Nisam iznevjerio SDP

Već drugi mandat zaredom Deneš Šoja u Saboru zastupa mađarsku nacionalnu manjinu. Na prosinačkim izborima pobjedu nad jedinim suparnikom, Robertom Jankovicsem, odnio je sa svega 145 glasova više. Danas će reći kako nije korektno da ga mađarska vlada Viktora Orbana podržava tek na simboličkoj razini, dok Jankovicsa, odnosno njegovu Demokratsku zajednicu Mađara Hrvatske zbog desne političke orijentacije obilato financira. Prošli Šojin saborski mandat, kojeg je započeo kao član SDP-a, obilježen je njegovim micanjem iz stranke, koje je uslijedilo nakon što je dao podršku Ivi Sanaderu u sastavljanju vlade. Šoja se u ovom razgovoru osvrće i na taj slučaj, ali i na sudsku presudu kojom je u Osijeku, još za vrijeme rata, zbog sabotaže osuđen na vrlo visokih devet godina zatvora.

Slaba podrška matice

Što je s tom presudom? Sudio vam je vojni sud zbog sabotaže, a zapravo zato što vas se smatralo odgovornim za nestanak osam autobusa današnjeg Panturista, koji su ostali u okupiranoj Baranji?

Drago mi je što ste to pitali, jer moji protivnici često izvlače taj slučaj kako bi me pokušali politički kompromitirati. Tu je nepravomoćnu presudu iz 1993. viši sud ukinuo, a da stvar po one koji su mi to željeli namjestiti bude još gora, slučaj nikad nije vraćen na ponovno suđenje. Cijelu tu aferu namjestili su mi neki ljudi koji su iz Baranje otišli u Osijek, znam i koji, ali ih neću imenovati. Radilo se o tome da je osam autobusa današnjeg Panturista ostalo u Baranji 1991. godine, kad je počelo da ključa. Ti su autobusi prometovali na redovnim linijama i dogovorili smo da se linije prema Baranji ne prekidaju te da će Općina Beli Manastir, gdje sam ja bio predsjednik, nadoknaditi eventualne štete u slučaju bušenja guma ili razbijanja vjetrobranskih stakala i prozora. Oni koji su iskonstruirali slučaj potpuno su zanemarili dio sporazuma u kojem se izričito navodilo da se linije gase čim se procijeni da su ugroženi životi vozača i imovina tvrtke. Ta je namještaljka bila toliko ispod nivoa da mi je jedan poznati političar tada rekao da je to toliko sramotno da nema riječi. I onda ja dobijem devet godina, jednako kao i jedan Vojislav Šešelj. Srećom, istina je izašla na vidjelo i optužbe su odbačene kao neosnovane.

Kakvi su vaši odnosi s mađarskom vladom i koliko često ostvarujete kontakte na toj relaciji?

Vrlo rijetko kontaktiram s nekim iz mađarske vlade. Nedavno sam bio u parlamentu u Budimpešti s predsjednikom Sabora Borisom Špremom, ali se o manjinskim pitanjima skoro nije ni razgovaralo. Trenutno nisam pretjerano zadovoljan odnosom mađarske vladajuće strukture prema mojoj političkoj opciji. Gotovo nikakvu podršku od matične zemlje ne dobivamo, dok istovremeno mađarska vlada itekako pomaže Demokratsku zajednicu Mađara Hrvatske, i financijski i politički. Mogu razumjeti da neka mađarska politička stranka ovdje podržava neku stranku, ali logično bi bilo da vlada podržava legitimno izabrane predstavnike Mađara. Ako je DZMH vodećoj stranci bliži po desnoj orijentaciji, nemam ništa protiv, ali vlada ne bi smjela, pogotovo ne materijalno, diskriminirati demokratski izabrane predstavnike mađarske manjine.

Kako ocjenjujete položaj Mađara u Hrvatskoj?

To bi trebalo ocijeniti s aspekta ostvarivanja prava, što smatram osnovnim zadatkom nas saborskih zastupnika, a tu gotovo da nema nikakvih problema, jer je pravna regulativa uspostavljena na najvišoj, europskoj razini. Naravno, u praksi uvijek ima određenih problema, ali zato smo tu, da na to upozoravamo. Ako negdje ima nekih elemenata u kojima se vidi neravnopravnost, ja bih to pripisao čelnicima Mađara, koji ne opravdavaju povjerenje svojih birača. Primjerice, od sedam sela Baranji, u njih pet je modernizirana javna rasvjeta, a u dva nije. I baš su ta dva mađarska sela. To je zato što su izabrani predstavnici Mađara u tim selima neaktivni. Ima bezbroj sličnih primjera. Nažalost, danas je najlakše sjediti na terasi, piti kavu i kritizirati, a čim treba pet puta zakucati na neka vrata, to je težak napor.

Dva puta kod Milanovića

Dugo ste godina bili član SDP-a i onda su vam nakon izbora 2007. pokazana izlazna vrata uz optužbe da ste izdajnik koji je podržao HDZ-ovu vladu.

Kod formiranja vlade 2007. donio sam takvu odluku, i to je bila dobra i realna procjena, što se i sada potvrđuje, jer su u SDP-u danas vrlo korektni prema meni, a posebice, to moram naglasiti, premijer Zoran Milanović. Kada je Ivo Sanader sastavljao vladu, dva puta sam išao kod Milanovića na razgovor, kao član SDP-a, pitajući postoji li šansa da je on formira. Kad sam ocijenio da nema šanse da SDP sastavi vladu, napravio sam koalicijski sporazum, s ograničenjem da me, kad su manjinska pitanja na dnevnom redu, taj sporazum ne obavezuje. Mislim da sam te četiri godine bio izuzetno korektan i discipliniran.

Smatrate li danas da ste možda iznevjerili SDP?

Uvjeren sam da ga nisam iznevjerio, bez obzira na to što neki drugačije razmišljaju. Sada se to najbolje vidi, jer nijedan manjinski zastupnik ni tada nije bio u oporbi, kao što to nije ni danas. Što bi meni kao manjincu značilo da sam bio u oporbi? Dobivao bih neki minimum, a ovako sam imao priliku uložiti svu svoju energiju da se područja gdje žive Mađari što dinamičnije razvijaju. Moram priznati da sam naišao na vrlo dobro razumijevanje HDZ-a, a svi su nagovještaji da će se to događati i sada. Da sam bio u oporbi, siguran sam da bi moja postignuća bila znatno manja. Ne živimo mi samo od toga da imamo dvojezične natpise, mi trebamo sve što i ostali.

Je li sada bilo nekih razgovora o povratku u SDP?

Zasad nije. Ja sa SDP-om nemam ništa napismeno, ali s predsjednikom imam dogovor da podržavam koalicijsku vladu. Ni protekli se mandat nisam dizao da bih bilo koju stranu napadao, sudjelovao sam samo u raspravama za koje sam ocijenio da im mogu doprinijeti, a to su, prije svega, područja komunalnog sustava, lokalne samouprave i manjinska prava.

Osim što ste u Klubu zastupnika nacionalnih manjina, pomogli ste i don Ivanu Grubišiću da formira Klub nezavisnih zastupnika, koji vjerojatno nema namjeru ne biti oporba Kukuriku koaliciji?

Ne znam koji je bio njihov motiv, ali ljudi su mi prišli, pažljivo sam saslušao njihovu ponudu i ocijenio da bi bio dobar potez da don Ivan Grubišić, Jakša Baloević i ja formiramo klub. No, morao sam im naglasiti da sam se opredijelio podržavati vladu, tako da zaključci tog kluba koji bi bili u suprotnosti s tim ciljem mene ne bi obavezivali. Oni su na to pristali, a da bi situacija do kraja bila jasna i korektna, sve je učinjeno u dogovoru s klubom SDP-a.