Pokrajine

Komemoracija za žrtve ustaškog terora iz Gudovca i ostalih mjesta bjelovarskog kraja

Osuditi planske zločine

Nema ništa u povijesti civilizacije ružnijeg, težeg i sramnijeg od ubijanja samo zato što netko nosi drugo ime i prezime, pripada drugoj vjeroispovijesti ili drugoj naciji. Uvijek i svuda moramo osuditi sustavne zločine, rekao je gradonačelnik Bjelovara Antun Korošec

U Gudovcu kraj Bjelovara održana je komemoracija u znak sjećanja na tragičnu smrt 196 Srba iz bjelovarske okolice, Gudovca, Velikog i Malog Korenova, Progemelja, Tuke, Breze, Stančića, Klokočevca i Bioča.

Rodbina, udruge antifašističkih boraca i antifašista, izaslanstva Hrvatskog sabora, Bjelovarsko-bilogorske županije i Grada Bjelovara okupili su se na mjestu gdje je prije 71 godine počinjen nezapamćen zločin. Ustaške vlasti su, pod vodstvom Eugena Dide Kvaternika i uz pomoć pripadnika Seljačke zaštite, na čijem je čelu bio predratni zakleti ustaša Martin Cikoša, u sumrak 27. travnja uhapsile nedužne ljude i provele ih do sajmišta na rubu Gudovca, gdje su ih tijekom noći strijeljale. Iste večeri seljani su natjerani da iskopaju jamu veličine 42 puta dva metara u koju su svoje mrtve susjede morali zakopati. U općinskim knjigama kao razlozi smrti navedeni su: “ubijen”, “nasilno ubijen” i ponegdje, “strijeljan kao četnik”.

Povratak suživota

Gradonačelnik Bjelovara Antun Korošec istakao je da je prisjećanje na žrtve ustaškog terora civilizacijsko pitanje o kojem, uz jasnu osudu ustaštva i fašizma kao ideologije, stalno moramo govoriti kako se zlo više nikada ne bi ponovilo.

– Ovdje se 1941. godine dogodio planski monstruozan zločin, ubijeni su i zaklani ljudi zato što su bili pripadnici druge vjere i drugog naroda. Nema ništa u povijesti civilizacije ružnijeg, težeg i sramnijeg od ubijanja samo zato što netko nosi drugo ime i prezime, pripada drugoj vjeroispovijesti ili drugoj naciji. Kako bismo iskorijenili tu mržnju, uvijek i svuda moramo osuditi sustavne zločine i planska ubijanja, kakav je bio zločin u Gudovcu – rekao je Korošec.

Zločin u Gudovcu dogodio se dan poslije prisilnog odvođenja 504 Srba s područja Grubišnog Polja u logore Danica, Gospić, Jadovno i Pag, od kojih je 487 poubijano. Zločin je osudio i bjelovarsko-bilogorsku župan Miroslav Čačija.

– Iskra fašizma zapalila je nacionalne strasti, pomutila razum i odnijela u nepovrat nevine živote. Antifašistički pokret spriječio je bezbroj novih nevinih žrtava, a na njegovim tekovinama danas gradimo demokraciju i građansko društvo u Hrvatskoj – rekao je Čačija, naglasivši kako mu je drago što su, unatoč mnogobrojnim prijeporima, Srbi i Hrvati na većini područja uspostavili suživot i zajednički jezik.

Zvjerstva u Grubišnom Polju i Gudovcu svjedoče da su ustaške vlasti bjelovarsko područje odabrale za početak genocida nad Srbima. Povjesničari to objašnjavaju činjenicom da je bjelovarski kraj i prije formiranja tzv. NDH predstavljao snažno ustaško uporište, zbog čega se dogodila snažna proustaška pobuna nekolicine oficira i podoficira kraljevske jugoslavenske vojske, koji su uz pomoć gradonačelnika Bjelovara Julija Makanca preuzeli vlast u Bjelovaru i okolici. Nedugo zatim uslijedila su hapšenja, odvođenje i prve masovne likvidacije.

Vjera u zavičaj

Izaslanik predsjednika Sabora Borisa Šprema i predsjednik SNV-a Milorad Pupovac naglasio je kako se pogubljenih ljudi moramo sjećati zbog vrijednosti njihovih nedužnih života, vjere koju su imali u svoje susjede, zavičaj i svoju zemlju.

– Taj je zločin poljuljao vjeru koja je između hrvatskog i srpskog naroda, katoličkih i pravoslavnih kršćana koji su na živjeli na prostru Hrvatske, stvarana stoljećima. Nije tu bila riječ samo o podivljaloj ljudskoj prirodi i oslobođenim životinjskim nagonima u čovjeku, nego o sistemskom, planski osmišljenom, državnom konceptu koji je počeo djelovati upravo u Gudovcu. Nastavio se nepunih nedjelju dana potom u Veljunu, pa u drugim mjestima Banije i Korduna, a onda se uobličio u sistem koncentracijskih logora smrti – rekao je Pupovac.

Goran Gazdek

Vratio se iz Amerike da bi bio likvidiran

Među ubijenim civilima zabilježeno je i ime Ignjatija Senjana iz Grginaca, sela kraj Bjelovara.

– Moj djed radio je u Americi i nakon što je počeo rat u Evropi, negdje krajem 1940. vratio se kući. Zanimalo ga je što se ovdje dešava – priča njegova unuka Nada L., ističući da se o tome što je i gdje Ignjatije radio u kući nije pričalo. Nije se pričalo ni o okolnostima zašto je bio pokupljen i strijeljan, iako se pretpostavljalo da je ubijen jer su ustaše mislili da je kao povratnik iz Amerike donio gomilu dolara.

Nada L., koja je tada imala pet godina, ostala je i bez sestrične i njene porodice: četiri generacije te porodice ustaše su deportirali u Srbiju, odakle su se svi krajem rata vratili.

– Nas nisu dirali do jeseni 1942. godine, kada su baku, mamu, mene i sestru pokupili i odveli, kako su rekli na ispitivanje, prvo u selo Markovac, u magacin čijeg su vlasnika Židova već uklonili, a onda i u paromlin u Bjelovaru. U Markovcu smo sjedili na betonskom podu i nismo dobivali ništa za jelo, tako da su dva kruha koja je baka prošvercala bili vrlo dragocjeni, makar su se u međuvremenu stvrdnuli – sjeća se Nada.

U Bjelovaru su bile razdvojene, ali ih je spasio susjed Đuka koji je bio domobranski narednik, no radio je za partizane, u kojima je od ranije bio i Nadin otac. Čim je saznao da su zatvorene, on je nastojao da ih oslobodi, pa su se nakon manje od mjesec dana vratile u kuću, koja je za to vrijeme bila temeljito opljačkana.

N. Jovanović

Godišnja skupština Zajednica veća opština u Vukovaru

Kriza povećala obespravljenost

Realizovane su brojne aktivnosti s ciljem pružanja pomoći pripadnicima srpske zajednice. U kancelariji Odbora za ljudska prava prošle je godine besplatnu pravnu pomoć zatražilo preko 700 stranaka

Zajedničko veće opština (ZVO) sa sedištem u Vukovaru održalo je godišnju skupštinu na kojoj su usvojeni izveštaji o prošlogodišnjem radu.

Uz još uvek prisutan problem postojanja lista pripadnika srpske zajednice osumnjičenih za ratne zločine i osuđenih u odsustvu te pozivanja na informativne razgovore, nerešeno je ostalo i pitanje civilnih žrtava rata i nestalih. Problema ima i kod ostvarivanja državljanstva, konvalidacije radnog staža, stambenog zbrinjavanja, obnove, zapošljavanja, povrata penzija, obrazovne i kulturne autonomije te prava na dvojezičnost. Uz sve navedene, brojni su i drugi problemi socijalne i ekonomske prirode s kojima su se građani obraćali ovoj instituciji.

Uspešno su obavljene sve aktivnosti oko popisa stanovništva, manjinskih i parlamentarnih izbora. Posle izbora i formiranja nove vlade, zatraženo je imenovanje pomoćnika ministara iz redova srpske zajednice, na čemu će se i dalje insistirati jer se radi o obavezi koja proističe iz Erdutskog sporazuma i pisma namere.

U okviru tri odbora Zajedničkog veća opština realizovane su brojne aktivnosti s ciljem pružanja pomoći pripadnicima srpske zajednice. U kancelariji Odbora za ljudska prava prošle godine je besplatnu pravnu pomoć zatražilo preko 700 stranaka.

– Taj broj je u odnosu na prošlu godinu povećan za jednu trećinu, što smatramo rezultatom sveukupne ekonomske krize, ali i lošeg položaja pripadnika naše zajednice koji su sve nemoćniji u ostvarivanju svojih prava – istakla je Dragana Jeckov, sekretarka ZVO-a i članica Odbora za ljudska prava.

U Odboru za obrazovanje, sport i kulturu zadovoljni su rezultatima u prošloj godini, a posebno ističu podizanje kvaliteta obrazovanja u vrtićima i školama u kojima se nastava izvodi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Ovaj odbor je kroz projekat s Ministarstvom nauke, obrazovanja i sporta obezbedio 200.000 kuna za didaktičku opremu i nameštaj u tim predškolskim ustanovama. Prema rečima predsednika Odbora Slobodana Živkovića, najveći problem je nemogućnost preregistracije nekoliko osnovnih i srednjih škola na području Vukovarsko-sremske i Osječko-baranjske županije u manjinske.

Dragana Bošnjak

Izborna skupština antifašista Bjelovarsko-bilogorske županije

Novi predsjednik Rade Jovičić

Na izbornoj skupštini Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Bjelovarsko-bilogorske županije za novog predsjednika izabran je Rade Jovičić iz Grubišnog Polja.

– Među ostalim, sudjelovali smo u obnavljanju i otkrivanju spomenika češkoj brigadi Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije i 12. Slavonskoj brigadi u Bučju te otkivanju obnovljene grobnice narodnog heroja Nikole Demonje u Bučju. Istakli bismo i suradnju s jedinicama lokalne samouprave, posebice oko obilježavanja značajnih obljetnica NOB-a – rekao je dosadašnji predsjednik Zdravko Drašner.

Aktivnosti su ostvarene isključivo iz vlastitih sredstava te angažmanom i doprinosom članova. Bjelovarsko-bilogorska županija donirala je novac za proslavu Dana antifašističke borbe, dok su gradovi i općine za funkcioniranje udruga izdvajali nedostatna sredstva ili nisu izdvajali ništa. Sve antifašističke udruge na području Bjelovarsko-bilogorske županije bilježe porast broja članova, među članovima su i dožupan i dvojica saborskih zastupnika, iz Daruvara i Bjelovara. Nažalost, u proteklom je razdoblju preminulo 15 članova.

Osim obilježavanja značajnih događaja i obljetnica iz NOB-a, kao najznačajnije aktivnosti u narednom razdoblju novi predsjednik Rade Jovičić ističe očuvanje, uređenje i obnovu devastiranih spomenika NOB-u.

G. G.

Radost za meštane posavskog naselja

Asfalt u celom Rajevom Selu

Rajevo Selo u županjskoj Posavini asfaltiralo je i poslednju ulicu: nekadašnja Srpska ulica ili današnja Zrinskih i Frankopana dobila je novi asfalt. U toj se ulici nalaze crkva Svetog Prokopija i pravoslavno groblje.

Težak je bio put do realizacije ovog projekta. Mjesni paroh, prota Azap i stanovnici ulice morali su potegnuti za nepopularnim protestnim pismima prema nadležnoj Opštini Drenovci da se asfaltira njihova ulica. Ipak, uz pomoć dožupana Đorđa Ćurčića i nadležnih institucija ovih dana završen je taj posao.

– Novi asfalt, kao što vidite, deco! Hvala Bogu da se neko i nas setio. Konačno sam dočekao da se sredi ova ulica. Da vidim asfalt, da više ne gazim po blatu – veli starac Makso Ignjić iz Rajeva Sela.

R. I.

Ekumenizam na djelu u Vinkovcima

Gimnazijalci u pravoslavnoj crkvi

Drugi razred vinkovačke Gimnazije, predvođen vjeroučiteljem, teologom Ivanom Basijem, 27. aprila posjetio je pravoslavnu crkvu Silaska Svetog Duha u središtu Vinkovaca. U cilju boljeg međusobnog razumijevanja, ovo je bio dragocjen susret mladih ljudi s pravoslavljem.

– Pravoslavna crkva baštini kulturu zajedništva u ovom gradu još od 1771. godine, kada je ustrojena parohija vinkovačka – kazao je prota Azap, koji je prisutnim đacima govorio o pravoslavnoj zajednici i historijatu pravoslavne crkve.

– Cilj vjeronauka je odgajati djecu i mlade za istinsko dijaloško i ekumensko sučeljavanje s vizijama i mišljenjima onih koji pripadaju drugim crkvama, a jako je važno poštovanje drugih i angažiran razgovor s njima – rekao je Ivan Basi, vjeroučitelj u Gimnaziji.

R. I.

Sjećanje na civilne žrtve Korduna

Komemoracija u Kolariću

U Kolariću nadomak Vojnića u četvrtak, 26. aprila održana je komemoracija u znak sjećanja na 70. godišnjicu stradanja 99 ljudi sa šireg područja Vojnića. Njih su ustaše 1942. uhapsili bez ikakvog razloga i doveli do pravoslavne crkve u Kolariću. Tamo su svi poubijani i zajedno sa crkvom zapaljeni. Ostaci i zidine crkve i danas se lijepo vide uz cestu koja iz Vojnića preko Kolarića vodi za Krstinju i granični prijelaz Maljevac prema BiH. Nepunih stotinjak metara poviše zapaljene crkve nalazi se novija crkva Svete Petke.

Komemoraciju je organiziralo Vijeće srpske nacionalne manjine Karlovačke županije, koje je bilo i pokrovitelj, a prisustvovali su joj stanovnici Vojnića i rodbina žrtava. Nažalost, službenih predstavnika Općine Vojnić nije bilo.

O ovom tragičnom događaju prisutnima je govorio Miloš Kresojević, predstavnik antifašističkog udruženja u Općini Vojnić.

M. C.

Realizacija ugovora Opštine Erdut sa Evropskom unijom za projekat u Bijelom Brdu

Prodato dve trećine poslovne zone

Većina poslovne zone u Bijelom Brdu već je prodata zagrebačkoj firmi Granolio, koja u okviru investicije vredne 2,5 miliona kuna planira do kraja juna sagraditi radnu pistu za otkup žitarica i uljarica sa vagom te kancelarijskim i skladišnim prostorijama

Opština Erdut potpisala je ugovor sa Evropskom unijom o izgradnji poslovne zone u Bijelom Brdu, koji je na prezentaciji u Kulturno-naučnom centru “Milutin Milanković” u Dalju predstavljen javnosti. Projekat pod nazivom “Razvoj infrastrukture u poslovnoj zoni Bijelo Brdo”, čiji je nosilac opština a partner na provođenju opštinski Preduzetničko-razvojni centar (PORC), vredan je 606.000 eura. Od toga su 154.000 eura sredstva Opštine Erdut, a ostalo bespovratna sredstva EU-a.

Po rečima načelnika Erduta Jugoslava Vesića, reč je o velikom poduhvatu, budući da je to prvi veći evropski projekat koji provodi ova opština. Sam projekat odnosi se na uređenje infrastrukture u bjelobrdskoj poslovnoj zoni, cesta, parkinga, rasvete, pristupnih staza i svega onog što je potrebno budućim investitorima. Provođenje projekta traje 18 meseci, a konkurs za izvođača radova već je raspisan. Do 20. maja je prikupljanje ponuda, nakon čega sledi njihovo javno otvaranje, izbor izvođača, a potom početak radova. Po Vesićevim rečima, građevinski radovi trajaće šest do sedam meseci.

Zahvaljujući projektu već je zaposleno dvoje mladih stručnjaka sa područja te opštine koji vode projekat, zajedno sa PORC-om. Ukupna površina bjelobrdske poslovne zone je 2,6 hektara, od čega je 1,6 hektara korisne površine.

– Uz svu potrebnu infrastrukturu, kroz projekat će biti izgrađeno i 820 metara mreže oborinske odvodnje sa pročišćivačem, što je veoma bitno jer je područje Opštine Erdut dobrim delom zaštićeno ekološko područje – istakla je Bojana Orsić, direktorica PORC-a.

Među brojnim prednostima buduće poslovne zone u Bijelom Brdu navela je atraktivan položaj i dobru saobraćajnu povezanost. Zona se nalazi na udaljenosti svega 300 metara od državne ceste, 12 kilometara od luke u Osijeku, 26 od luke u Vukovaru, deset od osječkog aerodroma i tri od industrijskog koloseka, svega 200 metara od železnice i u neposrednoj je blizini graničnog prelaza sa Srbijom.

Načelnik Opštine Jugoslav Vesić istakao je da su dve trećine zone već prodate firmi Granolio iz Zagreba, koja se uz ostale delatnosti bavi i otkupom žitarica i stoke i koja je već počela sa radovima. Granolio u okviru investicije vredne 2,5 miliona kuna planira do kraja juna sagraditi radnu pistu za otkup žitarica i uljarica sa vagom te kancelarijskim i skladišnim prostorijama. Planiraju tri godine preko kooperacije Bijelo Brdo plasirati repromaterijal za proizvodnju ratarskih kultura na površini od oko 4.000 hektara i otkupiti te proizvode.

Dragana Bošnjak

Manifestacija s najdužom tradicijom na prostoru bivše Jugoslavije

Enigmatski vlak stigao do Baranje

Na Enigmatski vlak ukrcali su se enigmati iz Bjelovara, Karlovca, Međimurja, Orahovice, Osijeka, Rijeke, Splita, Varaždina, Vinkovaca, Zagreba, Kikinde i Novog Sada

Varaždinski zagonetački klub Vazak organizirao je 28. Enigmatski vlak, enigmatsku manifestaciju s najdužom tradicijom na području bivše Jugoslavije. Ove godine Enigmatski vlak je prometovao na relaciji Zagreb – Osijek, a kako je ovo i parna godina, u okviru Enigmatskog vlaka organizovan je i bijenalni “Falerov zagonetački memorijal”.

U subotu, u jutarnjim satima okupili su se na zagrebačkom Glavnom kolodvoru enigmati iz Bjelovara, Karlovca, Međimurja, Orahovice, Osijeka, Rijeke, Splita, Varaždina, Vinkovaca i Zagreba te iz Srbije: Slavko Bovan iz Kikinde, Željko Dimović iz Sombora i Zoran Radisavljević iz Novog Sada, čime je manifestacija dobila i međunarodni karakter.

Nakon dolaska u Osijek, učesnici su se smjestili u Hotel “Mursa”, a onda je – nakon kraćeg predaha – počelo takmičenje “15. Falerovog zagonetačkog memorijala”.

U nedjelju je bio organiziran posjet osječkoj Tvrđi. Uz stručnog vodiča, enigmati su se upoznali s prošlošću Tvrđe i saznali neke nepoznate zanimljivosti. Put je nastavljen prema Kopačkom ritu. Tamo su čuli zanimljivu priču o kompleksu dvorca Tikveš, pogledali film o prirodnim ljepotama Kopačkog rita te krenuli na kratko putovanje brodom “Orao 1” po jezeru i kanalu Sakadaš. Lijep izlet završen je ručkom na seoskom imanju u selu Kopačevu. Potom su se učesnici vratili u Osijek i krenuli svojim kućama.

O Enigmatskom vlaku moglo bi se ispričati još mnogo priča i pričica, npr. da se jedan gost iz Srbije tek na graničnom prijelazu sjetio da je zaboravio pasoš; da se uoči Enigmatskog vlaka ide na spavanje u 2.16, a budi u 3.15; da je jedan hercegovački križaljkaš “utekao” iz svatova u Osijeku da bi malo bio s enigmovlakašima; da enigmati znaju da se jelensko mladunče zove – tele, ali ne razlikuju rodu od čaplje; da se brod “Orao 1” nije mogao odsukati s pristana kad su se na njega ukrcali brojni zagonetači stokilaši (sve dok nisu otišli na krmu); da su zagonetači u Tikvešu nenadano upoznali baranjskog kipara i slikara Arpada Eđeda, domara u Parku prirode Kopački rit, koji je nekad također sastavljao i objavljivao križaljke itd.

Koga zanimaju takve pikanterije može ih pročitati na blogu “Logičke zagonetke” Adnana Spahića, u kolumni “Eroteka” Slavka Bovana, u kojoj se Enigmatski vlak na humorističan način opisuje naširoko i nadugačko. U svakom slučaju, zaključak se nameće sam po sebi: tko god se priključio Enigmatskom vlaku, nije se – pokajao.

Jovan Nedić

Izložba u zagrebačkoj “Prosvjeti” posvećena autohtonoj banijskoj gradnji

Komora – iz srca hrasta

Izložba pokazuje sadašnje stanje kuća u selu Komori u odnosu na ono 1986. Čedomir Višnjić izložio je ideju o formiranju javnog banijskog etno-sela, koje bi dalo uvid i u druge tradicije života u tom dijelu zemlje

Izložba “Komora – iz srca hrasta” ima dvostruki cilj, ukazati na ljepotu i vrijednost jednog malog dijela graditeljske baštine Banije i ponuditi slike njenog današnjeg stanja – rekao je autor izložbe Čedomir Višnjić na njenom otvorenju 19. aprila u dvorani zagrebačke “Prosvjete”.

Ističući da su kuće, građene od hrastovine u autohtonom banijskom stilu, uspjele preživjeti dva rata, Višnjić je rekao da period nakon “Oluje” predstavlja propadanje obezljuđene baštine, porijeklom iz prve četiri decenije prošlog vijeka. Dodao je da je mnogo vremena tražio selo u kojem bi kuće mogle biti primjer gradnje i tako našao Komoru, selo na području Općine Dvor na putu prema Glini, gdje je kuće tokom više godišnjih doba fotografirao Jovica Drobnjak.

Uz fotografije sadašnjeg stanja kuća, na 30-ak panoa izložene su i one iz 1986. koje pokazuju kako su te kuće tada izgledale. To je bilo vrijeme kada su se gradile kuće od cigle i betona, a dotadašnje kuće od hrastovih planki i oblica pretvarale u gospodarske zgrade ili su prodavane za male pare. Ukazujući na primjere da pojedinci kupuju kuće za potrebe stvaranja “svojih” etno-sela, Višnjić je rekao da se na taj način ne čuva banijska tradicija. Podijelio je s prisutnima ideju o formiranju javnog banijskog etno-sela, koje bi dalo uvid i u druge tradicije života u tom dijelu zemlje.

Zahvalio je Branku Đakoviću na slikama iz 1986. i Zdravku Živkoviću na materijalima iz knjige “Dvor na Uni” koje je koristio u katalogu.

N. Jovanović

Protiv segregacije i za bolju povezanost

Zagrebački VSNM od sada SNV – Zagreb

Dosadašnji naziv bio je nezgrapan i predugačak, a izraz “manjina”, iako formalno točan, na izvjestan način označava segregaciju u društvu

Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba od sada će se zvati Srpsko narodno vijeće – Zagreb, jednoglasno je odlučeno na sjednici Vijeća održanoj 19. aprila u Zagrebu. Obrazlažući promjenu imena, predsjednik Vijeća Saša Milošević naglasio je da vijeća manjinske samouprave mogu birati svoje nazive. Dosadašnji naziv bio je nezgrapan i predugačak, a izraz “manjina”, iako formalno točan, na izvjestan način označava i segregaciju u društvu, rečeno je u obrazloženju, uz ocjenu da bi se promjenom naziva nadoknadili i nedostaci premale vertikalne povezanosti vijeća.

– Mi smo prvi koji smo shodno odluci sa skupštine SNV-a iz decembra 2009. promijenili naziv vijeća, što će biti putokaz i za ostala vijeća, kojih je u Hrvatskoj ukupno 143 – rekao je Milošević.

Objasnio je da se s realizacijom kasno počelo jer su se očekivale promjene Ustavnog zakona koje su najavljene 2010, a koje su u ljeto 2011. poništene.

Bogdanka Srdić Vulpe govorila je o napretku projekta pomoći starijim Srbima u Zagrebu.

– Do sada je oformljen tim sa 12 mlađih volontera, mahom studenata i osmero starijih volontera, koji se druže sa starijim licima koja ne žive s porodicama, ali su pokretni. Osim što im idu po lijekove ili u dućan, prate ih do doktora i pomažu im u kućnim poslovima – rekla je Bogdanka Srdić Vulpe i dodala da se do kraja godine očekuje da će takvu pomoć primati 15 korisnika u gradu.

Dejan Karapandža govorio je o projektu prodavaonice koja bi nudila proizvode s povratničkih područja.

– Izvršena su istraživanja tržišta i projekt je ekonomski isplativ, a u njega bismo ušli uz podršku Tesla banke – rekao je Karapandža.

N. J.

Očuvanje vodotoka, jezera i mora

Ekokortek u europskom projektu

Gradonačelnik Belog Manastira Ivan Doboš i njegovi zamenici primili su dvadesetak učesnika europskog projekta Marine Klin koje je predvodio Boris Mikšić, predsednik uprave i vlasnik firme Ekokortek d.o.o. iz Belog Manastira.

Neposredno pre prijema učesnici projekta održali su radne sastanke međunarodnog projektnog konzorcija u hotelu “Patria” i prostoru Ekokorteka. Marine Klin je projekt u kojem učestvuje međunarodni konzorcij sastavljen od osam partnera iz Hrvatske, Slovenije i Litve, a cilj mu je očuvanje vodotoka, jezera i mora, sprečavanje njihovog onečišćenja, smanjivanje štetnih uticaja na okoliš te promocija održivih i inovativnih tehnologija. Projekt je sufinanciran od strane Programa za ekološke inovacije koji provodi Europska agencija za kompetitivnost i inovacije, a provodi se kroz sedam različitih radnih paketa. Hrvatski partneri u projektu su firma Ekokortek d.o.o., lider u proizvodnji biorazgradive ambalaže, i Fakultet strojarstva i brodogradnje iz Zagreba.

Cilj dvodnevnog skupa, čiji je domaćin bio Ekokortek, bilo je upoznavanje svih partnera s dosadašnjim tokom projekta.

Z. Popović

Stogodnjak (109)

4. 5. – 11. 5. 1912: s mnogih strana stižu upiti zašto su za svesokolski slet u Pragu potrebne posebne legitimacije, ako već postoje propusnice i članske iskaznice. Za članove srpskih sokolskih društava na to pitanje odgovara službeni predstavnik Župe krajiške. “Radi se o sletskoj legitimaciji. Ko ima tu legitimaciju ima i besplatan ulaz na vježbalište za vrijeme sleta, besplatan ulaz na sve sletske zabave i besplatno prenoćište…” Mnogi i pitaju što je sve potrebno za put u Prag, a odgovorni uzvraćaju: “Putujemo preko Austrije, u civilu, pri odlasku i povratku. Zbog toga svaki treba da ponese jedan kofer, gdje može lijepo spakovati sokolsko odijelo. Zatim, svaki treba da ponese sapun, dva ubrusa, četkice za zube, češalj, dvije kragne za svečano odijelo, narukvice, dvije vježbačke košulje. Svako društvo treba da nabavi četku za odijelo za sve članove, te mast i fiks za cipele i ručnu apoteku…”

* Mladi srpski violinist, 18-godišnji Velimir Dozela, priredio je u zagrebačkom Glazbenom zavodu umjetnički koncert koji je pobudio neviđeno zanimanje. Dozela je stigao u Zagreb s vrhunskim preporukama svojih profesora s konzervatorija u Beču. Taj mladi virtuoz prije ovoga koncerta s uspjehom je svirao čak pred tri evropska kralja – srpskim, bugarskim i britanskim.

* Mirko Bulić, paroh u Borovu, preko novina poručuje mjesnom učitelju Stevanu D. Tomiću: “Ili učitelj Tomić iz Borova ili s mene brada!” A Tomić mu odgovara: “Znam cijeli zakulisni cilj. Pero Đorđević, vaš nećak i učitelj u Ostrovu, želi doći na moje mjesto. Ali ja vam otvoreno velim: apsolutno se ne dam od vas pobijediti! Vi nemate nikakovih uslova ni podloge za moralnu pobjedu! Ujedno vam zabranjujem jednom zauvijek ovakvo ponašanje prema meni pred svom školskom djecom i ostalim svijetom. Ne dam đavolu da likuje, čak ni u hramu svetom!”

* Važna vijest stiže iz Primišlja. Doslovno: “U mjestu Primišlje, u modruško-riječkoj županiji pretvoriće se dana 9. maja 1912. kraljevska poštanska agencija u poštanski ured, koji će se baviti sveukupnom poštanskom, poštansko-štedioničkom, posredovnom, ček i kliring službom. Ovaj će ured stajati u listovnoj vezi s poštansko-brzojavnim uredom u Slunju putem pješačkog hoda dnevno jedanput.”

Đorđe Ličina