Intrigator

Katran & perje

Kolumnist-nakladnik o sekundarnom otpadu

Primarna sirovina

Josip Pavičić, nacional-ekološki kolumnist “Večernjaka”, dugogodišnji specijalizant narodnog higijeničarstva, čistoće i sanitacije, u djetinjstvu je hobistički prikupljao i staru kramu. Živio je u susjedstvu “Sirovine”, bjelovarskog poduzeća za skupljanje svekolikog otpada. Tako je odavno spoznao neobičnu činjenicu da knjige nisu samo duhovno dobro, već i obična sekundarna sirovina. Stoga je izrazio posve očekivano zaprepaštenje knjigom Ante Lešaje “Knjigocid – uništavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih”.

“Nije baš svako bacanje knjiga na otpad odmah usporedivo s nacističkim lomačama nepoćudnih knjižnih naslova”, piše Pavičić, zaključujući da “nije baš svaka knjiga sveto pismo da se ne bi smjela baciti u kontejner… ima knjiga koje su toliko ogavne, iz sadržajnih, ali i higijenskih razloga, da ne zaslužuju drugo nego da… budu reciklirane”.

Kako uobičajeno tankoćutno primjećuje kolumnist, “našao se opet netko da nam soli pamet kako smo ovdje u Hrvatskoj manje-više svi genocidni”, a autora “Knjigocida” virtuoznom ironičnom figurom naziva “dokonim profesorom ekonomije”.

Pavičiću svakako valja vjerovati kada knjigocid devedesetih naziva “navodnim”, posljedicom “medijske dreke” i “masiranjem bedastoćama”. Jer tko bi se drugi bolje razumio u ogavnost pisane riječi, gospodarenje knjižarskim otpadom i masiranje bedastoćama od literarnog kritičara i nakladnika niza epohalnih izdanja, među kojima je i nekoliko stotina tiskanih, a potom uskladištenih – vlastitih knjiga.

Šteta je samo što Pavičić ne uočava suptilnu distinkciju između medijske dreke i medijskog dreka te između papira kao sekundarne sirovine i nakladnika-kolumnista kao primarne sirovine.

Petar Glodić

Hrvatska odbila zahtjev Garija Kasparova da bude njezin delegat u Međunarodnom šahovskom savezu

Vladimir Vladimirovič Mateša

Iako je Kasparov politički protivnik Vladimira Putina, medalja i ovdje ima dvije strane. No inače je Kasparov dobro uočio političke razloge odbijanja, ispravno shvativši kako se prvenstveno radi njih angažirao predsjednik HOO-a

Gari Kasparov, bivši svjetski šahovski prvak i vjerojatno najveći šampion u povijesti te igre, prije nekoliko je dana odbijen u nastojanju da se nametne za hrvatskog delegata u Međunarodnom šahovskom savezu. Krivac je predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša, koji je Hrvatskom šahovskom savezu preporučio da se Kasparovu odgovori negativno. Savez je na koncu ponudio tek formalno objašnjenje kako ovaj pretendent na važnu funkciju jednostavno – nema hrvatsko državljanstvo. Uza sve uvažavanje njegove bliskosti s Hrvatskom, učvršćeno kroz brojne humanitarne akcije u posljednjih dvadeset godina.

Ali, svima je više nego jasno da samo pitanje državljanstva ne bi bila nikakva posebna prepreka, u slučaju da za Kasparovljevu kandidaturu ima tzv. političke volje.

Genijalni šahist i dugogodišnji, veoma angažirani i eksponirani politički protivnik Vladimira Putina, reagirao je zatim upravo u tom smjeru, nalazeći da iza svega stoji strah od zamjeranja neprikosnovenom ruskom moćniku. Zvuči uvjerljivo i zacijelo u tome ima puno istine, znajući kako se hrvatska vlast tradicionalno postavlja u međunarodnim odnosima tog ranga. Ipak, medalja i ovdje ima dvije strane, čak i kad je riječ o svjetskom zlatu.

Naime, povijest borbe Garija Kasparova s raznim strujama šahovske organizacije traje već desetljećima. Zbog njega se svojedobno i raspala FIDE, pa se opet gradila – opet ne bez njegova upliva – da bi se u novije vrijeme težište njezina utjecaja nagnulo uvjerljivo k Rusiji. A tamo i u šahu, dakako, vladaju Putinovi ljudi. Kasparov tako danas vodi bitku s ruskim predsjednikom na obje svoje glavne životne fronte i zasad ne nalazi načina da ga ugrozi čak niti na onoj šahovsko-organizacijskoj, kamoli općepolitičkoj.

S druge strane, u sukobu oko FIDE nipošto se ne radi isključivo o Putinu, nego i o frustraciji zapadnjačkih šahovskih sila, nezadovoljnih zbog aktualne ruske dominacije u međunarodnoj organizaciji. One u svakom slučaju podržavaju Garija Kasparova i ne riskiraju pritom gotovo ništa, za razliku od tamo puno izloženije Hrvatske, čiji rejting po naravi stvari permanentno visi o koncu. Politiku zakratko na stranu, dakle, no čini se da ni čisto šahovsko-organizacijski motivi u opisanom sukobu nisu toliko uvjerljivi, e da bi se samo tako stalo jednoznačno iza njih.

A inače je Kasparov dobro uočio političke razloge odbijanja, ispravno shvativši kako se prvenstveno radi njih angažirao predsjednik HOO-a. I to u pitanjima sporta koji pritom uopće nije olimpijski, ako i jest sport.

Igor Lasić

Na braniteljskim portalima živo nakon što je prosvjetni sindikalist kazao da Vlada nema petlje udariti po njima

Ribić uzbunio branitelje

Portali su bili puni reakcija, poput one Damira Buljevića, predsjednika osječke podružnice Hrvatskog društva logoraša, koji smatra da je “ovo Hrvatska koju smo stvorili mi branitelji, a prosvjetari i mnogi drugi je uživaju”

Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić izjavom da “Vlada uvijek udara po najslabijima, a nema petlju to učiniti bankama ili braniteljima” izazvao je reagiranje čelnika braniteljskih udruga.

Iako ni sam Ribić nije imao petlje jasno i glasno reći da mirovine branitelja više puta prelaze iznos prosječne mirovine, a da su donedavno značajno bile više i od prosječne plaće, braniteljski portali bili su puni reakcija. Recimo one Damira Buljevića, predsjednika osječke podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, koji je izjavio da je “ovo Hrvatska koju smo stvorili mi branitelji, a prosvjetari i mnogi drugi je uživaju”. Tadašnja premijerka Jadranka Kosor, tvrdi Buljević, prije dvije i pol godine od svih je zatražila da se odreknu deset posto prihoda, pa su na to pristali samo branitelji. “Hrvatski branitelji ni za koga se više neće ničega odricati jer je poniženje što je prosječna braniteljska mirovina niža od prosječne hrvatske plaće”, navodi Buljević, koji očigledno smatra da je trebalo ostati obrnuto.

Po riječima predsjednika Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Damira Jašarevića, u sličnim situacijama uvijek se koristi brojka od pola milijuna branitelja, što je, po njemu, najobičnija manipulacija, jer umirovljenih hrvatskih branitelja danas ima “tek” oko 55.000. “Kriza u društvu ne smije se lomiti preko leđa onih koji su za Hrvatsku dali najviše”, smatra Jašarević.

Ako su najviše dali, u prosjeku su najviše i dobili, jer je istraživanje koje je 2011. provela Marijana Bađun, asistentica Instituta za javne financije, pokazalo da najniže braniteljske mirovine iznose 2.300 kuna, kolika je prosječna starosna mirovina običnih umirovljenika, s tim da iza braniteljske stoji prosječno pet, a iza obične mirovine prosječno 32 godine staža.

Prosječna braniteljska mirovina, po podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, u 2010. je bila 5.861 kunu, a nakon smanjenja od deset posto, ove godine je 5.291 kunu. Pritom se najniža braniteljska mirovina za ovu godinu, kako ističe HZMO, određuje na svotu od 2.353 kune, no prima je samo 387 umirovljenih branitelja od njih 70.594, koliko ih zapravo, da nadopunimo Jašarevića, ima. Obična prosječna mirovina u lipnju je iznosila 2.162 kune, a prosječna hrvatska plaća bila je u svibnju 5.529 kuna.

Dok branitelji primaju mirovine u prosjeku od gotovo 5.300 kuna, za usporedbu, mirovine bivših partizana iznose 2.700 kuna i prima ih 35.000 ljudi. Predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika Silvano Hrelja ranije je izjavio da se njihove mirovine ne mogu smatrati povlaštenima jer su im već smanjivane tri puta. “Osim toga, ti ljudi nisu išli u mirovinu nakon deset godina staža, nego su radili puni staž”, rekao je tada Hrelja.

Nenad Jovanović

Je li Čačić u Mariju Obrdalju dobio protivnika ili saveznika za elektranu Dubrovnik 2?

Škrleca naslijedio ekspert za Neretvu

Na zatvorenom dijelu prošlotjedne sjednice, Vlada je razriješila predsjednika Upravnog odbora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Davora Škrleca i na njegovo mjesto imenovala Marija Obrdalja, inženjera građevine koji je u Hrvatskim vodama bio zadužen za prekogranični projekt očuvanja sliva Neretve i Trebišnjice.

Škrlec je, kao što je poznato, sam odlučio otići nakon što je smijenjena ministrica okoliša Mirela Holy, a u nedavnom intervjuu “Globusu” kazao je da odlazi zbog pritisaka Radimira Čačića, koji je htio kadrovirati u Fondu. Škrlec se u tom intervjuu usprotivio i Čačićevom nametanju gradnje novih elektrana, preporučujući da se sve to odgodi i bolje razmotri, a istim se projektima protivila i bivša ministrica. Tada je bila riječ o Plominu 3 i Ombli kraj Dubrovnika, a sada je Čačić otišao i dalje, dogovorivši s Republikom Srpskom gradnju hidroelektrane Dubrovnik 2, koja je zapravo krajnja točka projekta Gornji horizonti na rijeci Trebišnjici. Taj je projekt osporavan i u Hrvatskoj i u Federaciji BiH, a njegovi protivnici tvrde da će uništiti deltu Neretve jer će dio njenih voda biti usmjeren na niz elektrana na Trebišnjici.

Dva tjedna prije nego što će doći za šefa Fonda, Obrdalj je imenovan za pomoćnika novog ministra okoliša Mihaela Zmajlovića, kao čelnik Uprave za zaštitu okoliša i održivi razvoj. Javnosti je slabo poznat, a jedino što se o njegovom radu može službeno pronaći jest činjenica da je voditelj hrvatskog tima u Projektu upravljanja Neretvom i Trebišnjicom, koji se od 2009. do 2013. izvodi zajedno s BiH i koji s osam milijuna dolara financira Svjetska banka.

Cilj projekta je zaštita voda dviju rijeka, a zanimljivo je da bi zbog te funkcije upravo Škrlecov nasljednik Obrdalj trebao biti najpozvaniji da ocjeni utjecaj Gornjih horizonata na Neretvu, no za sada je nepoznato je li Čačić u njemu dobio saveznika ili pak novog neprijatelja.

Nikola Bajto

Kratko & jasno

Mladen Novosel, predsjednik SSSH-a

Vlada nameće podobne

Na Markovom se trgu u utorak okupilo 150 radnika RIZ Odašiljača zahtijevajući radničko dioničarstvo u toj državnoj tvrtki. Razišli su se kada im je službeno javljeno da ih prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić neće primiti. Što dalje?

– Radnici se ne mogu pomiriti s ovakvim pristupom Vlade koja, kao i Ministarstvo gospodarstva, u nekoliko navrata uporno izbjegava socijalni dijalog s njima, što je pokazao i taj prosvjed. Plan radnika ovisi o tome kakve će poteze povući Vlada, hoće li u upravu tvrtke postaviti ljude temeljem svoje političke križaljke. Radnici su danas jasno poručili da to neće dozvoliti.

Za što se radnici zalažu?

– Prije svega, traže da im se omogući kupovina dionica čiji je vlasnik Vlada. Također, inzistiraju na tome da im se ne mijenja uprava koja dobro vodi tvrtku. Uprava ima tri člana, od kojih su dvojica iz redova radnika i koji su mozak firme, a trećeg je postavila prijašnja HDZ-ova vlast. No, Vlada sada želi zadržati čovjeka bivše vlasti, a ukloniti dva člana uprave koji vode cijelu proizvodnju, jer i oni zagovaraju radničko dioničarstvo. Vlada želi na njihovo mjesto postaviti dva svoja politički podobna čovjeka.

Vlada optužuje radnike da im je cilj prodati dionice, kao i kada su ih dobili u privatizaciji 1993. Je li to istina?

– Vladajući dobro znaju da se može sklopiti ugovor o prijenosu dionica po kojem ih radnici neće moći prodati idućih pet godina ili dulje. Radnici ne žele profitirati na dionicama, nego se žele zaštititi od onih kojima tvrtka nije u interesu. Oni žele sačuvati svoje radno mjesto i tvrtku, za sebe i buduće generacije.

Za kraj kolovoza sazvana je i redovna skupština tvrtke. Što očekujete?

– Na redovnoj skupštini 31. kolovoza potvrdit će se novi članovi Nadzornog odbora, kada će Vlada imati mogućnost potvrditi svoju većinu u njemu, no vidjet ćemo kako će ispasti, jer radnici su sada poručili da će, ako treba, i svojim tijelima spriječiti da se dogodi ono protiv čega su prosvjedovali.

Mirna Jasić