Zakoni magijskog mišljenja
Znanstvena istraživanja koja se provode na brojnim sveučilištima širom svijeta dovela su pod znak pitanja uobičajene predrasude vezane uz takozvano magijsko razmišljanje, koje su do sada znanstvenici automatski poistovjećivali sa sujevjerjem. Svima koji smatraju da je znanstveni model svijeta, podržan racionalnošću i logičkim načinom razmišljanja, najmjerodavniji za ljudsku evoluciju, zasigurno će djelovati nevjerojatno da ga se većina najuspješnijih ljudi ne pridržava. Naime, u razgovorima s brojnim ljudima koji su vrlo uspješni u različitim područjima života i rada došlo se do spoznaje da većina njih intenzivno koristi intuitivne sposobnost i potpomaže ih provođenjem svojevrsnih osobnih magijskih rituala za koje vjeruju da im prizivaju dobru sreću. Štoviše, ljudi koji su u svojim životima primjenjivali takav magijski način promišljanja bili su i boljeg psihofizičkog zdravlja od onih koji su se deklarirali kao poklonici logičkog znanstvenog modela.
Vrhunski nogometaši veliku pozornost pridaju odabiru broja koji će nositi na dresu, menadžeri prilikom potpisivanja važnih poslovnih ugovora odabiru posebna nalivpera koja im donose sreću, a izumitelji dobivaju ideje za inovacije bilježeći sadržaj svojih snova. To su samo neki primjeri magijskog odnosa spram svijeta u kojem se veliko značenje pridaje korištenju posebno odabranih simbola. Na taj način svijet koji nas okružuje prestaje biti kaotičan, a naš um postaje uvjeren u moć kreiranja stvarnosti.
Sve te činjenice navele su američkog psihologa Matthewa Hutsona da napiše knjigu u kojoj formulira sedam zakona magijskog mišljenja i opisuje njihov pozitivan utjecaj na život ljudi. Proučavajući različita psihološka, antropološka i neurološka istraživanja Hutson je došao do spoznaje o kompatibilnosti magijskog modela sa strukturom našeg uma. Izlaskom izvan racionalnih znanstvenih ograničenja naš um postaje kreativniji i stvara uvjerenje u mogućnost izražavanja slobodne volje.
Prvi Hutsonov zakon magijskog mišljenja vezan je uz mogućnost energiziranja predmeta. Poput drvenih talismana, i drugi predmeti primaju energiju čovjeka koji je s njima u kontaktu. Na taj se način uspostavlja kontakt između ljudi i nežive prirode, pa ti predmeti počinju podržavati izvedbu ljudi koji su ih energizirali. Sjetite se samo navike nogometaša da prije izvođenja slobodnog udarca pažljivo dotakne loptu. Drugi zakon magijskog mišljenja govori o tome da simboli imaju moć. Od davnih vremena ljudske su zajednice ostvarivale homogenost prakticiranjem rituala i ceremonija. Slične se stvari dešavaju i danas, samo što većina ljudi toga nije svjesna. Treći se zakon odnosi na mogućnost djelovanja izvan prostornih i vremenskih ograničenja. Posljedice onoga što činimo nisu vezane samo uz prostor u kojem se nalazimo. Isto tako, svojim djelovanjem u sadašnjosti možemo mijenjati i budućnost i prošlost.
Četvrti zakon magijskog mišljenja upoznaje nas s neograničenošću našeg uma. Sva ograničenja u našem umu posljedica su usađivanja već postojećih društvenih programa. Sve što možemo zamisliti realno je moguće ostvariti. Čitav je svijet u našem umu i mi imamo pravo kreirati svoju viziju tog svijeta ukoliko time ne ugrožavamo druge ljude. Peti zakon magijskog mišljenja vezan je uz besmrtnost naše duše. Fizička smrt nije naš konačni kraj, ona je samo prelazak u drugi oblik postojanja. Takav način razmišljanja ljudima donosi unutrašnji mir i smanjuje podložnost stresovima. Šesti zakon polazi od toga da je čitav svijet zapravo nešto živo. Poput nas ljudi, žive su i biljke i životinje, ali i objekti, poput kamenja, zgrada i ulica. Ovakav animistički pristup svijetu ljude integrira u okolinu i omogućava usklađenost prilikom realizacije njihovih ciljeva.
Sedmi zakon magijskog mišljenja kaže da se sve dešava sa svrhom. U ovaj svijet dolazimo s konkretnim razlogom i svatko od nas ima svoju duhovnu misiju. Na taj način uspostavljamo konstruktivan odnos sa sudbinom i stječemo povjerenje u sve što nas okružuje.