Istraga, bajke i šarene laže

Gromoglasno najavljivana konferencija za novinare tužitelja za ratne zločine Srbije Vladimira Vukčevića o tome da je istraga pokazala jasnu sliku o tome tko je godinama skrivao Ratka Mladića javnosti je podastrla tek jedno ime: nekadašnjega načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije Nebojšu Pavkovića, haškog optuženika protiv kojeg se postupak – jer mu se sudi na Tribunalu – “kod kuće” ionako ne može voditi. Sva ostala eventualna imena prepuštena su tek nagađanjima novinara. Tužitelj Vukčević naveo je i to da je Mladićevom skrivanju “pomagao i još jedan visokopozicionirani funkcionar Vojno-obavještajne agencije (VBA), koji je sada u penziji”, a ime mu nije spomenuo zbog presumpcije nevinosti. Novinari su tu gotovo uglas upitali je li riječ o Aci Tomiću, ali su od Vukčevića dobili samo namigivanje, smješkanje i grimase; ipak, nisu dobili ni odričan odgovor.

Ponavljanje gradiva

Nagađanje bi, međutim, moglo biti točno. Naime, Vukčević je nakon toga izjavio da će o svemu razgovarati s Radom Bulatovićem, nekadašnjim savjetnikom za sigurnost tadašnjeg predsjednika SR Jugoslavije Vojislava Koštunice, potom šefa Sigurnosno-obavještajne agencije (BIA) za vrijeme dok je Koštunica bio premijer Srbije. Poznato je da su Bulatović i Tomić bliski prijatelji, a u vrijeme akcije “Sablja”, nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića, dok je Tomić bio u pritvoru (najprije je optužen za ubojstvo premijera, da bi tužitelj za borbu protiv organiziranog kriminala naprasno i bez objašnjenja odustao od optužnice), Koštunica mu je napisao “dirljivo” pisamce u kojem je naveo da se “oni razumiju i kad šute”. Kako god, Tomić je svoje zatvorske dane debelo naplatio odštetom od države, a vidjet ćemo da li će se ponovo naći na nekoj optužnici, ovaj put jatačkoj.

Sve ostalo što je tužitelj Vukčević rekao novinarima nalikovalo je prepričavanju pisanja medija posljednjih godina o toj temi i iznošenju već poznatih činjenica: da je nakon 2002, kad je napustio vojni objekt u kojem se skrivao, Mladić bio u Beogradu, da je promijenio 11 stanova, a da je u selo Lazarevo u kojem je uhapšen otišao “najvjerojatnije autobusom”. U svakom slučaju, za pomaganje u skrivanju Mladića osumnjičeno je šest osoba, a za pomoć još jednom haškom optuženiku, Stojanu Župljaninu, osumnjičenih je sedmero.

Čule su se, uz to, i dvije posve bizarne priče. Prva, da je pokojni Momo Kapor bio u kontaktu s Radovanom Karadžićem, čemu je dokaz jedan crtež objavljen u Karadžićevoj knjizi pjesama “Ima čuda, nema čuda” 2002. godine, dok se ovaj skrivao pod lažnim identitetom doktora Dragana Dabića. Stvarno, na crtežu je čovjek s bradom i šeširom na glavi, ali – kako je to ljuto utvrdila Kaporova udovica Ljiljana Kapor – taj je crtež nastao prije petnaestak godina i nije jedini na kojem je Kapor crtao bradate muškarce sa šeširom.

Bajke za veliku djecu

Bajku broj dva smo čuli u vezi Gorana Hadžića, koji je uspio umaknuti hapšenju nakon što je u Beograd stigla zapečaćena haška optužnica. Podsjetimo, on je snimljen kako se u bašti svoje kuće u Novom Sadu javlja na mobilni telefon, a zatim ulazi u kuću, brzo se pakuje i bježi, da bi bio uhapšen i izručen Haškom tribunalu tek sedam godina kasnije, u srpnju 2011.

Vukčević kaže da je “jedna službenica Tribunala u Hagu, bliska i poznata suradnica tadašnje glavne tužiteljice Carle del Ponte, jednom uglednom beogradskom advokatu otkrila da se Goran Hadžić, nekadašnji predsjednik Republike Srpske Krajine, nalazi na optužnici Tribunala” i dodaje: “Taj advokat je kasnije pozvao Hadžića u hotel ‘Metropol’, gdje mu je ponudio svoje usluge pred Tribunalom u Haagu. Također, Hadžiću je stiglo upozorenje i od jednog visokog srpskog zvaničnika.”

Svi su odmah pomislili na Florence Hartmann, nekadašnju glasnogovornicu glavne haške tužiteljice, a i ona se prepoznala u Vukčevićevoj priči i odmah demantirala da je iz Den Haaga poteklo upozorenje Hadžiću.

– Ja znam tko je osoba iz kabineta Ministarstva vanjskih poslova Srbije koja je obavijestila Hadžića da je na optužnici, a to znaju i srpske vlasti – kaže ona.

U svakom slučaju, čini se da je i najnovija saga o jatacima optuženih za ratne zločine još jedna šarena laža namijenjena Haškom tužiteljstvu, koje i dalje traži da se otkrije tko je tolikim odbjeglima od haške pravde godinama pomagao u skrivanju.