Nepodnošljiva lakoća zabranjivanja

Muka je to osvajanje slobode. Uložiš silan trud, dobru volju, vreme, nada titra poput plamička i onda sav napor uništi jedan potez. Pisali smo kako se razvijala ideja o oplemenjivanju kasarne “Arčibald Rajs” u Novom Sadu. Sav trud jednostavno je izbrisan, kao rukom odnešen kad je Vojska ušla u dvorište zgrade.

Zgrada nekadašnjeg Beogradskog izdavačkog-grafičkog zavoda (BIGZ) već je godinama mesto koje je prevazišlo svoju namenu. Putnik namernik ulaskom u nju, iako se penje, zapravo ulazi u čudesni svet beogradskog undergrounda, u svet slobode, ali uslovne. Naime, nekih desetak godina ona je stecište alternativne kulturne scene, u kojoj su svoj mir pronašli brojni beogradski slikari, umetničke radionice, škole plesa, štamparije, bendovi (Stuttgart Online, Autopark, Petrol, Repetitor, SARS…). Većina je organizovana pod etiketom “Manekeni BIGZ-a”, a uz prostore za probe u dva kluba – Zmajevo gnezdo i BIGZ sceni – omogućeno im je i da zarokaju pred fanovima, radoznalcima itd. No, zbog nedavnog incidenta, u kom je nekoliko omladinaca razlupalo ulaz u zgradu, gde je stradao i nesrećni portir, ta dva kluba su zatvorena. Okrivili su, naravno, njihove posetioce, a klubovi su dobili nalog za iseljenje. Raznih je tu nagađanja bilo. Prvo je reč bila o famoznim navijačima FK Rad, da bi se sumnja prebacila na “tehnoidnu” omladinu, koja takođe posećuje neke klubove u samoj zgradi. Reč je o sitnicama i skreće pažnju sa problema.

Treba biti jasan: zgrada BIGZ-a, iako tako izgleda, nije javni prostor, jer umetnici prostore za kreiranje slobode plaćaju zakupcima koji su to pravo dobili od vlasnika zgrade Petra Matića, istog onog koji je “oplemenio” nekadašnju zgradu CK-a na Ušću, pa se sad tamo šepuri tržni centar.

Klasična je to priča. Odlična lokacija, sa upotrebljivih 25.000 četvornih metara zgrada, bila je namenjena za prenamenu, iako to ugovorima nije predviđeno. Jednog je dana zgrada Dragiše Brašovana, koja je sagrađena 1937. godine, trebala postati hotel. Blizina Sajma već je dovoljno primamljiva vlasniku da o održanju štamparske delatnosti i zaposlenih nije ni razmišljao. Uništi, pa od pačeta napravi labuda. U toj transformaciji novi vlasnik je očigledno zapao u probleme, pa je dao zgradu u zakup. Dakle, ovde nije bila reč o “osvajanju” javnog prostora, iako to u ovom slučaju i nije najbitnije. Stekao se utisak da je, bez obzira na taj detalj, jedva dočekan neki incident ne bi li ovi alternativni klubovi bili zatvoreni. Dalje se preti i zabranom rada nakon 22 časa.

Mnogo važnije pitanje je, međutim, šta ako se novi gazda konačno odluči na početak investiranja. Stotine umetnika biće prinuđeno opet da izađe na ulice, a da li će Grad Beograd ponuditi alternativu? Naravno: šoping molovi, banke, holovi…