Intrigator

Katran & perje

Crkva u ratu protiv umjetne oplodnje

Alessandro Spermadonski

Karamarkov HDZ prošlog je tjedna muškarce i žene koji traže nasljednike medicinskom oplodnjom napao za: a) pomor zametaka i embrija, b) zatim općenito za genocid, Bleiburg i Jasenovac. Priča se da je vodstvo stranke uzbuđeno smišljalo hoće li na novoj presici za ovodobnu Hirošimu i Nagasaki optužiti sve muškarce koji masturbiraju.

U isto vrijeme, tronuti su biskupi pozvali narod na molitvu, post i pokoru, što je izazvalo odaziv nekoliko desetaka milijuna građana, koji su se okupili u hramovima, katakombama i seoskim kapelicama. Povod svemu bio je svekoliki strah od donošenja Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, što se i dogodilo u petak.

U raspravi koja je prethodila nametnutom činu neokomunističkih vlasti napalio se i apostolski nuncij, nadbiskup Alessandro D’Errico. Činjenicu da je D’Errico pomalo iskočio iz diplomatskih i katehetskih uzusa svakako treba pripisati šoku i nevjerici da se Hrvatska uopće usudila makar nemušto zabauljati na poznatom putu.

Predajući u Đakovu vjerodajnice nadbiskupu Marinu Srakiću, nuncij je dan uoči sramnog saborskog čina bio izrazio uzaludnu nadu da nije “došao previše kasno, jer ako se sutra zaključi stvar, problem će postati još veći i delikatniji”. Njegovo strašno proročanstvo u petak se obistinilo, a vapaj da se malo pričeka dok ne objasni neke stvari vlastodršcima, propao je. Od tog dana Hrvatska bukti u građanskom ratu između miroljubivih spermatologa – embriologa napadnutih od bezbožničke alijanse.

U dramatičnom trenutku nastanka ovog teksta, u redakciju “Novosti” upadaju miroljubivi spermatolozi naoružani arkebuzama, nauljenim bakljama i lancima, sve u duhu tradicije inkvizicijskog pokreta, znanog po toleranciji i humanosti. Snažno prodiru prema sanitarnom čvoru.

Petar Glodić

Nitko nema suvislo objašnjenje o uskraćivanju digitalnog signala selima oko Donjeg Lapca i Gračaca

Odašiljači bezveze

Čini se da je pravi razlog to što puna digitalna pokrivenost nekome nije bila isplativa. Iz državne tvrtke Odašiljači i veze tvrde da se mreža može širiti samo na zahtjev i uz sufinanciranje TV kuća

Državna tvrtka Odašiljači i veze u rujnu prošle godine zbog prelaska na digitalno emitiranje signala trajno je isključila sve analogne televizijske odašiljače i pretvarače, pa su time mještani osam sela u sastavu općina Donji Lapac i Gračac ostali bez televizijskog signala koji je dotad bio emitiran s odašiljača Stražbenica/Suvaja. Osim što nemaju signala, mještani tih sela pod prijetnjom ovrha koje im sjedaju na mizerne mirovine moraju HRT-u i dalje plaćati televizijsku pretplatu.

S državne su nas televizije izvijestili, o čemu smo pisali u prošlom broju “Novosti”, da je odluka o gašenju analognog otoka na brdu Stražbenica, otkuda je televizijski signal pokrivao područje tih mjesta naseljenih uglavnom srpskim povratnicima, proizašla iz strategije prelaska s analognog na digitalno emitiranje, koju je Vlada donijela 2008. godine, odredivši da pokrivenost stanovništva novim, digitalnim signalom treba biti 95 posto.

Iz Odašiljača i veza poručuju da analogni TV pretvarač Stražbenica/Suvaja, koji je bio izgrađen zbog dopunskog pokrivanja spomenutih sela, nije predviđen za odašiljanje digitalne zemaljske televizije. Napominju da su za programske multipleks pakete, kodnih imena MUX A i MUX B, izgradili digitalne mreže koje pokrivaju i više od onoga što je odredila Vlada, pa digitalni signal dopire do približno 98,5 posto stanovništva Hrvatske.

No zašto su baš ova sela ostala u onih 1,5 posto bez signala? Kao razlog zbog kojeg odašiljač Stražbenica/Suvaja nije predviđen za emitiranje digitalnog signala Odašiljači i veze navode podatak da ni u jednoj državi na svijetu, pa tako ni u Hrvatskoj, sa zemaljskih odašiljača nije ostvarena stopostotna pokrivenost TV signalom niti ju je moguće postići zbog konfiguracije terena.

No eto, ovaj je teren ranije bilo moguće pokriti analognim odašiljačem, pa se čini da je pravi razlog to što puna digitalna pokrivenost nekome nije bila ekonomski isplativa. Naslućujemo to iz odgovora na naš upit, u kojem Odašiljači i veze poručuju da je daljnja izgradnja mreža kojom bi se ostvarila dodatna pokrivenost digitalnim signalom isključivo predmet poslovne odluke svih televizijskih nakladnika čiji se programi emitiraju unutar pojedinog multipleksa.

U mreži MUX A odašilju se četiri programa triju nakladnika, dva programa HRT-a i po jedan RTL-a i Nove TV. Odašiljači i veze kao operator mreže mogu proširivati mrežu dodavanjem novih odašiljača samo na zahtjev svih nakladnika te mreže i pristanak na plaćanje naknade za proširenje mreže, kažu u toj tvrtki. No nakladnici za takvo što za sada nisu iskazali zajednički interes.

Dragan Grozdanić

Za Skladgradnju-grup nema građevinske krize

Žužul pospremio 18 milijuna kuna

Dok se većina giganata iz građevinskog sektora, poput Ingre, Instituta IGH ili Konstruktor-inženjeringa, koprca u teškim financijskim teškoćama uslijed gotovo četverogodišnjeg trenda opadanja obujma građevinskih radova, a neki mjesecima ne isplaćuju plaće, čini se da njihov podizvođač i kooperant Skladgradnja-grup braće Žužul s tim stvarima nema nikakvih problema.

Zahvaljujući najviše poslovima dobivenima od Viadukta, Hidroelektre, HAC-a, Brodotrogira i Brodosplita, prihodi tvrtke i lani su ostali stabilni, blizu 150 milijuna kuna, a dobit se u odnosu na 2010. uvećala čak 25 puta, na 18,5 milijuna kuna. Vlasnik Skladgradnje Slaven Žužul pritom je donio odluku da će cjelokupnu dobit izvući iz tvrtke i tijekom ove godine isplatiti je sebi.

Na poslovanje tvrtke očigledno nisu utjecali ni kriza građevinskog sektora ni afere s pogodovanjem Hrvatskih autocesta, poput bojanja tunela, zbog kojih je vlasnik i direktor Slaven Žužul bio više puta pritvaran. Štoviše, iz poslovnih izvještaja vidi se kako je Skladgradnja, nakon što je 2010. godine nakratko ostala bez ikakvih prihoda od HAC-a, lani toj državnoj tvrtki ponovo naplatila neke usluge ukupno vrijedne više od 18 milijuna kuna.

Unatoč pritvaranjima, Žužul se za sada čvrsto drži u postupcima koji se vode protiv njega, negirajući sve optužbe za malverzacije na gradnji autocesta, a USKOK-u nije uspjelo do njega doći ni u nedavnom slučaju podmićivanja nogometnih sudaca, u kojem su bili pritvoreni Nenad Pralija i Špiro Barbarić, funkcionari njegovog nogometnog kluba Split, no kaznena je prijava protiv njih odbačena.

Nikola Bajto

Uvodi se red u prebivališta, ali se ne preispituje nekontrolirano davanje državljanstva

Vlada ne dira dvostruke državljane

Vlada je predložila ukidanje pojma prebivališta, koji bi zamijenili pojmovi trajnog i privremenog boravišta, te najavljuje mogućnost brisanja iz evidencija osoba za koje se utvrdi da ne žive na prijavljenoj adresi, što bi bila podloga za rješavanje problema popisa birača u Hrvatskoj.

Godinama se govori o stotinama hiljada ljudi viška na biračkim spiskovima i u lažnim prijavama prebivališta u Zagrebu i mjestima uz granicu, što prije svega koriste Hrvati iz BiH, ali tek je popis državljana Hrvatske prava “bomba”. Naime, od primjene Zakona o hrvatskom državljanstvu iz 1991. godine, državljanstvo je dobilo 1,15 miliona ljudi, od toga najviše s područja bivše Jugoslavije. Iz BiH je došlo oko 800.000 zahtjeva, iz Srbije i Crne Gore oko 93.000, iz Slovenije oko 18.000, iz Makedonije 14.000, a bilo je zahtjeva i iz drugih zemalja s kolonijama hrvatskih iseljenika.

Svi oni koji su podnosili zahtjeve trebali su se, kako ističu u MUP-u, odreći drugog državljanstva, što nije obaveza samo za bračne drugove hrvatskih državljana i one koji su državljanstvo stekli na osnovu zasluga.

“Kako je BiH bila u ratu i nadležni organi nisu bili dostupni, ljudi bi davali takozvano jamstvo da će donijeti otpust iz starog državljanstva, ali sve se to poslije nije provjeravalo, pa hrvatska policija nema evidenciju da netko ima i državljanstvo BiH”, rekla je Ankica Gorkič, pravnica sa skoro četiri decenije iskustva u vladinom i nevladinom sektoru, ističući da bi Hrvatska i BiH trebale razmijeniti podatke i konstatirati da postoje ljudi s dvostrukim državljanstvom.

Do takve razmjene nikada nije došlo, “zna se” i zašto.

Nenad Jovanović

Potpredsjednik Sabora predložio stimuliranje kolega radi dolaska na posao

Lekina mrkva za zastupnike

Čini se kako je na pomolu rješenje krize parlamentarne demokracije u Hrvatskoj: saborski potpredsjednik Josip Leko izjavio je ovih dana u dnevnom tisku da problemu nedolazaka zastupnika na sjednice, jednom od kroničnih i svakako pogubnih u praksi najviše institucije državne vlasti, treba stati na kraj stimuliranjem manje discipliniranih među njima. Nije rekao čime bi on točno stimulirao kolege što ih rjeđe viđa, ali bit će da su posrijedi kakve dodatne materijalne i statusne beneficije.

Saborski zastupnici, kao što je poznato, imaju toliko slobode u svom radu da uopće nisu dužni pohađati sjednice i tamo prenositi volju naroda koji ih je izabrao da ga predstavljaju. Mi smo ih slobodni birati da nas zastupaju u donošenju zakona i djelovanju raznih odbora, a oni su zatim slobodni da to ne čine i da primaju obilatu naknadu razmišljajući kako da nam još izbiju kruha preko pogače.

Pa, možda baš tako da nas indirektno ucjenjuju svojim nedolaskom na radno mjesto. S vremena na vrijeme, inače, znalo se u javnosti raspravljati o tome je li za rad zastupnika i drugih sličnih visokih dužnosnika bolje da imaju manju ili veću plaću, ili čak da rade bez nje. Vagale su se procjene modela koji bi bolje izražavao smisao tih pozicija i vezanih ovlasti u društvu, pa se zaključivalo da izdašnije honoriranje nosi veću neovisnost i manju izloženost korupcijskim iskušenjima. Ali, nikako nismo bili u stanju prokljuviti otkud svejedno toliko korumpiranih visokih političara.

Sad znamo, konačno: nismo se na vrijeme sjetili dodatno ih nagraditi za dolazak na posao.

Igor Lasić

Kratko & jasno

Željko Matić, glavni urednik Radija 101

Ostali smo i uspjeli

Na Trgovačkom sudu u Zagrebu potvrđen je stečajni plan Radija 101 i postupak bi trebao biti završen kroz mjesec dana. Što to znači za radio?

– Nakon što je prihvaćanje provedbenog stečajnog plana postalo pravomoćno, zaposlenici su dobili svoje zaostale plaće, preostalim dobavljačima bit će plaćeno ono što smo ostali dužni, a bivši radnici će dobiti 32 posto otpremnina. Pravomoćnošću se otvorila mogućnost da se obustavi stečajni postupak. U narednim tjednima sve je stvar formalnosti: podnijet će se zahtjev za obustavu stečaja, što će značiti da društvo više nema obaveza odnosno da se brišu dugovanja i da starta od nule.

Novi vlasnik postala je tvrtka Impossibile Egressus njemačkog državljanina Thomasa Alexandera Thimmea. Tko je on?

– Imam jedino saznanja da je riječ o čovjeku iz radijskog biznisa, koji u Njemačkoj ima nekoliko radiopostaja te je pokazao interes da tu radi. Koliko znam, ideja mu je da kao svaki poduzetnik podigne radio na noge i da zarađuje. Preduvjet bilo kojeg posla i jest poslovna stabilnost, a ne treba očekivati spektakularne obrate na radiju, jer je vlasnik vezan koncesijskim ugovorom. Iako je za očekivati da će određenih izmjena biti, sumnjam da će biti drastičnih, jer smo radio koji ima svoju publiku.

Prvi ste elektronički medij koji je bio u stečaju. Kako ste izdržali?

– Nikome ne bih poželio da ode u stečaj, jer drugačije je biti u stečaju u uređenim zemljama, poput SAD-a i Njemačke. Kod nas je to sinonim za propast, jer nitko tada s tobom ne želi poslovati i svi pitaju kada ćeš se ugasiti. Osim toga, cjelokupna vlast i dio bivših kolega i medija bili su zluradi i bešćutni, željeli su da se Radio 101 ugasi.

Kakva je budućnost Stojedinice?

– Mogla se nazrijeti i u samom stečaju, u ljudima koji su ostali i iznijeli ga. Posljednjih pola godine ekipa na radiju, petnaestak ljudi iz starije generacije i isto toliko mladih, ostala je i radila iz čistog entuzijazma. Vjerujem da je to dobar pokazatelj za dalje, za budućnost koja čeka ovaj radio – razuman omjer mladosti i iskustva.

Mirna Jasić