Mediji u partijskim okovima

Četiri udruženja koja se bave medijima (Asocijacija elektronskih medija – ANEM, Lokal pres, Nezavisno društvo novinara Vojvodine i Nezavisno udruženje novinara Srbije) dobar deo prošle godine provela su u istraživanju medijskih sloboda, a kao podloga za istraživanje poslužilo je 27 indikatora, odnosno 27 principa koji se tiču medijskih sloboda, a koje je Savet Evrope utvrdio kao poželjne standarde medijske prakse.

Tragični rezultati

Rezultat izveštaja je tragičan. Naime, od posmatranih 27, potpuna, neproblematična i primenljiva zakonska zaštita postoji za četiri evropska standarda medijskih sloboda: slobodu ulaska u novinarsku profesiju, slobodu pristupa internetu i stranim medijima, razdvojenost učešća u izvršnim organima vlasti od profesionalnog obavljanja medijskih poslova i ograničenost prava medija na ekskluzivno izveštavanje o događajima od izuzetnog javnog značaja.

Izdvojićemo samo neke od indikatora. Svega dva odsto urednika smatra da su medijske slobode i novinarska prava potpuno ostvarivani tokom godine, a 21 odsto da su se događali samo sporadični incidenti. Oko tri četvrtine novinara (72 odsto) misli da Srbija ima velik problem u pogledu slobode medija: ili su postojale ozbiljne prepreke za njeno ostvarivanje (67 odsto) ili uopšte nisu postojali uslovi za to (pet odsto).

Iako je Srbija usvojila brojne zakone koji bi trebalo da garantuju određena prava, najveći problem postoji upravo sa onima koji bi te zakone trebalo da sprovode. Samo šest odsto je ocenilo da pravosuđe u Srbiji efikasno štiti slobodu izražavanja. Svaki treći (37 odsto) misli suprotno jer je pravosuđe generalno sporo i neefikasno, a svaki četvrti (28 odsto) to misli zato što je ono korumpirano i podložno raznim uticajima.

Ništa nije slučajno

Ovaj problem možemo da sagledamo i sa drugog aspekta, onog koji posebno boli medije. Pred Višim sudom u Beogradu u 2011. godini, povodom objavljivanja informacija u medijima, pokrenuta su 242 parnična postupka, a u 93 odsto slučajeva tužioci su tražili naknadu štete zbog povrede časti i ugleda, a samo u sedam odsto objavljivanje ispravke ili odgovora.

Izveštaj će od 18. maja u celosti biti dostupan na web-stranama pomenutih udruženja, a za kraj ovog kratkog prikaza pogledajmo šta izveštaj kaže o medijskim pritiscima. Kao nosioce najvećeg pritiska na njihove medije, anketirani urednici naveli su vladajuće političke partije (47 odsto), organe izvršne vlasti (32 odsto), opozicione partije (26 odsto), te u istoj meri privatna preduzeća u svojstvu oglašivača i javna preduzeća (sa po 16 odsto).

Između ostalog, izveštaj navodi i mišljenje političkih partija. Čak 70 odsto anketiranih partijskih funkcionera smatra da mediji ne poštuju princip ravnopravnosti, a to se otprilike poklapa i sa procentom glasova koji nisu otišli Demokratskoj stranci. Slučajnost? Nikako.