Drevna havajska mudrost

Prema legendama, kultura polinezijskog područja stara je više od 14.000 godina. Ploveći u svojim dvostrukim kanuimaa, ljudi Južnog Pacifika davno su ostvarili komunikaciju unutar poznatog trokuta koji uključuje Havaje, Uskršnje otoke i Novi Zeland. Međutim, porijeklo polinezijskog stanovništva i danas je nepoznanica. Među različitim teorijama ističe se ona koja kaže kako je ono došlo s velikog otoka u Pacifičkom oceanu pod imenom Mu ili Lemurija. U polinezijskim predajama postoji ona o zemlji Mu, koja se naziva pravom domovinom. Pojavljuje se i priča o takozvanim ljudima sa zvijezda koji su došli na naš planet iz zviježđa Plejada.

Blokade u nižem sebstvu

Ti zvjezdani ljudi naselili su se na kontinentu Mu i putovali tadašnjim svijetom šireći svoje znanje odabranim grupama ljudi. Ljudi s kontinenta Mu bili su mali rastom, no bili su izuzetno mudri. Nakon što se njihov kontinent raspuknuo i potonuo, oni su se razišli u raznim smjerovima. U brojnim kulturama postoje legende o “malim ljudima”, pa ih tako nalazimo i na Havajima, gdje ih nazivaju Menehune ili “ljudi koji posjeduju tajnu moć”.

Proučavajući na licu mjesta havajsku tradiciju, Amerikanac Max Freedom Long shvatio je kako je naišao na izvor drevne mudrosti, znanje koje je ostalo nepromijenjeno tijekom dugog perioda. U havajskoj tradiciji molitva se smatra našim osnovnim odnosom s bogom. No, način na koji oni doživljavaju molitvu u mnogočemu je različit od našeg. Njezina osnovna svrha je integracija tri razine sebstva koje postoje u svakom čovjeku, među kojima ono više sebstvo dobiva ulogu osobnog boga. Za razliku od kršćanstva, havajska tradicija uči da u svakome od nas postoji potpuno osviješten božanski dio koji, ukoliko ga se to zatraži, može aktivno učestvovati u kreiranju naše stvarnosti. Na našu žalost, tijekom vremena ljudi su zaboravili na tu ključnu činjenicu i počeli živjeti odvojeno od svog osnovnog identiteta. Kao posljedica toga, naša osnovna energija emocija koja se stvara u nižem sebstvu prestala je odlaziti u područje višeg sebstva te je postala hrana nematerijalnih bića s nižih astralnih nivoa. Ta su bića uspostavila kontrolu nad našim životima, a mi smo nesvjesno postali njihove žrtve.

Ljudsko prirodno stanje je da u zajedništvu s bogom kreira ovaj svijet. U tom kontekstu molitva je zamišljena kao aktivni proces usklađivanja odnosa sa svijetom. Prvi korak u tom postupku je generiranje dovoljno vitalne energije (mana), koje se odvija u području nižeg sebstva. Srednje sebstvo treba uspostaviti kontakt s nižim sebstvom i potaknuti ga da svjesno podigne postojeći energetski nivo. Pri prvim kontaktima s nižim sebstvom u pravilu se nailazi na veći broj emocionalnih blokada koje koče slobodni protok energije. One najčešće nastaju zbog akumuliranog osjećaja krivnje, straha i bijesa. Zato je prvi korak pri realizaciji molitve upravo osvješćivanje i uklanjanje tih blokada u nižem sebstvu.

Blokade u nižem sebstvu razgrađuju se kroz direktnu i posrednu akciju. Direktna akcija uključuje izražavanje žaljenja svim ljudima koje smo tokom života povrijedili. U havajskoj tradiciji postoji samo jedan grijeh, a to je ozljeđivanje druge osobe. Ukoliko nismo u mogućnosti uspostaviti direktni kontakt s osobama koje smo povrijedili ili ukoliko bi ih uspostavljanje tog kontakta dovelo u neugodnu situaciju te ih dodatno povrijedilo, onda se pristupa posrednom djelovanju kroz vizualizaciju kontakta s dotičnim osobama. Pošto naše niže sebstvo najbolje razumije konkretne aktivnosti u fizičkom svijetu, u svrhu otklanjanja emocionalnih blokada treba svjesno pomagati drugim ljudima. Na taj način našem nižem sebstvu dajemo do znanja sa smo uistinu odlučili promijeniti nešto u svom životu.

“Ha” disanje

Pročišćavajući utjecaj imaju i određeni oblici disanja. Prije same molitve preporučljivo je napraviti nekoliko serija od po četiri “ha” disanja. Riječ je o disanju prilikom kojeg udišemo zrak kroz nos i ispuštamo ga kroz usta, istovremeno formirajući zvuk “ha”. Na početku se treba zadovoljiti s jednom ili dvije serije takovog disanja, a kasnije postepeno povećavati njihov broj. Havajski kahune (čuvari drevne tradicije) okupljali bi se i prakticirali takvo disanje po nekoliko sati. Tijekom same molitve diše se ujednačeno kroz nos, tako da udišemo brojeći do četiri i izdišemo brojeći do četiri. Pri prvom udahu potrebno je zamoliti naše niže sebstvo da se uključi u akumuliranje energije, a pri kraju ga jednako nježno potaknuti da prikupljenu energiju pošalje prema našem višem sebstvu.

Naše niže sebstvo akumulira energiju i istovremeno čuva sjećanja o svemu što se događa u našem sadašnjem i prošlim životima. Ta je energija potrebna višem sebstvu, koje ima mogućnost šireg uvida u naše postojanje i pritom kreira našu budućnost. Naše više sebstvo poštuje slobodnu volju srednjeg i nižeg sebstva i aktivira se jedino ukoliko mu se obratimo. Nakon akumuliranja energije u nižem sebstvu, potrebno je tu energiju kroz svjesno disanje poslati u područje višeg sebstva, koje se nalazi iznad naše glave. Vitalnu energiju zamišljamo kao sjajnu tekućinu koja dolazi do vrha glave i onda se iz gornje blistave sfere u obliku kapljica vraća u naše tijelo.

Sljedeći korak u procesu molitve je slanje jasno definirane mentalne slike koju formira srednje sebstvo. Slika treba prikazivati dovršetak onoga čemu težimo i uvijek biti popraćena pozitivnim afirmacijama. Postupak se ponavlja tri puta. Više sebstvo će primiti naše mentalne slike i realizirati ih u našim životima na svima zadovoljavajući način. Tako ljudi uspostavljaju kontakt sa svojim osobnim bogom i kao integrirana bića dolaze u priliku slobodno kreirati svoju stvarnost.