Štrajkom protiv “jastrebova štednje”

Unatoč generalnom štrajku koji su španjolski radnici održali dan uoči odluke da se provede “reforma” tržišta rada koja bi za posljedicu mogla imati porast nezaposlenosti, španjolski parlament izglasao je taj zakon, a u ponedjeljak i novi proračun, “najrigidniji od smrti Franca“, kako mu tepaju njegovi tvorci.

U štrajku su sudjelovala dva najveća sindikata, odnosno radnici iz industrije, transporta i usluga, brojni nezaposleni, studenti i drugi građani. Sindikati tvrde da se na poslu nije pojavilo blizu 80 posto radnika, dok iz vlade spominju brojku od manje od 20 posto. Unatoč rigidnoj štednji, prinosi na španjolske državne obveznice porasli su, a konzervativna vlada premijera Mariana Rajoyja nije uspjela ni u naumu da, nakon što je u studenom osvojila apsolutnu većinu u državnom parlamentu, ovlada i gotovo svim španjolskim regijama. Rajoyeva Pučka stranka (PP) ima vlast u 11 od 17 španjolskih regija, a glasanje o novom zakonu o radu odgodila je za nekoliko dana nakon izbora u najvećoj španjolskoj regiji Andaluziji, te Asturiji, kako njegova nepopularnost ne bi osujetila namjeru da i tamo osvoji vlast, no to joj nije uspjelo.

Katalonija najzaduženija

Iako sve više ekonomskih stručnjaka upozorava kako štednja nije recept za izlazak iz ekonomske krize, španjolska je vlada na inzistiranje Europske komisije, Međunarodnog monetarnog fonda i Europske središnje banke donijela proračun za 27 milijardi eura manji nego lani. Prošle godine deficit proračuna te zemlje bio je 8,5 posto, a dug države dosegnuo je “povijesnih” 68,5 posto. Zbog toga je trojka inzistirala da se u ovoj godini deficit proračuna smanji na 4,4 posto, s obzirom na to da je španjolska ekonomija, teška više od bilijun eura, dvostruko veća od grčke, irske i portugalske zajedno, pa bi njezina propast ugrozila opstanak čitave monetarne unije. No konzervativni “jastreb štednje” Rajoy početkom ožujka Europskoj je komisiji ipak rekao da toliko smanjenje neće biti moguće, pa je umjesto toga za ciljani deficit proračuna odredio 5,3 posto BDP-a.

Od ukupno 27 milijardi eura otprilike polovicu uštedjet će španjolska ministarstva, čiji su budžeti prosječno srezani za 17 posto. Najviše je smanjen onaj ministarstva vanjskih poslova, za više od polovicu, zatim za pravosuđe, obranu, te obrazovanje, kulturu i sport (između 35 i 22 posto), a za oko četiri posto ministarstva zdravstva i gospodarstva. Unatoč općoj nezaposlenosti od 23 posto i nezaposlenosti mladih koja je prevalila 50 posto, pri čemu su obje statistike rekordi Europske unije, vlada je za 1,5 milijardi eura srezala i sredstva za “aktivnu politiku zapošljavanja”.

Nakon 15-postotnog smanjenja plaća državnih službenika prije dvije godine, sada su one u dogovoru sa sindikatima “samo” zamrznute. Poskupit će i struja, benzin i cigarete, a jedino se mirovine i PDV neće dirati. Vlada je donijela i odluku o ukidanju nekih odbitaka koji su dio korporativnog poreza, pa se od te promjene očekuje pet milijardi eura prihoda.

S druge strane, vlada je donijela odluku i o poreznoj amnestiji, pa će sada svi koji posluju na crno ili novac drže na inozemnim računima moći vratiti novac u zemlju uz porez od deset posto, bez postavljanja pitanja koja bi eventualno mogla dovesti do kaznenog progona. Ova se porezna stopa smatra iznimno darežljivom s obzirom na to da najveće dosežu preko 40 posto, a od nje se država nada uprihoditi 2,5 milijardi eura.

Uz sadašnjih 27 milijardi eura i 15 milijardi krajem prošle godine, koje se sve odnose na proračun centralne vlade, dodatnih 14 milijardi eura trebale bi uštedjeti i regionalne vlade. Od njih se očekuje da svoje proračunske deficite srežu na 1,5 posto BDP-a, no njihovi prošlogodišnji rezultati izazivaju skepsu s obzirom na to da je ukupni proračunski deficit regija lani bio dvostruko veći. Najproblematičnijom se pokazala Katalonija, koja je s dugom od preko 20 posto BDP-a najzaduženija španjolska regija, dok Valencija krajem godine također nije mogla vratiti dug od dvije milijarde eura, pa je intervenirala središnja vlada.

Želje “poludjelog poslodavca”

S obzirom na to da su važne usluge, poput zdravstva i obrazovanja, pod ingerencijom regionalnih vlada, očekuje se da će upravo ti sektori podnijeti najveći dio štednje. Katalonija je nedavno uvela participaciju u zdravstvenim uslugama i skratila radno vrijeme za javne službenike, pa je dnevnik “El Pais” napisao da je ta regija postala “svojevrsni laboratorij za testiranje socijalnih rezova koji će biti provođeni i drugdje u zemlji”.

Uz proračun bez presedana, španjolska je vlada nešto ranije donijela i zakon kojim se tržište rada reformira s ciljem da se prevlada radno zakonodavstvo “iz Francove ere” koje je, kako kažu, polovicu ljudi učinilo nezaposlenima ili privremeno zaposlenima, a drugu polovicu radnicima zaštićenima kao ličkim medvjedima. Unatoč takvom zakonu, u Španjolskoj je nekim čudom u četiri godine ipak nestalo tri milijuna radnih mjesta, a ove godine očekuje se još 300.000, što će opću nezaposlenost dovesti na 25 posto.

Kakav su zakon donijeli najbolje su, pak, posvjedočili sami njegovi tvorci, pa je tako premijer Rajoy slučajno snimljen kako u Bruxellesu šapuće da će promjene zakonodavstva “dovesti do generalnog štrajka”, a njegov ministar financija Cristobal Romero da će one biti “iznimno agresivne”. Zakonom se dokidaju kolektivni ugovori, a o njima će ubuduće s radnicima pregovarati direktno kompanije, koje će imati pravo smanjivati radno vrijeme i broj zaposlenih u odnosu na profitabilnost. Svi će radnici morati potpisati nove ugovore kojima se otpremnine smanjuju na 33 umjesto dosadašnjih 45 dana plaće za svaku godinu rada. Za nezaposlene na burzi uvodi se svojevrsna radna obaveza “izvršavanja dužnosti od općeg interesa”, dok će mladi biti prisiljeni prihvaćati jedan za drugim kratkoročni radni ugovor, pa tako sve do 30. godine života.

Miguel-Anxo Murado u britanskom je “Guardianu” ovaj zakon nazvao “listom želja poludjelog poslodavca”, ustvrdivši da bi mu se ona na kraju mogla vratiti kao “posljednja želja”. Murado piše da, za razliku od Grčke gdje je do krize dovela pretjerana potrošnja države, u Španjolskoj je za nju zaslužno pucanje nekretninskog balona. Zbog toga je čak trećina nezaposlenih upravo iz tog sektora, čiji slom sada prijeti i bankarskom sektoru. Osim što nema nikakvog smisla da se time prouzročen problem rješava reformom tržišta rada, španjolske su plaće i do sada bile najmanje u EU-15, a nezaposlenost najveća, pa će se njen porast još gore odraziti na potrošnju.

Crne prognoze

U studiji koju je u siječnju objavila španjolska organizacija Fundacion Primero de Mayo, također se argumentira tvrdnja da za loše stanje tamošnjih javnih financija nije odgovorna pretjerana potrošnja, već pad prihoda. Primjerice, 2007. godine država je u blagajni imala višak od 20 milijardi eura, da bi se on samo dvije godine kasnije pretvorio u 117 milijuna eura manjka. Pritom se potrošnja države jest povećala za 16 posto, ali su prihodi pali za 15 posto. U izvještaju ove organizacije stoji i da je javna potrošnja Španjolske uvijek bila niska u odnosu na europske standarde, pa je ona 2007. iznosila 39 posto BDP-a, što je gotovo sedam posto manje od prosjeka EU-a.

Zbog crnih prognoza da će se španjolska ekonomija ove godine smanjiti za 1,7 posto, država namjerava privatizirati 27 državnih kompanija i prodati svoje udjele u još 40-ak. No stručnjaci se pribojavaju da bi to mogla biti kap u moru zbog sve većeg pritiska krize na bankarski sektor. Prema pisanju poslovnog dnevnika “El Economista”, “nemogućnost vraćanja kredita dosegla je najveću razinu u 18 godina, zbog čega se fokus premješta s izloženosti banaka krahu tržišta nekretnina na cjelokupne kreditne knjige banaka koje su teške 1,8 bilijuna eura”. Štoviše, banke su od nove vlade dobile naputak da pribave sredstva za osiguranje kredita koje građani ne mogu vraćati, a istovremeno je i Europska komisija donijela pravilo prema kojemu banke moraju povećati udio kapitala nužnog za pružanje usluga. Zbog toga su španjolske banke već smanjile plasman kredita tvrtkama i građanima, pa se stručnjaci pribojavaju da će to, u kombinaciji s novim radnim zakonodavstvom i štedljivim proračunom, još više smanjiti potrošnju i time još više usporiti oporavak gospodarstva.