara i ponosna sam na našu decu koja su učestvovala u farbanju jaja i koja na taj način čuvaju tradiciju – kaže Mica Kozar, sekretarka udruženja Plavi Dunav.

Posle nekoliko krugova takmičenja, hrpe razbijenih jaja i razočaranih dečjih lica, ali pod budnim okom komisije, pobedio je 12-godišnji Vasilije Sentivanac.

– Nadao sam se pobedi jer mi je jaje pre polaska od srca dala baka – kaže ovaj borovski osnovac, kojeg je Zlatara Rim kao sponzor manifestacije nagradila zlatnim lančićem.

Vlasnik zlatare Rajko Lukić iz Borova obezbedio je zlatne nagrade i za prva mesta sa izložbe farbanih jaja. Tako su za najlepše oslikana uskršnja jaja zlatne narukvice dobili Sanja Brocić u kategoriji učenika osnovne škole i Saša Dobrijević u kategoriji dece vrtićkog uzrasta. Za druga i treća mesta Plavi Dunav je obezbedio slatke pakete. U programu je učestvovao Tamburaški orkestar borovskog KUD-a “Branislav Nušić”.

D. B.

Nekadašnji bolmanski uskršnji običaji

Buđenje i šetnja po drum’

Jovan M. Nedić iz Bolmana, pravnik po zanimanju i pročelnik Općine Jagodnjak u Baranji, upravo završava knjigu o svom rodnom selu Bolmanu pod naslovom “Bolman je bio Bolman”. U poglavlju “Ledari”, pored ostaloga, opisani su i nekadašnji bolmanski uskršnji običaji. Iz tog opisa prenosimo dva fragmenta, uz upozorenje čitaocima da je veći dio teksta pisan bolmanskim dijalektom. Apostrofima su obilježeni izostavljeni glasovi, uglavnom samoglasnici, dok donja crte povezuje riječi koje se izgovaraju zajedno, s jednim naglaskom, npr. to_j’ (toj) u značenju “to je” ili po_sel’ (posel) u značenju “po selu”. “Drum” je nezvanični naziv glavne bolmanske ulice, kojom danas prolazi asfaltni put, a nekad je prolazio – drum.

Za jutranje na Veliku subotu muška djeca idu buditi maljevima. O tome priča Vidoja Bijelić: “Na Vel’ku subot’, rano uj’tru, idemo bud’ti. Spavamo kod popa u jednoj sob’, kad se raziđemo od vatre. U jedan sat poslije ponoć’ idemo po_sel’, u svaki sokak idu po dvoj’ca, udaramo u kapije i vičemo: ‘Ustajte lijeni, Bog sreću dijeli’. Tak’ vičemo i vratimo se natrag. Nekad bi se poslije toga zadržal’ u_crkvi, na jutranj’, do sarane, a onda idemo kuć’. Uj’tru uzmemo kotar’ce i đe smo god u_sokak’ išli, tu idemo od_kuće do_kuće kup’ti jaja, to_j’ nam bila plata. Pun’ kotar’cu jaja nakupimo, a nismo sve ni obišli. (…)

Gleda se vrlo i kome se čestita Uskrs, čijoj se djec’ daje šareno jaje, pa možda i čokolad’cu il’ pravu čokolad’, keks, pomorandžu. Neka djeca nakupe punu kotar’cu šareni’ jaja i čokoladi, al’ ne dadu im kotar’ce u_ruke da ne_b’ nešt’ prosul’ il’ načel’ koju čokolad’, već to nosi matera il’ baba il’ neko stariji, tak’ da se vidi kol’ko ima šareni’ jaja i čokoladi, da se čude oni koji to vide: “Ajuj, puna kotar’ca čokoladi! Šta ti misliš!”

J. S. N.

Predstavljena knjiga profesorke Mare Bekić-Vojnović

Trepčo, ljubavi moja

Na stotinjak stranica knjige opisani su život na Kordunu, ljudi i običaji, kao i istorijski događaji koji su odredili sudbinu naroda uz reku Trepču

To je memoarsko-literarni zapis o jednom selu na Kordunu, čiji su stanovnici vekovima živeli na tom području u Hrvatskoj, a onda je 4. i 5. avgusta 1995. godine mehanički ukinuto i da nije bilo te istorijske uvrede, knjiga verovatno nikada ne bi ni bila napisana. Ja sam se osećala krivom što kao profesorka književnosti tolike godine nisam ništa zapisala o svome selu – kaže Mara Bekić-Vojnović, autorka knjige “Trepčo, ljubavi moja”, inače profesorka jezika i književnosti u mirovini, koja je prvo došla na ideju da popiše sva prezimena i krsne slave u svojoj rodnoj Čremušnici kod Vrginmosta, a onda je pre dve godine, sa odlaskom na Kordun u posetu rodbini, uspela zapisati sve podatke o selu koje je 1995. imalo 271 stanovnika, a 2010. svega njih 70, većinom starih. Na stotinjak stranica knjige opisani su život na Kordunu, ljudi i običaji, ali i istorijski događaji koji su odredili sudbinu naroda uz reku Trepču.

– Moja Trevča, kako je narod zove, je izvorišna tačka kompletnog našeg života, ali naši su životi i tom Trevčom potekli, ne simbolično, nego stvarno, jer mlin se urušio, sip se razvalio i ona je otekla. Ostale su samo te visoke obale, prazne, a dole sada teče samo potočić – kaže profesorka Mara Bekić-Vojnović. “Trepčo, ljubavi moja” njen je prvenac.

“Ovaj rukopis kao istinito, dojmljivo, literarno svedočanstvo zaslužuje objavljivanje iz proste logike da se ono što nije zapisano nije ni desilo, jer ovakvih svedočanstava ne samo da nema, nego uskoro neće biti ni onih koji mogu ovako izvorno svedočiti. U opisu scena ima kočićevsko-ćopićevskog zanovetanja, frcanja špicnameta, dosetki, smicalica i laganog zabavnog humora”, napisao je u recenziji profesor Svetozar Livada, koji ovakva svedočenja smatra izuzetno značajnima.

D. Bošnjak

Stogodnjak (107)

20. 4. – 27. 4. 1912: list “Dubrovnik” ponovno svoj uvodnik posvećuje primorskim Srbima, ovaj put mladima, pa kaže: “Spas Srpstva počiva danas na drugoj osnovi, na sitnom radu oko obezbjeđenja života i životnih uslova, oko jačanja i širenja srpske svijesti, oko društvenog, ekonomskog i kulturnog podizanja naroda… U narodnom pogledu, uz svijest srpsku, razvijajmo iskreno i bratski osjećaj zajednice s braćom Hrvatima, misao narodnog jedinstva, jer u toj misli leži naša zajednička budućnost. Nastalo je vrijeme, da se više ne možemo dijeliti od naše braće Hrvata, kojima ćemo najbolje pomoći s podizanjem i jačanjem naše snage, naše srpske svijesti… Mi osjećamo da se jedan mlaz tople krvi pokrenuo u našim žilama. I kad sva omladina jednim glasom ostane i zavapi slogu i rad, neće više biti govora o našoj zemlji, o našem narodu, da je zemlja pusta, a narod mrtvački.”

* Studentska delegacija Srba i Hrvata iz Zagreba posjetila je Beograd. Program boravka bio je vrlo bogat. Uz ostalo, studenti su zajedno s gradonačelnikom Pariza koji je također bio u posjetu srpskoj metropoli, prisustvovali svečanoj predstavi u Beogradskom pozorištu, a zatim i na banketu koji je specijalno za njih priredio rektor Univerziteta. Poslije svečane zdravice odsvirana je hrvatska himna nakon koje je govor održao čuveni Giga Geršić, preporučujući da narodno jedinstvo ne ostane samo na pukim riječima. Iza ponoći studenti su bili pozvani u Oficirski dom na zabavu, odakle su rano ujutro otputovali u posjet Kragujevcu. Tamo ih je dočekalo novo iznenađenje – svi kragujevački listovi, u prigodi njihova posjeta, odštampali su svečana izdanja!

* “Privrednik” je u Zagrebu, “za nejaku djecu i sirotinju”, otvorio ured za besplatno davanje savjeta mladima o načinima samoobrazovanja, o otvaranju malih radnji, sklapanju trgovačkih, društvenih i personalnih ugovora, posjetama stranim zemljama, novim praktičnim strukama… Svi ostali Srbi, da bi uživali ovu pogodnost, moraju biti pretplatnici “Privrednika” – četiri krune godišnje!

* “Oženio bih se”, poručuje anonimni ženik iz Beograda, tražeći u oglasu ženu u Hrvatskoj. Pa kaže: “Otmen sam i od velikog položaja državni činovnik sa platom od 6.500 kruna, star 38 godina i dopadljive spoljašnosti. Tražim pravoslavnu djevojku ili udovicu bez djece, s mirazom ne manjim od 60.000 kruna…”

Đorđe Ličina