Glas protiv unisonog pjevanja

Kulturpunkt već sedam godina uspijeva opstati. Nedavno ste napravili i redizajn stranica. Kada pogledate unazad, što vas veseli, a zbog čega možda žalite?

Ne želim zvučati patetično, ali ovo što radimo, radimo iz ideje da je kultura – u svoj svojoj terminološkoj i ideološkoj kompleksnosti – nešto neizrecivo osnažujuće. Bilo da govorimo o produkciji, (re)prezentaciji ili recepciji, inkluzivni potencijal kulture uvijek proizvodi simbolički višak koji će one otvorenih očiju i ušiju uvijek tjerati da istražuju dalje. Zbog toga što kao kolektiv sudjelujemo u toj cirkulaciji, mislim da mogu ispred cijelog uredništva reći da je to definitivno nešto zbog čega, gledajući sedam godina unazad, imamo razloga biti sretni. Žaliti bismo mogli eventualno zbog toga što smo opstajali, to što se hrvamo s opstankom, a ne funkcioniramo onako kako bismo željeli i trebali: s jasnim i sigurnim pogledom u budućnost, kao platforma koja osigurava prostor kritičkog istraživanja, kao prostor fluktuacije znanja, kao prostor edukacije, a bez konstantnog egzistencijalnog grča hoćemo li uopće moći nastaviti proizvoditi ono što smatramo i što zapravo – u kojim god uvjetima nastaje – jest iznimno važno.

Meandriranje kroz sustav

Jesu li vaš izlazak iz okrilja saveza udruga Klubtura 2009. godine i osamostaljenje portala kroz udrugu Kurziv pridonijeli razvoju projekta?

Da nismo te prve četiri godine bili vezani uz Klubturu, uz potpore koje portali specijalizirani za kulturu dobivaju, nisam siguran da bismo sada vodili ovaj razgovor. Činjenica da je Kulturpunkt oformljen kao projekt unutar Klubture – uz vodstvo začetnice projekta i bivše glavne urednice Dee Vidović – omogućila nam je da razvijemo jasnu uređivačku politiku i učvrstimo se kao stalna grupa koja mediju omogućava bazično funkcioniranje. Osnutak Kurziva kao udruge koja upravlja Kulturpunktom otvorio je, pak, mogućnost da proširimo uredništvo i na taj način intenziviramo proizvodnju i cirkulaciju sadržaja, ali i da kroz organizaciju samostalno razvijamo dodatne projekte, poput onih koji su fokusirani na edukaciju mlađeg naraštaja novinarskog i kritičarskog kadra kroz Kulturpunktovu novinarsku Školicu i kroz projekt Criticize this!, ali i onih dokumentacijskih kojima je cilj mapirati procese razvoja nezavisne kulture u Hrvatskoj.

Koliko je teško danas biti neprofitni internetski medij?

Meandrirati kroz sustav ovakav kakav jest, bez obzira na vladajuću garnituru, zapravo je vrlo nezavidna vještina. Paradoksalna je situacija u kojoj se tekstove koje objavljujete citira na tribinama o razvoju neprofitnih medija, u raspravama vas se ističe kao relevantan medij, projekti koje razvijate dobiju najviše ocjene na europskoj razini, a vi krajem svakog mjeseca trikovima pokušavate izvršiti financijske obaveze prema radnicima i autorima koji vas zapravo čine onime što jeste. Iako je Ministarstvo kulture imenovanjem Milana F. Živkovića na mjesto savjetnika za medije u posljednjih nekoliko mjeseci pokazalo pozitivne namjere u rješavanju određenih problema, kao i angažmanom Saveza udruga za razvoj neprofitnih medija N-mreža, mi smo kao nešto što zakon definira “elektroničkom publikacijom” u određenim segmentima zakonski osakaćeni. Recimo, Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije, čija je svrha “poticanje proizvodnje i objavljivanje sadržaja koji je od javnog interesa”, elektroničke publikacije uopće ne uzima u obzir prilikom svojih natječaja. No to ne znači da ćemo odustati. I dalje ćemo kritički pristupati postojećim medijskim i kulturnim politikama i zagovarati promjene zakonskih okvira.

Vidite li sebe kao odskočnu dasku za neafirmirane autore prema mainstream medijima ili biste voljeli da oni ostanu na neovisnoj sceni?

Prvenstveno, uredništvo Kulturpunkta neafirmiranim autorima pokušava omogućiti prostor za artikulaciju, kontinuirani razvoj, kao i, a to smatramo iznimno važnim, honorar za njihov rad. Istovremeno, novinarski i urednički pokušavamo zajednički i argumentirano intervenirati u tekst i prenijeti neko akumulirano znanje. Naravno da bismo voljeli kada bi ti autori ostali raditi, kritički promišljati i svojim tekstovima nadograđivati sve ono što se dešava na nezavisnoj kulturnoj sceni. Čini mi se da smo tijekom godina ovdje obavili dosta dobar posao, ali svatko ima pravo izabrati ono čime se želi baviti i gdje se i na koji način time želi baviti. Dapače, koliko god da je malo i idealistički, čini mi se da kada bismo imali više autora koji odbijaju na senzacionalistički način izvještavati o kulturi u mainstream medijima, onda bismo imali i više prostora za razvoj kritičkog pisma o kulturi općenito.

Problem je u brojkama

Očekujete li promjenu odnosa aktualne vlasti prema neovisnoj kulturi, kojoj su značajno smanjena sredstva za funkcioniranje?

Netko je rekao da je u području izvaninstitucionalne kulture sve uvijek isto ili gore nego što je bilo. Napretka, ako ga i ima, ima ga u tragovima. Unatoč tomu što Andreu Zlatar-Violić smatram osobom koja bi mogla, ako ništa drugo, barem potaknuti neke strukturne promjene, problem je – vrlo hladno i jednostavno – u brojkama. A brojke za kulturu, znanost i obrazovanje nikada ne stoje dobro, pogotovo kada je unisona mantra o krizi toliko glasna da se razgovarati može tek o “važnijim” stvarima. Ako svemu tome dodate srdžbu prvog potpredsjednika koju biste mogli izazvati pjevajući protiv kora, a Mirela Holy to je najbolje osjetila na svojoj koži, jasno je da nije realno očekivati mnogo. Ipak, napredak je učinjen natječajem Ministarstva kulture koji prvi put razmatra trogodišnje financiranje programa, kao i početkom rada Zaklade “Kultura nova”, a koja bi – unatoč siromašnom budžetu – trebala barem donekle popraviti situaciju.

Jeste li zadovoljni aktualnom medijskom situacijom u pogledu internetskih portala?

Govorimo li o portalima koji se bave kulturom i društvom, mislim da govorimo o medijima koji kvalitativno u tiskanom sektoru – izuzev “Zareza” i “Novosti” – nemaju konkurenciju. Nažalost, budući da sam dobro upoznat s organizacijskim aspektom funkcioniranja tih medija, bilo bi neukusno kritizirati segmente njihova rada koji su nusprodukt upravo već istaknutih strukturnih prepreka. Istovremeno, i u uvjetima kakvim posluje, H-alter svejedno svakodnevno proizvodi relevantan sadržaj iz područja politike, ekonomije, ljudskih prava i problematike urbanog prostora. Booksa s uredništvom od troje ljudi uspijeva pokriti književne teme, bilo na razini osnovne informacije, bilo na razini kritike. Vox Feminae isto čini u području rodne problematike. Točke otpora blijedom, standardiziranom, senzacionalističkom dnevnom novinarstvu itekako postoje, pitanje je samo koliko nam je važan diverzitet glasova, a koliko unisono korsko pjevanje.