Predizborna zemlja dembelija
Ovoga petka građani Srbije napokon će odahnuti: počinje trodnevna predizborna šutnja uoči parlamentarnih, pokrajinskih, lokalnih i predsjedničkih izbora, koji će se održati u nedjelju, 6. svibnja. Čak 18 stranačkih lista i koalicija te 12 predsjedničkih kandidata nadmetat će se za naklonost nešto više od sedam milijuna birača. Ipak, već je jasno da su najveći takmaci Demokratska stranka (DS) Borisa Tadića i Srpska napredna stranka (SNS) Tomislava Nikolića, a njih će dvojica trčati – kako to pokazuju istraživanja – drugi predsjednički krug, dva tjedna nakon prvoga.
Muke s diplomom
Te su dvije stranke i njihovi vođe u kampanji bili najvidljiviji, pogotovo posljednjih tjedana, otkako je krenula negativna kampanja DS-a protiv SNS-a. Demokrati podsjećaju na grijehe Tomislava Nikolića, njegove izjave da Srbija neće u Evropu (još u radikalskim danima i u početku naprednjačke karijere), njegovu “izdaju” radikala (kao da im DS u tome nije pomogao, priznajući mandate novostvorenoj, odmetničkoj stranci u Skupštini Srbije)… U sve se uplela i mlada Aleksandra Jerkov iz Lige socijaldemokrata Vojvodine (inače kandidatkinja za gradonačelnicu Novog Sada), koja je u predizbornu arenu ubacila pitanje Nikolićeve diplome, koji je godinama bio građevinski tehničar, potom student kragujevačkog Pravnog fakulteta, da bi naglo – i u tišini – stekao master nekakve poslovne škole iz Novog Sada, pa je sada master-menadžer. Nakon nemušte obrane, Nikolić najavljuje da će tužiti i Aleksandru Jerkov i medije koji su se tom temom bavili te usput domeće: “Nisam završavao škole da bih se time hvalio. Kao da je za predsjedničkog kandidata bitno kakvu je školu završio.”
Bilo kako bilo, svi su se utrkivali u količini obećanja koje su prosipali pred potencijalnim glasačima, s izuzetkom Liberalno-demokratske partije Čedomira Jovanovića, koji je govorio i o nekim konkretnim stvarima koje stoje pred postizbornom Srbijom. Toliko investitora, po obećanjima stranaka u izbornoj utrci, čeka njihovu pobjedu s vrećama novca na granicama Srbije, gradi se i radi, autoputevi su malne već izgrađeni (u mandatu dosadašnje Vlade nešto više od sto kilometara!), tvornice samo što nisu nikle na silnim livadama, zaposlenima plaće rastu, nezaposlene posao čeka čim se obave izbori i “njihovi” preuzmu vlast, umirovljenicima se smiješi svijetla budućnost… Kao što reče jedan građanin u radio-programu: “Kada čujem što su mi sve obećali, zaokružit ću ih sve!”
Šutnja zlata vrijedi
Uglavnom, već je sada jasno da će uz najjače dvije stranke izborni prag preći socijalisti Ivice Dačića (“Naša jaja su najtvrđa”, reče prije neki dan) i njegova umirovljeničko-jagodinska koalicija, koji će vjerojatno biti treći po broju glasova. Pretpostavlja se da će slijediti Jovanovićev LDP te da će izborni prag preći i Ujedinjeni regioni Srbije (bivši G17 Plus) Mlađana Dinkića i Demokratska stranka Srbije Vojislava Koštunice.
Pitanje je koliko će biti apstinenata i onih koji su pristalice tzv. bijelih glasova, oko kojih se od početka kampanje vodi žestoka bitka. Naime, riječ je uglavnom o razočaranim biračima DS-a i LDP-a; tako Vesna Pešić, koja je napustila aktivnu politiku, kaže da treba sačekati rezultate parlamentarnih izbora i vidjeti tko će praviti vladu, DS ili SNS, te u drugom krugu izbora glasati za “suprotnog” kandidata, kako više ne bi predsjednik bio i neformalni premijer. Jer, nitko od predsjedničkih kandidata nije najavio ispunjavanje obaveze da će s predsjedničkom funkcijom napustiti mjesto predsjednika svoje stranke.
Osim što su mnogi u predizbornoj kampanji ispali smiješni, humora praktički nije bilo. Izuzeci su Nenad Čanak koji na tamburici svira “Mladu partizanku” s porukom “Zato što živimo ovde” i Bojan Pajtić, predvodnik demokrata u Vojvodini, čija je jedna od poruka “Obećavaju nam brda i doline, a nama je stalo do ravnice”.
Slijede tri najbolja dana u prijestupnoj godini, kako to netko reče govoreći o predizbornoj šutnji, potom zbrajanje glasova, a onda stranački pregovori i trgovine o koalicijama. A tu su sve mogućnosti otvorene i sva iznenađenja moguća.