Tajne gnostičkih evanđelja

Sve je započelo u ranu zimu 1945. godine. Muhamed Ali, seljak iz gornjeg Egipta, pronašao je pokraj mjesta Nag Hamadija skrivenu posudu. Na obronke Jabal al-Tarifa, planine prošarane stotinama spilja, doveo ga je sasvim prozaičan razlog – skupljao je “sabak”, meku zemlju kojom je svoje oranice činio plodnijima. U trenutku otkrića, dok je oprezno motrio nepoznatu posudu, glavom su mu prolazile mračne misli. Nekoliko dana prije toga ubijen mu je otac, pa je snivao o osveti. Stoga je malo nedostajalo da okrene leđa jednom od najvećih arheoloških, kulturnih i duhovnih otkrića stoljeća, jer se bojao da u posudi nije kakav zao duh ili div koji će ga, oslobođen, napasti.

No, zadržala ga je jedna druga misao: možda je posuda ispunjena zlatom! Zato je ipak zamahnuo pijukom i smrskao glineno tijelo posude. Umjesto zlata pred njim su se rasuli listovi papirusa, 13 svezaka umotanih u kožni povez. Pokupio je sabak i knjige te krenuo kući. U danima koji su slijedili, njegova je majka papiruse koristila za ogrjev, a ostatke onoga što danas znamo kao gnostička evanđelja spasila je činjenica da su se Ali i braća ubrzo dočepali ubojice svog oca i osvetili. Iz straha da im policija ne upadne u kuću i ne počne postavljati nezgodna pitanja, Ali je papiruse predao svećeniku. Potom slijede zbivanja nalik na špijunski film, u kojima su otkrića iz Nag Hamadija putovala svjetskom crnom burzom, sve do one najpoznatije u New Yorku, da bi na kraju većim dijelom završila u Koptskom muzeju u Kairu.

Tomino evanđelje

Godine 1955. u Kairo je doputovao nizozemski profesor Gill Quispel, ugledni povjesničar religije, koji je već čitao pojedine dijelove tekstova iz Nag Hamadija. Kada je počeo dešifrirati prvi tekst, zapanjeno je zastao jer je uvodna rečenica glasila: “Ovo su tajne riječi koje je živi Isus izgovorio, a njegov blizanac Juda Toma zapisao.” Potom je slijedilo još nekoliko ključnih rečenica: “Kako je rečeno da si moj blizanac i sudrug, ispitaj sebe kako bi razumio tko si… Ja sam znanje Istine. Tako dok me pratiš, iako ne razumiješ, ti već dosižeš znanje i postaješ onaj koji zna sebe. Jer tko nije spoznao sebe, nije spoznao ništa, a tko je spoznao sebe, ujedno je stekao znanje o dubini svih stvari.”

Nakon što je pročitao cijeli spis Tominog evanđelja, kako je nazvan taj dokument, Quispelu je postalo jasnije na što je mislio Isus kada se obratio svom učeniku Tomi. Oni nisu bili u krvnom srodstvu, njihovo je srodstvo bilo duhovno, a Toma Isusovo duhovno “drugo ja”. Istu poruku Isus upućuje i svim čitateljima ovog zagonetnog teksta, sugerirajući kako je Bog u svakom od nas, a kako je način Njegove spoznaje osobno duhovno iskustvo. Ovo učenje proteže se kroz sve tekstove, ukupno 52, iz Nag Hamadija. Uz najpoznatije Tomino evanđelje, zbirka sadrži Tajnu knjigu Ivanovu, Filipovo evanđelje, Evanđelje istine, Evanđelje Egipćanima, Pavlovu apokalipsu, Petrovu apokalipsu, Petrovo pismo Filipu i druge spise.

Neka kazivanja u Tominom evanđelju kritiziraju poznata kršćanska vjerovanja, poput onog o rođenju od djevice ili tjelesnom uskrsnuću (gnostici tvrde kako se Isus nakon raspeća učenicima prikazao u eteričnom tijelu, a mogli su ga vidjeti samo oni duhovno razvijeni), koje nazivaju naivnim greškama u razumijevanju. Cijeli niz nedoumica izaziva i Tajna knjiga Ivanova, u kojoj Isus Ivanu nudi “misterije i znanja skrivena u tišini”, što nas ponovno gura prema unutarnjem duhovnom svijetu pojedinca željnog Istine.

Profesor Quispel zaslužan je za prvo izdanje Tominog evanđelja, nakon kojeg se spisima iz Nag Hamadija pridružila čitava vojska znanstvenika i izdavača. Svi su se složili kako je otkriće Muhameda Alija staro približno 1.600 godina i kako su to prijepisi mnogo starijih originala napisanih na grčkom jeziku. Intrigantno je mišljenje profesora Helmuta Koestera, koji tvrdi da je Tomino evanđelje čak starije od novozavjetnih. Koester smješta original u drugu polovicu prvog stoljeća ili ranije. Ako je to točno, onda je pisac Tominog evanđelja riječi živog Isusa zapisivao samo nekoliko godina nakon što su bile izgovorene.

Utjecaj budizma

U tim tekstovima Isus, za razliku od Novog zavjeta, ne spominje ni grijeh ni kajanje. Isus iz gnostičkih tekstova ne dolazi kao iskupitelj naših grijeha, već kao učitelj koji nam omogućava duhovno razumijevanje i razvoj. Kada učenik postigne prosvjetljenje, Isus mu više ne služi kao duhovni učitelj – oni postaju jednaki. U Tominom evanđelju Isus kaže Tomi kako su obojica svoje biće primili iz istog izvora: “Isus reče: Ja nisam tvoj učitelj. Pošto si pio, opio si se vodom iz šumskog izvora koju sam izmjerio… Tko pije iz mojih usta, postat će ono što sam ja: ja ću postati on, i ono što je skriveno bit će mu otkriveno.”

Mnogima će ova učenja biti nalik onima koja danas na Zapad dolaze s Istoka: istoznačnost božanskog i ljudskog, riječi o prosvjetljenju, učitelj koji nije Bog već duhovni vodič. Znači li to da su hinduizam i budizam utjecali na gnostičko kršćanstvo? Edward Conze, britanski stručnjak za budizam, misli da jesu. “Budisti su bili u dodiru s Tominim kršćanima u južnoj Indiji. Za to postoje sasvim konkretni povijesni dokazi”, kaže Conze. Naime, trgovački putovi između grčko-rimskog svijeta i Dalekog istoka otvarali su se baš u vrijeme širenja gnosticizma, a budistički misionari već su tada svoja učenja širili Aleksandrijom. Rimski kršćanin Hipolit u jednom svom pismu spominje indijske bramane: “Postoji među Indijcima hereza onih koji filozofiraju među bramanima, koji žive samodovoljnim životom i suzdržavaju se od jedenja živih stvorenja i kuhane hrane. Oni kažu da je Bog svjetlost, ne kao svjetlost koja se vidi, niti kao sunce ili vatra; za njih je Bog govor, ne onaj koji se izražava određenim zvucima, već govor znanja (gnoze) putem kojeg mudri proniču u neotkrivene misterije prirode.”

Ali kako se usporedna učenja znaju pojavljivati u različitim kulturama, odvojena i samosvojna u svom nastanku, izvornost učenja u gnostičkim evanđeljima ne mora biti upitna. Tekstovi iz Nag Hamadija, prije svega, pozivaju na toleranciju, priznaju svakom čovjeku pravo na duhovni razvoj i svoj put prema Bogu. Danas, kada u svim većim gradovima svijeta međusobno žive i rade pripadnici različitih vjera, poruka kako su svi putovi prema Bogu jednako vrijedni itekako je potrebna. Riječi Isusa upućene su svima i podjednako su aktualne i danas, kao i u vrijeme kada su bile izgovorene.