Okončati aparthejd za srpske glasače

Broj zaposlenih u državnim i javnim službama, sređivanje biračkih popisa, izbori manjinskih zastupnika i promjene u manjinskoj samoupravi neke su od tema o kojima smo razgovarali s ministrom uprave Arsenom Baukom, koji se i ranije kao poslanik angažirao na rješavanju ovih problema.

Koliko je ljudi zaposleno u državnim i javnim službama, a koliko u lokalnoj i regionalnoj samoupravi i koliki je bio porast zaposlenih zadnjih godina?

Plaću iz državnog proračuna prima 250.000 zaposlenih, dok plaću u jedinicama lokalne i regionalne samouprave prima još nekih četrdesetak tisuća ljudi. Svi ti podaci su i od ranije poznati, a mogu se provjeriti u evidencijama HZZO-a, OIB-a institucija i registra zaposlenih u javnom sektoru. Želim naglasiti da u klasičnoj upravi radi mali broj ljudi u odnosu na spomenuti broj. Osim toga, u zadnje četiri godine broj zaposlenih porastao je oko 10.000 i to najviše u javnim službama. S druge strane, u sljedećih godinu-dvije očekuje se odlazak oko 5.000 zaposlenih u mirovinu, čime će se smanjiti njihov ukupan broj.

Hoće li se u smanjenju broja zaposlenih u državnoj i javnoj upravi voditi računa o ravnomjernom zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina koji ni do sada nisu zaposleni razmjerno svom učešću u stanovništvu?

Što se tiče ravnomjerne zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina, Ustavni zakon bit će poštovan, a Vlada će raditi na tome da smanji podzastupljenost.

Promjene pravila izbora

Po kojim će se pravilima održati izbori za predstavnike lokalne i regionalne samouprave 2013. godine?

Pravila će u najvažnijem dijelu ostati ista. Gradonačelnik, načelnik i članovi vijeća birat će se kao do sada, ali će doći do nekih izmjena koje će olakšati funkcioniranje sustava i stabilizirati ga. Radi se o odnosu vijeća i gradonačelnika ili načelnika jer se ovo što imamo sada, a što je unikat u Europi, nije pokazalo dobrim u praksi i teoriji. Ići ćemo na rješenje prema kojemu će, u slučaju nedonošenja proračuna ili velikih političkih neslaganja, na izbore ići obje institucije, a ne samo vijeće.

Pitanje je treba li u institutu raspisivanja izbora zadržati referendum koji se u četiri godine pokušao primijeniti dva puta, ali bez uspjeha. Načelnik koji ne odgovara vijeću pokazuje se nedodirljivim, ali ako damo mogućnost vijeću da načelnika pošalje na izbore, još jedan institut nije potreban. Ako je netko izabran na izborima, na isti način mora biti i smijenjen i nije potrebno dodavati druge mehanizme.

Postavlja se pitanje i treba li izmijeniti način popunjavanja vijeća predstavnicima nacionalnih manjina čiji je broj definiran statutom, odnosno izmijeniti sastav vijeća nakon što se utvrdi da manjine nisu dovoljno zastupljene. Postoje neki prijedlozi, ali konkretnije o tome kad budu gotovi.

 

Hoće li se provesti smanjenje broja općina, gradova i županija, o čemu se dosta govori?

O tome traju razgovori, ali je rok do 2013. godine prekratak. Ako postoji politička volja i konsenzus da se u preustroj krene, lokalni izbori 2017. provest će se po novom teritorijalnom ustroju. Želim reći da su, bez obzira na percepciju, općine i gradovi u Hrvatskoj veći od europskog prosjeka. Drugo je pitanje ostvaruju li općine svoju ulogu pa se, umjesto pitanja treba li postojati općina koja nema školu ili dom zdravlja, možemo zapitati je li takva općina zakinuta, u kojem bi slučaju trebalo sagraditi ono što joj nedostaje.

Ne mislim da su najveći problem u Hrvatskoj male općine. Neke od njih su bogate, a neke nisu, kao što su neki gradovi bogati, a neki nisu. Drugo je pitanje postotka sredstava koji je država odlučila ostaviti jedinicama lokalne samouprave od sredstava prikupljenih na njihovom području. Država odredi koliko uzima sebi, a nakon toga se općine ili gradovi okvalificiraju kao netko tko ne može ostvarivati svoje potrebe. Uvijek će biti općina koje se neće moći samofinancirati, ali tu je država da ih financira.

Manjinska samouprava

Hoće li postojeći sustav manjinske samouprave opstati i narednih godina?

Taj sustav će trebati reformirati i o tom smo razgovarali kad smo pisali program Vlade. Sljedeći izbori za vijeća i predstavnike manjina su 2015. godine pa ćemo dotad vidjeti u kojem smjeru će ići rasprava koja će se voditi i u redovima manjina. Ovlasti bi ostale iste, ali postojeća zakonska regulativa mora biti promijenjena, što je postalo jasno u trenutku kada se primjenom aktualnog zakona o registrima vijeća ona nisu mogla upisati.

Način izbora manjinskih zastupnika izazvao je polemike, pa i intervenciju Ustavnog suda. Kakvo bi bilo optimalno rješenje?

Tu bih razlikovao zastupnike Srba od drugih, “malih” manjina. Za srpsku manjinu našao se model koji je meni bio prihvatljiv i koji bi se trebao odgovarajuće smjestiti u ustavni okvir, iako sam kao zastupnik prigovarao načinu obračuna mandata. Osnovna ideja je dobra – za manjinske stranke i liste koje moraju biti unaprijed definirane, odnosno mogu imati manjinski prefiks, formirala bi se posebna izborna jedinica po doskorašnjem modelu za dijasporu, odnosno nefiksnoj kvoti. Koliko građana glasa za te liste, toliko one imaju zastupnika – četiri, pet, šest, a možda i dva. Time bi se pripadnicima srpske manjine omogućio prestanak “aparthejda” prema kojem su se morali nacionalno izjašnjavati na biračkom mjestu, a za kandidate bi mogli glasati i drugi glasači. Manipulacije u tom modelu nisu realne, a osim toga, taj se model u Srbiji pokazao kao lišen zlouporaba. Što se tiče “malih” manjina, s obzirom na to da je Ustavni sud ukinuo odredbu za njihovo glasanje, još tražimo način da se i za njih izbjegne izjašnjavanje na biračkom mjestu.

Kako stoji stvar sa sređivanjem “prenapuhanih” biračkih popisa i provođenja Zakona o prebivalištu?

Kad govorimo o dijelu popisa koji se odnosi na birače u Hrvatskoj, doći će do premještanja dijela birača iz općina i gradova u Hrvatskoj na birački popis u dijaspori. Nitko neće biti izbrisan, ali će biti premješten. Svaki građanin može birati svoje boravište i, ako je netko izbrisan iz evidencije jer živi u BiH ili Srbiji, to je opravdano, ali kada odluči živjeti u Hrvatskoj, prijavljuje se u policiju i dobiva prebivalište. Neprihvatljivo je imati dva prebivališta, neovisno o nacionalnosti. Naravno, jasno je da je biračko pravo zadnji razlog zašto netko uzima osobnu iskaznicu, tu se radi o nekim drugim pravima, no to treba urediti drugim zakonima.

Zapravo, da bismo omogućili potpuno sređivanje biračkih popisa, potrebno je potpisati sporazum sa susjednim zemljama, pa onda definirati da jedan građanin u izbornom ciklusu na lokalnim izborima može glasovati samo u državi gdje tada živi.