Pokrajine

Bolest stoke, koja može biti opasna i za ljude, pojavila se u Lici

Antraks u Doljanima

Od antraksa su u razmaku od tjedan dana uginule dvije krave Đorđa Dragojevića iz Doljana. On smatra da bi država trebala proglasiti sanitarni distrikt, kako bi se sva stoka u krugu od petnaest kilometara cijepila. S tim se slaže i veterinarka Mira Pribić-Vlaisavljević

Stariji stanovnici Doljana, sela u općini Donji Lapac, još se sjećaju daleke 1956. godine, kada se na tom području pojavila opasna bakterija antraksa ili bedrenice, zbog koje je u mnogim domaćinstvima uginula stoka, prije svega junice i krave koje su se hranile na slobodnoj ispaši.

Uredbom bivše države na tom je području u rasponu od dvadeset kilometara bio proglašen sanitarni distrikt; stoka i ljudi su cijepljeni, a kontaminirano područje dezinficirano.

Prije mjesec i pol dana bakterija se ponovno pojavila. Službeno je potvrđena u domaćinstvu Đorđa Dragojevića iz Doljana: u razmaku od tjedan dana od antraksa su uginule dvije njegove krave, pasmine simental, stare osam godina.

Ni kapi mlijeka

– U prvom slučaju, krava je navečer normalno pasla i pila vodu, nakon čega sam je pomuzao. Kada sam sljedećeg jutra krenuo u mužnju, od nje nije potekla ni kap mlijeka. Probao sam i ručnu mužnju, opet ništa. Potom sam je pustio na ispašu, na obližnju livadu, gdje godinama moje krave pasu, no opet ništa. Vidio sam da je vrag odnio šalu. Nazvao sam veterinara iz Korenice, koji joj je dao injekciju i infuziju – priča Đorđe, koji je za tu uslugu platio petsto kuna.

Crne slutnje vrlo su se brzo obistinile, jer veterinar nije stigao ni do obližnjeg Dobrosela, a krava je već uginula. Nije poslana na ispitivanje, već je odmah spaljena, no potvrda sumnji da je u pitanju crni prišt, kako narod zove antraks, stigla je nekoliko dana kasnije.

Simptomi su u drugom slučaju bili istovjetni prvima, uz razliku što je ovaj put na teren izašla Mira Pribić-Vlaisavljević, veterinarka iz Donjeg Lapca, koja je o sumnjivom uginuću krave obavijestila Veterinarski institut u Zagrebu, čiji je stručnjak hitno došao u selo.

– Krava je ležala nemoćna, samo joj je iz oka tekla suza. Obdukcija je napravljena na licu mjesta. Bilo je vidljivo da se krv nije zgrušala, a trebala je. Žlijezda joj je bila natekla. Potom je stručnjak uzorak krvi odnio u Zagreb, potvrdio antraks i naredio mi da liječim ostale četiri krave – priča Dragojević.

Iako su njegove preostale četiri krave po naputku stručnjaka liječene antibioticima, još nisu cijepljene. Županijski inspektor, koji ih je također obišao, utvrdio je da bakterija (trenutno!) nije opasna po ljude. Ipak, nitko ne zna odakle je antraks došao i koji je pravi uzrok njegove pojave. Tisuće je mogućih uzroka, a veterinar je objasnio da čak može doći iz zemlje nakon velikih kiša i naglog rasta trave, što se ove godine i dogodilo.

Ministarstvo obaviješteno

Đorđe kaže da mlijeko od preostalih krava ne smije prodavati, iako je utvrđeno da ono nije zaraženo. Smatra da država treba proglasiti sanitarni distrikt u tom dijelu, kako bi se sva stoka u krugu od petnaest kilometara cijepila. Također nam otkriva da je unazad nekoliko godina zbog pojave antraksa već na snazi sanitarni distrikt u Donjem Lapcu, do ulaza u naselje Gajine.

– Sada bi taj distrikt trebalo proširiti do granica županije – smatra Đorđe, koji bi kao poljoprivrednik zbog takve odluke dobio odštetu za uginule krave.

Isto smatra i veterinarka Mira Pribić-Vlaisavljević, koja nas informira da je za proglašenje distrikta nadležno Ministarstva poljoprivrede, a ono je obaviješteno o najnovijoj pojavi bakterije.

– Antraks nastaje u tlu, pa nikada ne znate gdje ga možete očekivati. Njegova pojava nije uvjetovana izvana, jer nije bilo dolaska sijena ni stoke sa strane. Distrikt se proglašava na dvadeset godina, cijepi se sva stoka u krugu od petnaest kilometara. Prvu godinu cijepljenje plaća država, a kasnije vlasnici stoke – kaže veterinarka i dodaje kako se nada da je ipak riječ o sporadičnom slučaju i da se bakterija više neće pojavljivati.

Dragan Grozdanić

Gospodarska suradnja dviju država sve bolja

Srbija na virovitičkom sajmu

Iduće godine na sajmu Viroekspo Srbija će nastupiti jubilarni deseti put, a na njemu će ujedno biti zemlja partner

Republika Srbija bit će zemlja partner na 18. Međunarodnom sajmu gospodarstva, obrtništva i poljoprivrede Viroekspo koji će se u Virovitici održati od 18. do 20. siječnja 2013. Privredna komora Srbije prihvatila je prijedlog organizacijskog odbora sajma, pa će srpski privrednici imati prilike predstaviti proizvode i usluge na jednom od tri najveće i najuspješnije sajamske manifestacije u Hrvatskoj.

Odlučeno je to nakon neposrednog razgovora Milana Vanđure, poslovnog tajnika HGK-a Županijske komore Virovitica i Miloša Bugarina, predsjednika Privredne komore Srbije, na privrednom sajmu u Subotici početkom juna i posjeta sajamskog izaslanstva Privrednoj komori Srbije.

– Imajući u vidu dosadašnju uspješnu suradnju gospodarskih komora Srbije i Hrvatske, kao i činjenicu da je Srbija do sada devet puta bila prisutna na ovom sajmu, poziv ima velik značaj za Srbiju jer je to deseti, jubilarni nastup srpske privrede na sajmu Viroekspo i potvrda uspješnosti zajedničke desetogodišnje suradnje – kaže Miloš Bugarin, predsjednik Privredne komore Srbije.

Dodaje kako sudjelovanje Srbije na sajmu u Virovitici predstavlja nastavak i unapređenje privredne suradnje Srbije i Hrvatske te još bolje suradnje metalskog, elektro-sektora i poljoprivrede, kao i ostalih privrednih sektora dviju zemalja.

Na susretu u Beogradu bilo je riječi i o ostalim mogućnostima razvoja međusobne gospodarske suradnje, osobito kroz formiranje zajedničkih tvrtki u cilju zajedničkog nastupa na tržištima trećih zemalja. Razgovorima je prisustvovao i Goran Masnec, direktor predstavništva HGK-a u Srbiji.

Osim nastupa srpskih tvrtki, na vanjskom i unutarnjem izložbenom prostoru bit će organiziran hrvatsko-srpski gospodarski forum, a na popratnim manifestacijama Srbija će predstaviti svoj folklor, kulturu i gastronomiju.

Na virovitičkom sajmu prošle godine nastupilo je 757 izlagača iz 21 zemlje, a vidjelo ga je 21.060 posjetitelja. Do sada su zemlje partneri bile Poljska, Češka, Mađarska, Rusija, Austrija, Njemačka, Bosna i Hercegovina, Slovačka, Makedonija i Ukrajina.

Goran Gazdek

Episkop sremski Vasilije razgovarao s predstavnicima Vukovarsko-sremske županije

Završiti iločku crkvu

Prošle godine u septembru nastavljena je izgradnja crkve sredstvima Sremske eparhije, a s radovima se stiglo do krovne konstrukcije, koja čeka pokrivanje

Njegovo preosveštenstvo episkop sremski Vasilije razgovarao je s predstavnicima Vukovarsko-sremske županije o problemima koje ova eparhija ima na istoku Hrvatske, gde joj pripadaju pravoslavni hramovi na području grada Iloka, Tovarnika i Šidskih Banovaca.

Vladika je došao u pratnji paroha šidskog i iločkog Zorana Jagodića, a sastao se s vukovarsko-sremskim županom Božom Galićem, zamenikom župana Đorđem Ćurčićem i gradonačelnikom Iloka Miroslavom Janićem. Teme sastanka bile su obnova pravoslavnog hrama Svetog arhangela Mihaila u Iloku, povrat imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi i uzurpirano zemljište na području tog grada.

– Najbolnija tačka nam je crkva u Iloku, koju podižemo po četvrti put. Srušena je za vreme Drugog svetskog rata i mi je sada pomalo obnavljamo. Pošto se nalazi u samom centru grada, čini nam se kao da je neko ruglo tom gradu. Želimo da napokon završimo uređenje tog svetog hrama, da bude u prvom redu bogomolja vernicima, a s druge strane da se nađe i u turističkoj ponudi kao jedan dragulj kulture i molitve u tom gradu – rekao je vladika Vasilije i izrazio nadu da će župan i gradonačelnik pomoći da se radovi na obnovi hrama privedu kraju.

Pravoslavna crkva u Iloku sagrađena 1798. godine, srušena je 1942, a na njenim temeljima je 1992. započeta izgradnja novog hrama. Radovi su tada prekinuti te nastavljeni 1997. godine, ali je ponovo došlo do zastoja. Prošle godine u septembru nastavljena je izgradnja crkve sredstvima Sremske eparhije, a s radovima se stiglo do krovne konstrukcije, koja čeka pokrivanje. Za ostatak radova bilo bi dovoljno oko 500.000 kuna, smatra vladika Vasilije, uveren da bi uz dobru volju hram mogao biti završen do kraja ove godine.

Prema rečima Đorđa Ćurčića, zamenika župana iz redova srpske zajednice, župan je obećao pomoć, kako u rešavanju problema kao što su povrat imovine Srpske pravoslavne crkve, tako i u obnovi pravoslavne crkve u Iloku.

D. Bošnjak

Suradnja karlovačkog pododbora SKD-a “Prosvjeta” i vojvođanske Petrove gore

U posjeti koloniziranim Kordunašima

Poslije Drugog svjetskog rata u Kljaićevo se doselilo 999 porodica sa preko 5.000 članova iz Like, Gorskog kotara, Žumberka i Korduna

Pododbor SKD-a “Prosvjeta” iz Karlovca nedavno je organizirao posjetu pedesetak svojih članova Kljaićevu u Srbiji s ciljem uspostavljanja kontakta između karlovačkog pododbora “Prosvjete” i Srpskog kulturnog društva Petrova gora iz Kljaićeva, kao i mještana koloniziranih nakon Drugog svjetskog rata, porijeklom s Korduna.

Organizator puta bio je Branko Kljaić, koji kaže da je s Mjesnom zajednicom Kljaićevo, posebno sa sekretarom Dušanom Milojevićem, uspostavljena dobra suradnja. U sklopu posjeta obiđeni su rodna kuća Milutina Milankovića, srpskog naučnika svjetskog značaja, kulturne znamenitosti Novog Sada, Sremskih Karlovaca i Sombora, a kod spomen-biste Miloša Kljaića, narodnog heroja iz Gornjeg Sjeničaka po kojem je Kljaićevo dobilo ime, položeni su vijenci.

– Domaćini su nas jako lijepo ugostili. Mještani Kljaićeva pobrinuli su se da nam u svojim kućama osiguraju noćenje, a prije toga su nam priredili večeru i druženje uz muziku i program njihovog kulturno-umjetničkog društva – kaže Branko Kljaić.

Poslije Drugog svjetskog rata u Kljaićevo se doselilo 999 porodica sa preko 5.000 članova iz Like, Gorskog kotara, Žumberka i Korduna, tako da ova suradnja “Prosvjete” i Petrove gore nije samo povezivanje dviju država, nego i uspostavljanje novog kontakta između davno razdvojenih obitelji.

– Zahvaljujemo se domaćinima i svima onima koji su na ovako lijep način ugostili naše članove. Toplo se nadamo uzvratnom posjetu tokom jeseni – dodao je Branko Kljaić.

J. Mrkalj

Promocija “Valpovačkog godišnjaka”

U okviru manifestacije “Ljeto valpovačko” u kapelici Svetog Trojstva u valpovačkom dvorcu Prandau-Norman održana je promocija 17. broja “Valpovačkog godišnjaka” za ovu godinu. Godišnjak izdaje Matica hrvatska Valpovo, a od prvog broja (1996) uređuje ga Stjepan Najman.

Novi broj “Valpovačkog godišnjaka” predstavili su predsjednik Matice hrvatske Valpovo Ivan Tonković i potpredsjednica i lektorica Mila Bungić, koja je istakla važnost izdavanja “Godišnjaka”, jer on ne samo što donosi i spašava od zaborava detalje i zbivanja iz bogate valpovačke prošlosti, nego prati i događanja između izlaska dva broja.

Zdenko Samaržija napisao je članak o povijesti zdravstvene zaštite u Valpovštini, a Stjepan Ađić o prvom valpovačkom vokalno-instrumentalnom sastavu “Talasi”, čiji je i sam bio član, prisjetivši se početaka rok muzike u Valpovu i spomenuvši zanimljivost da su članovi “Talasa” sami izradili električne gitare i pojačala. Biolog Zdravko Pavlović, stalni saradnik “Godišnjaka”, objavio je još jedan članak o prirodi Valpovštine.

Među 19 članaka u “Godišnjaku” nalazi se i jedan s temom iz enigmatike. Dopisnik “Novosti” iz Belog Manastira Jovan Nedić napisao je članak o proljetos osnovanom Zagonetačkom klubu “Osijek”, skraćenog imena ZAKOS. U njemu je opisan i ovogodišnji 28. Enigmatski vlak, ali i rad nekadašnjeg Enigmatskog kluba Osijek (EKO, 1957-1964).

V. N.

Tradicijska manifestacija Dan žetve u Donjim Dubravama

Srp i dreš ponovno u igri

Dobro se sjećam kako sam kao mlada djevojka žnjela srpom, rekla je Radojka Petljak iz vojnićkog pododbora, ističući da se tako želo sve do 1970-ih, kada su srpove i vršalice zamijenili kombajni

Nakon punih 30 godina, kod društvenog doma u Donjim Dubravama, selu kraj Ogulina, zabrenčao je “dreš”, kako su stanovnici Korduna i Banije zvali vršalicu kojom se vršilo srpovima požnjeveno žito. To je bio dio manifestacije Dan žetve, koju je organizirao tamošnji pododbor SKD-a “Prosvjeta” na inicijativu predsjednika Društva Čedomira Višnjića.

– Namjera je bila da kulturnim manifestacijama kao što je ova damo i jednu etnografsku komponentu i da sjećajući se poljskih radova od prije nekoliko decenija održimo svoj identitet i tradiciju – rekao je Višnjić.

Učesnice žetve, članice pododbora iz Donjih Dubrava, Vojnića i Hrvatske Kostajnice, sa srpovima u rukama uputile su se na polje, gdje ih je čekalo klasje za žetvu.

Sjećanja na mladost

– Dobro se sjećam kako sam kao mlada djevojka žnjela srpom – rekla je Radojka Petljak iz vojnićkog pododbora, ističući da se tako želo do 1970-ih, kada su srpove i vršalice zamijenili kombajni.

Žene su žele, dok su muškarci uvezane snopove nosili do kola i onda ih vozili do vršalice u kojoj se vršilo žito. Žele su ujutro, pa bi oko podne, za vrućine, napravile pauzu za ručak.

– Popodne bismo nastavile s radom, sve do večeri, pa čak i u noć – kazale su Dragica Zatezalo i Boja Rebić iz Donjih Dubrava, ističući da je jedna žena mogla na dan požnjeti do pola jutra.

Dušanka Šorak iz kostajničkog pododbora ispričala je da se u brdima oko mjesta na taj način želo sve do 1980-ih.

– Ti si nekom pomogao u žetvi, a onda je taj pomogao tebi – objašnjava Dušanka Šorak.

Predstavljen je još jedan običaj – rasprostrti su čaršavi i na njih su žene poslagale ponude, od buhtli i orahnjače do sira i ukiseljenog mlijeka.

Čedomir Višnjić je podsjetio da je Dan žetve zapravo nastavak Praznika žetve, centralne manifestacije Seljačkog kola koje je djelovalo do 1941. godine i čiji je “Prosvjeta” nasljednik.

Domovina i identitet

– Mi smo preuzeli i njihove običaje, pa smo Dan žetve organizirali za Petrovo, iako se Praznik žetve zbog drugačije klime i drugih vrsta žita koje su uzgajane slavio početkom augusta – rekao je Višnjić i ukazao na jedan od izloženih etno-eksponata – šarenicu istkanu prije Drugog svjetskog rata sa srpskim grbom i tadašnjom hrvatskom zastavom.

– To je dokaz da su Srbi iz Hrvatske oduvijek pokušavali spojiti zemlju u kojoj žive i svoj identitet te nastojali da se ostvari iskorak jednih prema drugima – dodao je Višnjić.

Program koji je vodila Milana Mirić otvorili su najmlađi članovi zajedničke folklorne sekcije pododbora iz Donjih Dubrava i Ogulina, a osim njihovih folkloraša i onih iz Bijelog Brda, nastupili su i folkloraši iz Hrvatske Kostajnice, kao i pjevačke grupe iz Vojnića i Vrginmosta, dok su djevojčice recitirale pjesme na temu žetve.

Članovi pododbora na čelu s predsjednikom Sinišom Jakovićem pokazali su se kao dobri domaćini, što su im priznali svi gosti i učesnici skupa.

Nenad Jovanović

Slama lend art festival od ove godine u Osijeku

Slama nije samo za mlaćenje

S preseljenjem u osječki Perivoj kralja Tomislava festival slame postao je dostupniji znatno većem broju građana

Nakon šest godina uveseljavanja posjetilaca baranjskih polja, sedmi Slama lend art festival prvi je put održan u Osijeku. S preseljenjem u osječki Perivoj kralja Tomislava festival slame postao je dostupniji znatno većem broju građana.

Reč je o interaktivnom festivalu na kojem su uz umetnike na poziv organizatora u sklopu radionica učestvovali i građani u oblikovanju skulptura od slame. U kiparsku koloniju bilo je uključeno oko 25 umetnika iz Srbije, BiH, Turske, Mađarske, Austrije i Hrvatske, koji su kreativnim skulpturama od slame oplemenili gradsku zelenu površinu. Poslednja dva dana festivala, Slama je otvorila vrata i za sve posetioce, kojima su ponuđeni bogat kulturni program, zdrava hrana iz domaće radinosti lokalnih porodično-poljoprivrednih gazdinstva, slamnate igraonice za decu, autentične rukotvorine, scenski performans i, kao vrhunac festivala, spaljivanje feniksa visokog preko deset metara, čime su organizatori želeli da se kroz slavensku bajku ožive vera i nada te počne stvarati nova pozitivna energija. Mitska ptica feniks ili žar-ptica, kako su je Slaveni zvali, ujedno je bila središnji motiv ovogodišnje Slame. Po starom slavenskom običaju, koji je nazvan “Darovi vodi”, u sklopu slamnatih igraonica pleli su se venčići koji su puštani niz Dravu, čime se nastojalo potaknuti sve učesnike, građane i posebno decu da dožive veličanstvenost vode i shvate važnost njenog očuvanja za budućnost.

Festival je imao i niz drugih popratnih sadržaja, a poslednjeg dana organizovan je i sajam ekoloških proizvoda i rukotvorina.

Zoran Popović

Prvenstvo Hrvatske u atletici za veterane

Lukaču dva zlata i dva srebra

Poznati atletičar i maratonac iz Topuskog Nikola Lukač osvojio je dvije zlatne i dvije srebrne medalje na prvenstvu Hrvatske u atletici za veterane, koje je 14. i 15. jula održano u Čakovcu. U kategoriji atletičara od 65 do 70 godina Lukač je osvojio prvo mjesto na 200 i 400 metara te druga mjesta na 100 i 800 metara.

Njegov klupski kolega iz Topuskog i bivši načelnik te općine Milan Abramović u kategoriji atletičara starijih od 75 godina osvojio je prva mjesta na 800 i 1.500 metara. U kategoriji atletičarki od 40 do 45 godina Karlovčanka Ana Dragojević pobijedila je u trci na 400 metara.

Inače, Topusko će za četiri tjedna, točnije 11. augusta, biti domaćin tradicionalnog polumaratona koji će se trčati po gradu i obližnjim selima. Staza je duga oko 16 kilometara, a ovo je jedanaesti maraton. Start je u 10 sati, a očekuje se nastup više od sto atletičara iz svih zemalja bivše SFRJ. Lani je tako iz Novog Mesta sudjelovalo više desetaka takmičara.

M. C.

Crkveni praznik svetog Petra i Pavla na Kordunu

Svečano u Donjem Budačkom

I ove je godine u Donjem Budačkom obilježen praznik svetog Petra i Pavla, u narodu poznatiji kao Petrovo. Večer uoči praznika, u organizaciji općine Krnjak kod osnovne škole u blizini manastira Bogorodice Trojeručice prvi put je održana izložba domaćih proizvoda. Na izložbi su mogli učestvovati, izlagati i prodavati svoje proizvode svi koji imaju domaću rakiju, sir, med, kobasice, jaja, voće, povrće i slično. Nakon toga održano je narodno veselje uz narodnu muziku do dugo u noć. Na sam praznik, 12. jula, liturgiju u crkvi Svetog Petra i Pavla održali su monah Naum i drugi karlovački paroh Saša Umićević. Tradicionalni narodni zbor trajao je do duboko u noć.

Sveti Ilija, sljedeći veliki praznik, slavi se 2. augusta.

M. C.

Tradicija bolmanskog kermenca ipak se nije ugasila

Na Petrovo Bolman živne

Bolmanski kermenc pada u vrijeme školskog raspusta i u sezonu godišnjih odmora, pa je to prilika da u selo dođe mnogo gostiju, ali i poneki od brojnih Bolmanaca rasutih po svijetu

U baranjskom selu Bolmanu, udaljenom desetak kilometara od Belog Manastira i tridesetak od Osijeka, i ove je godine, 12. jula, kao i prethodnih godina, desetljeća pa i stoljeća, obilježeno Petrovo, praznik svetih apostola Petra i Pavla, kojima je posvećena bolmanska pravoslavna crkva, građena 1774. i 1775. godine.

Bolmanski kermenc pada u ljeto, u vrijeme školskog raspusta i u sezonu godišnjih odmora, pa je to prilika da u selo dođe mnogo gostiju, rođaka i prijatelja, ali i poneki od brojnih Bolmanaca rasutih po široj i daljoj okolini, sve do Australije i Sjeverne Amerike, te da posjete svoje roditeljske kuće, ako u selu još uvijek imaju nekoga, i da se prisjete djetinjstva i nekadašnjeg života.

Iako je prije nekoliko godina izgledalo da će se polako ugasiti tradicija bolmanskog kermenca, to se ipak nije desilo. Ne samo da je prostor ispred Doma kulture i između Doma kulture i Hrama sv. apostola Petra i Pavla bio prepun vašarske atmosfere i s mnogo šatri, već se u poslijepodnevnim satima na tom prostoru okupilo i dosta ljudi. U tim šatrama moglo se kupiti sve i svašta, u dvorištu stare osnovne škole ljubitelji adrenalina mogli su se provrtjeti na velikom ringišpilu, dok su se ispred Vatrogasnog doma djeca mogla provozati na još dva manja ringišpila.

Besposleni šetač po bolmanskim sokacima toga bi dana primijetio da su mnoge kapije širom otvorene, da su u avlijama ili pred njima parkirani brojni automobili te da se u dvorištima i kućama goste brojni gosti, da sve vrvi od života… Već sutradan selo će se vratiti svojoj svakidašnjici, svom uobičajenom broju stanovnika. Današnji je Bolman, nažalost, kako je zapisano u još neobjavljenoj knjizi o tom selu, ostatak ostataka nekadašnjeg sela.

Jovan Nedić

Stogodnjak (120)

20. 7. – 27. 7. 1912: podignuta je optužnica protiv Luke Jukića (25), nezaposlenog pravnika iz Bosanskog Svilaja, kod Dervente. Tereti ga se da je 8. lipnja 1912. u Zagrebu, u Mesničkoj ulici ispred kuće 43, u zasjedi dočekao i pokušao ubiti Slavka Cuvaja, kraljevskog namjesnika za Hrvatsku i Slavoniju, ispalivši na njega jedan hitac iz pištolja marke “brovning”. Iako je na bana pucao s udaljenosti od samo 90 cm nije ga uspio pogoditi, već je smrtno ranio banskog savjetnika Ivu Hervoića, koji se vozio sa Cuvajem. Uz Jukića je, za suučesništvo u pripremanju atentata, optuženo još 11 osoba – Hrvati Đuro Cvijić (15), August Cesarec (18), Dragutin Bublić (16), Franjo Najthard (18), Kamilo Horvatin (19), Roman Horvat (19), Vladimir Badalić (20), Vatroslav Dolenac (22), Josip Šarinić (21), te dvojica Srba – Dušan Narančić (20), polaznik trgovačke akademije u Zagrebu, rođen u Nevesinju, i Stevan Galogaža (19), učenik šestog razreda gimnazije u Osijeku, rođen u Topuskom. Narančić je u istrazi izjavio da je Jukića upoznao za vrijeme đačkog štrajka i da su se nakon toga često družili i razgovarali o političkim prilikama u Hrvatskoj. Priznao je da je znao da Jukić priprema atentat na Cuvaja, ali je – kako tvrdi optužnica – “to naumljeno umorstvo od zlobe propustio prijavom zapriječiti, što je mogao posve lasno i bez pogibelji…” Stevan Galogaža nije bio u izravnoj vezi s Jukićem, ali je – prema optužnici – kao đak osječke gimnazije drugovao s Josipom Šarinićem koji ga je detaljno upoznao s atentatorovim nakanama. Optužene Srbe na sudu će braniti zagrebački advokati Dušan Popović i Srđan Budisavljević.

* “Srpkinja udovica, iz bolje obitelji, 34 godine stara, vešta celom gospodarstvu, traži stalno mesto gazdarice kod samostalnog starijeg udovca”, poručuje oglas pod šifrom “Živimo zajedno”.

* Zapovjedništvo Zagrebačkog vojnog zbora uputilo je poziv za ovogodišnje jesenske vojne vježbe: “Redoviti i doknadni pričuvnici pozvani su na vojne vježbe u dva odjela i to jedni od 19. kolovoza do 2. rujna, i drugi od 29. kolovoza do 12. rujna. Na dan 1. rujna biće najveći broj momčadi pod oružjem, jer će sveukupna pričuva biti u službi. Kroz prva tri dana obaviće se poduka, a potom će se momčadi željeznicom i brodovima otpremiti u krajeve, gdje će se održati manevri…”

Đorđe Ličina