Mirođija u postizbornoj čorbi

Jako je teško razumjeti kakvu ulogu na političkoj sceni Srbije igra Milorad Dodik, politički lider jednog entiteta u susjednoj BIH. U posljednjih nekoliko mjeseci vidjelo se da je ta uloga koliko neobična, toliko i veoma važna. Stoga bi vrijedilo malo i u retrovizoru pogledati što se sve događalo tijekom ove godine.

Kod Dodika je u Banju Luku, prije dvije nedjelje, došao Ivica Dačić, pa je Dodik u njegovu društvu kazao da nikako ne bi mogao podnijeti da u budućoj vladi Srbije budu LDP i Čedomir Jovanović. Dačić se, naravno, složio, i otad formiranje vlade stoji. Onda se Dodik zaputio u Beograd i otišao direktno kod patrijarha Irineja na divan, što je “starostavni” običaj srpskih politikanata, kad požele radikalizirati svoje stavove ili ih naglo ublažiti. Dodik je svoje, očito, radikalizirao, jer je nakon toga dao veliki intervju Politici, u kojem je ponovio da LDP ne može u vladu.

Kazao je, isto tako, kako ga vrijeđa kad u Beogradu čuje “da je Srbin iz Bosne”, jer Bosne nema. Naravno, po njemu, u Srebrenici nije bilo genocida i tko to kaže, za njega je srpski neprijatelj, poput Čede Jovanovića. Jedva čeka da se BIH raspadne, a eto, bila je sjajna prilika da on proglasi nezavisnost Republike Srpske kad je Kosovo 2008. proglasilo nezavisnost, no nije to napravio da ne bi ometao srpska nastojanja da se “spasi” Kosovo.

No, dan prije intervjua provladinoj Politici, Dodik je dao izjavu i agenciji SRNA: “Srbiji je u nacionalnom smislu prioritet Republika Srpska, a ne Kosovo koji Srbija treba riješiti na pragmatičan način, jer integracija Albanaca u Srbiju više nije moguća”. E, to je grm u kojem leži zec, a potpuno je kompatibilno s izjavom Ivice Dačića “da je Republika Srpska najveće ostvarenje SPS-a”.

Dobrica Ćosić, poznat u srpskim nacionalističkim krugovima kao “otac nacije”, nedavno je napisao kako je Milorad Dodik “veliki srpski političar”. Za koga god je Dobrica napisao da je “veliki političar”, taj bi ubrzo završio svoju političku priču – ne zato što je čika Dobrica to htio, nego što je potpuno sigurno da taj vodi retrogradnu politiku, koja ne može daleko stići.