Budžet s duplim dnom
Nezadovoljni sistemom subvencija, oko 5.000 poljoprivrednika iz Vojvodine krajem marta krenulo je za Beograd, ali policija ih je spriječila. Ministar policije Ivica Dačić dozvolio je da njih stotinjak dođe pred bivšu zgradu SIV-a i preda pismene zahtjeve Vladi, pa su se uz kulen i rakiju u miru rastali, uz obećanje da će zahtjevi za mjesec dana biti razmotreni.
Poljoprivrednici su zahtijevali da se vrati stari način subvencija u iznosu od 130 evra po hektaru, a ne prema prinosu, da se produži rok za podjelu dizel goriva do 1. jula i da se primijeni Strategija ruralnog razvoja kao uslov za korištenje IPA fondova EU-a.
Krah strategije
No, čitav mjesec Ministarstvo poljoprivrede nije našlo za shodno da reaguje i 25. aprila poljoprivrednici su se ponovo podigli na protest. Ovoga puta još masovniji, a iz Vojvodine protest se prelio i u Šumadiju. Poljoprivrednici su blokirali skoro sve najvažnije saobraćajnice. Prvoga dana ponovljenog protesta, ministar poljoprivrede Dušan Petrović rezolutno je odbio bilo kakvu mogućnost razgovora, tvrdeći da je nemoguće ispuniti zahtjeve i da je to mimo prihvaćene koncepcije za unapređenje poljoprivrede. Mediji su pokušavali minimalizirati broj učesnika tvrdeći da u prosvjedima ne učestvuje nijedna relevantna asocijacija poljoprivrednika. No, blokade u predizborno vrijeme prilično su unervozile vlast i drugoga je dana delegaciju poljoprivrednika primila Slavica Đukić Dejanović, privremena šefica države. Kada ih nije uspjela odgovoriti od protesta, saopćila je da su njihovi protesti politički motivisani. Trećega je dana ipak došlo do pregovora sa Ministarstvom poljoprivrede i nazirao se kompromis, a četvrtoga dana Vlada je potpuno popustila.
Dogovoreno je da se isplati oko 120 evra po hektaru. Proširen je broj korisnika subvencija sa 82.000 na 250.000 gazdinstava, ali je vrlo teško kazati iz koga će to budžeta biti isplaćeno. Krajnji rok za isplatu je početak jeseni. Ministarstvo poljoprivrede je krah svoje strategije pokušalo prekriti izjavom o “referentnom prinosu” i “strogoj kontroli prijavljenih površina”, no potpuno je jasno da su, bar na papiru, paori ovaj put pobijedili.
U mandatu još uvijek aktuelne Vlade ovo je četvrta promjena osnovnog pravca u poljoprivrednoj politici. U tim okolnostima jako je teško govoriti o ozbiljnim sistemskim rješenjima.
Na staklenim nogama
Ti su događaji pokazali koliko je Vlada slaba i bezidejna i koliko je sve prepušteno inerciji. Paori su dobro tempirali vrijeme da izvrše pritisak. Uradili su to u najkritičnije doba izborne kampanje, kada su donosioci odluka najosjetljiviji. Koliko god njihovi zahtjevi bili legitimni, jer je njihov položaj veoma težak, ovakvim rješenjima će poreski obveznici plaćati uglavnom činjenicu da neko posjeduje zemlju, a ne i da na njoj ima prinose.
Ujedno, ni pobjeda paora nije definitivna. Isplata je “oročena” do kraja septembra, a nakon izbora ko zna što novoj vladi i novom ministarstvu može pasti na pamet. Tada neće biti u predizbornoj groznici i ne bi bio prvi put da paori budu izigrani.