Balkan prolaz

OSTAVKA

Vrijeme je da se SDP vrati na ono što je obećavao građanima 2010. Svi moraju znati da ne može postojati partija ili lični interes koji su bitniji od države. Ukoliko ne dođe do promjene, onda je vrijeme za neke nove političke procese i političke činjenice u BiH – tim je riječima Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, obrazložio svoju odluku da napusti svoju matičnu, Socijaldemokratsku partiju BiH. Kap koja je prelila čašu je, prema Komšićevom objašnjenju, neslaganje oko načina sprovođenja presude Europskog suda za ljudska prava u slušaju Sejdić i Finci protiv BiH, a zbog koje je potrebno usvojiti amandmane na Ustav Bosne i Hercegovine, tako da se i pripadnici “ostalih” mogu kandidirati za najviše državne pozicije, kao što je Predsjedništvo. Komšić se usprotivio sporazumu koji je u okviru rješavanja spornog pitanja potpisao lider SDP-a Zlatko Lagumdžija sa svojim novim partnerom Draganom Čovićem, predsjednikom HDZ-a BiH. Spomenuti sporazum, ukratko, predviđa da tri konstitutivna naroda u BiH – Srbi, Hrvati i Bošnjaci – postaju izborne jedinice na osnovu rezultata budućeg popisa stanovništva, što bi u praktičnom smislu značilo da bi jedino hercegovački Hrvati imali svoje predstavnike u tijelima vlasti, a isto bi važilo i za Srbe i Bošnjake tamo gdje oni imaju većinu. Komšića, koji se ovakvom rješenju usprotivio rukovodstvu i većinskom mišljenju u SDP-u, na sjednici Predsjedništva ove stranke proglasili su ludim. “Kad vam trojica kažu da ste ludi, onda budite ludi. Ja sam ovoga puta odlučio da budem lud”, rekao je Komšić odmah nakon što je vidno uznemiren napustio sjednicu Predsjedništva partije i, kako se već sutradan ispostavilo, samu partiju.

OSTAVKA 2

Kada je u martu ove godine podnio ostavku na sve funkcije u SDP-u, Željko Komšić se predomislio nakon samo tri dana, iako se i tada žalio kako su ga partijski drugovi vrijeđali i ponižavali na partijskim sastancima. Iako su analitičari njegov tadašnji potez ocjenjivali kao važan i hrabar – prvenstveno zbog nepodnošljivog autokratskog načina kojim Zlatko Lagumdžija upravlja partijom koja je dugo slovila za jedinu pravu alternativu etničkom konceptu raspodjele BiH – istovremeno je preovladavalo mišljenje da je Komšićeva ostavka došla prekasno. Komšić je tada pokazao da, usprkos svojoj nesumnjivoj popularnosti, zbog koje je na općim izborima 2010. samostalno osvojio značajno više glasova od SDP-a, nema dovoljno unutarstranačkog autoriteta da bi mogao prkositi Lagumdžiji i njegovim staljinističkim metodama, makar istovremeno važio za jedinog člana te stranke koji bi mogao postati njenim liderom na narednim unutarstranačkim izborima. Zato sada nema uzmaka: Komšićeva ostavka, koja je čak i prije četiri-pet mjeseci izgledala tragično zakašnjela, ovoga puta je zapravo bila i njegova jedina časna izlazna karta iz Lagumdžijinog SDP-a, čiji su mu najistaknutiji pojedinci jasno stavili do znanja da im je “partija važnija od države”. Prije Komšića, u proteklih deset godina, Lagumdžijinu stranku napustile su desetine istaknutih članova i prvoboraca, poput Nijaza Durakovića, Mire Lazovića i Bogića Bogićevića. S druge strane, sam SDP će tek osjetiti posljedice Komšićevog odlaska, nekada anonimnog načelnika Općine Novo Sarajevo, koji je u svom prvom mandatu u državnom Predsjedništvu, zahvaljujući svojoj patriotskoj i često populističkoj retorici, postao daleko najpopularniji političar, ne samo u SDP-u, nego i u cijeloj BiH.

ŠTEFICA

U Ljubuškom je, dva dana nakon prikazivanja filma “Neđo od Ljubuškog” Svetlane Broz, fizički napadnuta Štefica Galić, supruga pokojnog Nedeljka Galića i glavna urednica portala Tačno.net. U toku redovne šetnje presrela ju je i napala grupa Ljubušaka, a tukla ju je jedna žena, kako je medijima potvrdio jedan od novinara spomenutog portala Amer Bahtijar. Napad je prijavljen policiji, a Štefica Galić je nakon ljekarskog pregleda puštena kući. Film “Neđo od Ljubuškog” o građanskoj hrabrosti Nedeljka Galića, koji je u vrijeme rata spašavao svoje sugrađane Bošnjake od odvođenja u Heliodrom, logor tadašnje tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne, odmah po prikazivanju izazvao je ogorčenje tuđman-bobanoidnih duhova, koji su najprije protestirali na ulicama Ljubuškog, vrijeđajući sve one koji su otišli na projekciju filma, zatim pisali pogromaške tekstove po lokalnim portalima, pa onda telefonski prijetili Galićevoj udovici, da bi na koncu i nasrnuli na nju. Nedeljko Galić je zbog svojih dobrih djela posthumno u Sarajevu dobio nagradu “Duško Kondor” za građansku hrabrost. Policija je uredno evidentirala incident, ali ne kao napad na slobodu govora i sigurnost novinara, već samo kao “lakšu povredu reda i mira”.

BURGAS

Još su nepoznati detalji istrage o eksploziji autobusa koji je prevozio izraelske turiste u Bugarskoj, a u kojem je poginulo sedmero i povrijeđeno tridesetero ljudi. Napad se dogodio kada je u autobus pun izraelskih turista na aerodromu u Burgasu u Bugarskoj na Crnom moru ušao muškarac koji je aktivirao eksploziv. Poginulo je petero Izraelaca, a među ubijenima su vozač autobusa i bombaš samoubica. Bugarski mediji su objavili snimak čovjeka za koga se pretpostavlja da je izvršilac napada. Navodno, riječ je o Mehdiju Gazaliju, švedskom državljaninu. Prema drugoj verziji, koju je iznijela švedska obavještajna služba, Mehdi Gazali nije bombaš iz Burgasa. Bugarski predsjednik Bojko Borisov u međuvremenu je otkrio da DNK profil i otisci prstiju nisu otkrili nijednu osobu registriranu u bazama podataka obavještajnih službi u svijetu. U međuvremenu je izraelski premijer Benjamin Netanjahu najprije izjavio da vjeruje kako Iran stoji iza napada na turiste iz Izraela, a onda se korigirao navodeći kako njegova vlada ima “potpuno pouzdane obavještajne podatke” o tome da je izraelske turiste u Bugarskoj ubila libanska ekstremistička grupa Hezbollah, “koju podržava Iran”. “Svjedoci smo pokušaja Irana da naudi Izraelcima na Tajlandu, u Indiji, Gruziji, Keniji, Kipru i drugim zemljama”, rekao je izraelski premijer, ocijenivši da je to druga faza “iranskog terorističkog napada koji se širi po cijelom svijetu”. Zvanični Teheran je u međuvremenu odbacio Netanjahuove tvrdnje kao smiješne i neosnovane.

PODRIMJA

Francuske vlasti još uvijek rade na rasvjetljivanju svih okolnosti pod kojima je umro poznati kosovski pisac i akademik Ali Podrimja. Ministar vanjskih poslova Kosova Enver Hodžaj je obaviješten kako je u Francuskoj pronađeno njegovo tijelo. Kako prenose agencije, nesretni je pisac izgubio sve veze s porodicom, kolegama i prijateljima 18. jula dok je boravio u Francuskoj i učestvovao na festivalu Glas Mediterana (Voix de la Méditerranée) u Lodevu. Kosovski mediji prenose da je Podrimja bolovao od zaboravnosti, ali je nepoznato kako je i zašto umro.