Kult ličnosti
GORDANA VNUK, umjetnička direktorica Eurokaza, predstavila je na konferenciji za novinare program ovogodišnjeg festivala inovativnog teatra, koji će se u Zagrebu i Sisku održati od 27. lipnja do 2. srpnja. Tema 26. Eurokaza je glazbeno kazalište: uz ostale, vidjet ćemo Israela Galvána, izuzetnog plesača flamenca, zatim Pierrea Rigala u predstavi “Micro”, koji uz pomoć francuskog benda Moon Pallas postavke glazbenog spektakla dovodi u vezu s novokazališnim inovacijama na polju tjelesnosti i zvuka, kao i Branka Brezovca, stalnog Eurokazovog redatelja, koji dolazi s makedonskom predstavom “Antica”. Vidjet ćemo i “Simultani govor” Dalibora Martinisa, hvaljeni performans u kojem se Martinis igra s političkim ideologijama koje zagušuju javni prostor općim mjestima i nemuštim porukama.
DEJAN SRETENOVIĆ, kustos, autor je postava pod nazivom “Neizložba” koji je ovih dana predstavljen u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu. Radi se o kritičkom konceptu vezanim uz činjenicu da Muzej savremene umetnosti, kao kulturna institucija prvorazrednog značaja, već pet godina ne radi, a njegova je budućnost vrlo neizvjesna. “Neizložba”, na kojoj sudjeluju mnogi renomirani likovni umjetnici, predstavlja konglomerat po izložbenom prostoru nasumično rasijanih izjava i znakova, koji na različite načine reflektiraju situaciju u kojoj se institucija trenutno nalazi. Ona je zamišljena kao vrsta protesta, ali i kao diskusijski forum o odnosu države i društva prema Muzeju u aktualnom političkom, ekonomskom i kulturnom kontekstu.
DRAGAN ĐILAS, gradonačelnik Beograda, nedavno je poslao pismo na adrese direktora beogradskih javnih kazališta u kojem od njih traži točan broj zaposlenih i preciznu analizu njihove uposlenosti u produkciji predstava. Kako saznaju mediji, mučna situacija u Ateljeu 212, u kojem dio glumaca zahtijeva smjenu direktora Kokana Mladenovića, isprovocirala je gradonačelnika Đilasa da napravi analizu funkcioniranja kazališta koja dotira Skupština grada. Uzrok svemu je kaotična situacija u javnim kazalištima, ne samo u Srbiji, u kojima stalno zaposleni glumci često ne rade a pritom primaju zagarantiranu plaću, dok se mladi glumci koji žele raditi uglavnom snalaze kako znaju. Jesu li u beogradskim kazalištima na pomolu neka nova sistemska rešenja koja će obavezivati uprave kazališta ili će sve biti po starom, saznat ćemo ubrzo.
SRĐAN SREMAC, ZORAN GROZDANOV I NIKOLA KNEŽEVIĆ urednici su knjige “Opasna sjećanja i pomirenje: Kontekstualna promišljanja o religiji u postkonfliktnom društvu”, koja je nedavno objavljena u izdanju Ex-Librisa iz Rijeke. Knjiga, u kojoj se nalaze radovi znanih teoretičara sociologije, filozofije i religije, od Jürgena Moltmanna do Miroslava Volfa, bavi se antropološkim i teološkim promišljanjima o odgovornosti crkava i religija u posljednjim sukobima na ex-jugoslavenskom prostoru. Riječ je o kapitalnom djelu, jer iz ugla svjetski poznatih teologa govori o važnosti preispitivanja kolektivne memorije svake od religijskih zajednica uključenih u ratove. Knjiga je važna i stoga što predstavlja pionirski napor da se prevlada kronični deficit istraživanja o utjecaju vjerskih zajednica u sukobima na Balkanu.
VEDRANA RUDAN, književnica iz Rijeke, nakon promocije svoje nove knjige “Kosturi okruga Madison” u Beogradu, na svom je blogu napisala: “Ne znam što Srpkinje i Srbi u meni nalaze. Nisam ja Severina. Dvorana je bila dupkom puna, tražila se stolica više, mnogi su stajali. Nisam lažno skromna, ali me svaki put njihova dobrodošlica tako tresne da doma kasnije danima moram liječiti aritmiju srca. Sve što sam planirala u Beogradu ostvarilo mi se: kupila sam brdo knjiga, djeci kajmak, kilogram trideset kuna, maline i tamnoljubičastu torbu zooloo na kojoj piše ‘hand made in Serbia’. I jela sam pohovane tikvice u Klubu književnika, pojela sam dvije. Jedino se čudim što me nitko ništa nije pitao o politici.”
ALISTAIR PIKE, arheolog sa Sveučilišta Bristol u Engleskoj, bio je voditelj nedavnih istraživanja koja su prvi put precizno utvrdila koji su pećinski crteži najstariji u Evropi. Riječ je o crtežima na sjeveru Španjolske iz doba paleolitika, a istraživanja su pokazala da su stari 40.800 godina, to jest da su 10.000 godina stariji nego što se ranije mislilo. Znanstvenici su starost prahistorijskih crteža ustanovili utvrđivanjem starosti sićušnih stalaktita koji ih pokrivaju, a uz pomoć radioaktivnog raspadanja urana. “U Kantabriji, u špilji El Castillo, pronašli smo otiske šaka stare više od 37.700 godina, koji se prave tako što se boja nanosi preko ruke naslonjene za zid pećine. Pored tih crteža, otkrili smo crveni disk napravljen sličnom tehnikom, koji potiče od prije više od 40.800 godina”, objašnjava profesor Pike.