Pokrajine

Komemoracija i obilježavanje godišnjice ustanka u Banskom Grabovcu

Pobijedili fašističku zvijer

Strašni ustaški zločini zgranuli su svijet, a sada se javljaju razni “znanstvenici” koji dovode u pitanje tekovine NOB-a, kada je misao vodilja bila da ne pobijedi fašistička zvijer, kazala je Zrinka Ćorić, predsjednica Udruge antifašističkih boraca i antifašista Petrinje

U Banskom Grabovcu kraj Petrinje u subotu, 21. jula održani su parastos i komemoracija za 1.285 srpskih civila, žrtava ustaškog masakra počinjenog krajem jula 1941. u tom selu, a obilježena je i godišnjica oružanog ustanka, odnosno prve borbene akcije u Hrvatskoj koju su 23/24. jula izveli partizani pod vodstvom Vasilja Gaćeše, napadajući ustaške snage. Nakon parastosa koji je služio paroh glinski Slobodan Drakulić, položeni su vijenci i održani govori.

Stjepan Mesić, bivši hrvatski predsjednik i počasni predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA RH), istaknuo je da je nedopustivo da godišnjice događaja kao što su masakr u Banskom Grabovcu, formiranje logora u Jadovnom ili ustanak u Srbu nisu u državnom kalendaru.

Mesić za istinu

– Evropa danas blagonaklono gleda na revitalizaciju nacizma i nacionalizma i izjednačavanje nacizma i komunizma, ali Hrvatska, iako ulazi u EU, to neće dozvoliti – rekao je Mesić i dodao da treba spriječiti da mlade generacije odrastu ne znajući što se zaista događalo.

– Protiv istine nastupa zajednička fronta desnice i Katoličke crkve, koja nikada nije smogla snage da ustaški režim u Hrvatskoj javno obilježi kao zločinački, ali zato upozorava na opasnost od komunizma koja uopće ne postoji – naglasio je Mesić.

Predsjednik SNV-a Milorad Pupovac naglasio je da je “ovdje formiran prvi borbeni partizanski odred koji je izvršio prvu borbenu akciju u Hrvatskoj, u skladu s pozivima Partije iz Brezovice i Abeza na ustanak naroda protiv okupatora i domaćih kvislinga”.

– Iz kubure Vasilja Gaćeše ispaljen je prvi hitac na ustaški režim, koji je do tada napravio zločine u Gudovcu, Veljunu, Prekopi kod Gline i koji je formirao logor istrebljenja Jadovno.

Napadači na antifašizam, nakon što nisu uspjeli sa svojim nacionalističkim idejama u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, sada se čvrsto bore da svoju laž povežu sa službenim istinama. Pritom u nadležnim ustanovama ne nailaze na potreban odgovor. Jer da nailaze, onda bi u udžbenicima stajalo više istine nego što stoji sada ili bi se izdvojilo 50.000 kuna da se spomenik obnovi i da se kompleks stavi pod zaštitu – rekao je Pupovac.

Najavio je zajednički rad SNV-a sa SABA-om RH i predstavnicima drugih manjinskih zajednica, lokalnih samouprava i državnih vlasti da mjesta stradanja budu dostojno tretirana, dok je vlasti i medije prozvao zbog neprisustvovanja.

Budućnost antifašizma

Izaslanik predsjednika Ive Josipovića, zapovjednik kopnene vojske HV-a, general bojnik Dragutin Repinc, ukazao je na temelje i budućnost antifašizma.

– Povezivanje na temelju zajedničkih vrijednosti i standarda, ali u različitosti država, naroda, kultura i njihovih osobitosti, prostor je u kojem Hrvatska i svi njeni građani vide svoju budućnost – rekao je Repinc.

– Strašni ustaški zločini zgranuli su svijet, a sada se javljaju razni “znanstvenici” koji to negiraju i dovode u pitanje tekovine NOB-a, kada je misao vodilja bila da ne pobijedi fašistička zvijer – kazala je Zrinka Ćorić, predsjednica Udruge antifašističkih boraca i antifašista Petrinje.

Skupu održanom u organizaciji SABA RH i gradskih vlasti Petrinje prisustvovalo je nekoliko stotina ljudi s područja Banije i Korduna, iz Zagreba i drugih gradova Hrvatske, pun autobus antifašista iz BiH te ambasador Srbije u Hrvatskoj Stanimir Vukićević.

Svečanost ili komemoracija?

Iako ove godine nije bilo neprimjerenih govora, izvršni odbor SDSS-a Sisačko-moslavačke županije upozorava na pojedine sporne detalje u vezi skupa.

– Na pozivu je pisalo “svečanost” iako se uz obilježavanje godišnjice ustanka komemoriraju i žrtve ustaškog masakra – kaže predsjednik SDSS-a županije Milan Krstinić.

– Program koji uključuje muziku i druženje uz grah trebao se održati kod pedesetak metara udaljenog spomenika ustanku, a ne odmah kod grobnica, kod kojih bi trebao biti samo parastos – smatra Krstinić.

Bilo kako bilo, treba reći da je delegacija HV-a na čelu s generalom Repincom svojim prisustvom parastosu pokazala da više poštuje žrtve iz 1941. od nekih svojih zemljaka kojima se nije dalo ustajati sa stolica ili klupa pod šatrom.

Nenad Jovanović

Obilježena 71. godišnjica savjetovanja u Abezu

Za zločincima ne treba plakati

Za zločincima ne treba plakati jer su dobili ono što su zaslužili. Mene optužuju za zločine iako sa tim nemam nikakve veze. Nažalost, bilo je i nepotrebnih žrtava, ali nakon što su svi kapitulirali, mi smo se ovdje još borili sa križarima, rekao je Josip Boljkovac

U šumi Abez kraj Vrginmosta obilježena je 71. godišnjica partijskog savjetovanja na kojem je donesena odluka o dizanju općenarodnog ustanka na Baniji i Kordunu. Savjetovanju, koje je održano 19. jula 1941, prisustvovalo je desetak partijskih funkcionera sa Banije i Korduna, a u ime KPJ/KPH Josip Kraš i Rade Končar. Istu noć izvršena je diverzija na željezničkoj pruzi za Rijeku, u Mrzlom Polju kraj Karlovca.

Obilježavanju su prisustvovali predstavnici boračkih organizacija iz Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije, iz Zagreba, Siska i Karlovca, SKD-a “Prosvjeta” iz Zagreba, predstavnici SABA RH, Prvog korpusa, Osme kordunaške divizije i antifašisti iz Velike Kladuše. I ove su godine tu bili Josip Boljkovac, Živko Juzbašić i Rade Bulat, kao jedan od dvojice živih učesnika savjetovanja, dok Milutin Baltić zbog bolesti nije došao.

– Svoju želju za slobodom i jednakošću ljudi ovog kraja platili su hiljadama nevinih žrtava. Jedna trećina stanovništva tadašnjeg kotara Vrginmost dala je svoje živote za temelje antifašističke Hrvatske. Nije ovaj narod nikada bio protiv vlasti, dapače, uvijek je vjerno služio vlastima. To je pokazao i masovnim odlaskom na pokrst u Glinu, ali se pravo lice NDH pokazalo prekasno za više hiljada nevinih žrtava. Događaji 1991. na ovim područjima nisu bili odraz bunta protiv neovisnosti Republike Hrvatske, već straha od ponavljanja 1941. – kazao je Mile Jerosimić, zamjenik načelnika Općine Vrginmost.

Bulat je podsjetio na događaje uoči savjetovanja i na svoj boravak u SSSR-u i SAD-u.

– Bili smo jači nego danas, bili smo jedno, i Hrvati i Bošnjaci i Srbi – rekao je Bulat.

Adam Dupalo se upitao možemo li biti zadovoljni onim što danas imamo i jesmo li to zaslužili.

– Ignorirajte lažove koji žele prekrajati povijest. Ako je Tito zločinac, onda se i ja ponosim što sam zločinac – kazao je Dupalo.

Boljkovac je rekao da pitanje nacionalne pripadnosti tada nije bilo važno, već je važno bilo kojoj ideji pripadaš. I on se založio za sprečavanje falsificiranja povijesti, najavljujući drugo dopunjeno izdanje svoje knjige.

– Za zločincima ne treba plakati jer su dobili ono što su zaslužili. Mene optužuju za zločine iako sa tim nemam nikakve veze. Nažalost, bilo je i nepotrebnih žrtava, ali nakon što su svi kapitulirali, mi smo se ovdje još borili sa križarima i ostalima koji nisu vjerovali u opstanak Jugoslavije – rekao je Boljkovac.

Kulturno-umjetnički program izveli su najmlađi članovi pododbora “Prosvjete” iz Vrginmosta.

M. Cimeša

Obilježen Petrovdan, dan i krsna slava VSNM-a Grada Slatine

Nada u bolje sutra

Na Radio Slatini, u Muzeju Grada Slatine, Knjižnici i čitaonici te drugim institucijama od gradskog značaja još nije adekvatno zastupljeno pitanje afirmacije srpske nacionalne manjine

Nedavno održana svečana sjednica VSNM-a Grada Slatine povodom Petrovdana, koji je dan i krsna slava Vijeća, bila je prilika da se sazna nešto više o položaju Srba u gradu i okolnim selima. Po riječima predsjednika Vijeća Mladena Kulića, Srbi ovdje žive preko 300 godina.

– Po popisu iz 2001. Srba je na području Slatine bilo 1.530 i činili su deset posto stanovništva grada. Iako nismo dobili službene podatke o njihovom broju iz popisa 2011, može se reći da je on približno isti – kaže Kulić, ističući da se dio Srba u Slatini još uvijek boji izjasniti oko nacionalne pripadnosti, a naročito oni koji su u gradu bili cijelo vrijeme.

– Položaj Srba u Slatini promijenio se nabolje samo utoliko koliko je vrijeme radilo da se to desi – ocjenjuje Kulić i dodaje da Srbi formalno imaju predstavnike u Gradskom vijeću i izvršnoj vlasti, ali da osobe u tim institucijama ne artikuliraju pitanje afirmacije Srba u gradu u dovoljnoj mjeri.

– Osim toga, na Radio Slatini, u Muzeju Grada Slatine, Knjižnici i čitaonici te drugim institucijama od gradskog značaja još nije adekvatno zastupljeno pitanje afirmacije srpske nacionalne manjine – kaže Kulić, dodajući da mnoga pitanja nestalih, ubijenih, kao i uništene sakralne i spomeničke baštine još nisu istražena.

VSNM Grada Slatine sa svojom kancelarijom od 2004. godine radi na afirmaciji položaja Srba, kako u gradu tako i na području županije, pa aktivno pruža pomoć drugim vijećima. Veću suradnju oko pitanja zaštite položaja srpske nacionalne manjine Kulić očekuje u odnosima sa drugim vijećima i sa SPC-om, pošto parohije, osim u samoj Slatini, postoje i u Donjim Meljanima, Gornjem Miholjcu i Medincima, rodnom mjestu mitropolita Jovana.

Sjednici Vijeća prisustvovali su i gradski rukovodioci, predsjednik SNV-a Virovitičko-podravske županije Igor Pavković, čelni ljudi srpskih vijeća iz više gradova i općina te predstavnici antifašista.

N. Jovanović

Akcija Zavičajnog društva opustjelog sela kraj Pakraca

Petrovo u Grahovljanima

Pomen je održan kod spomenika poginulim partizanima i žrtvama nacističko-ustaškog terora u Drugom svjetskom ratu, ali i četrnaestorici seljana koji su nestali 1991. godine

Na Petrovdan, 14. jula u Gornjim Grahovljanima, uz prisustvo 30 mještana, paroh pakrački Đorđe Teodorović održao je obred osvećenja krsta na ulazu u groblje, a obavljen je i pomen za sve sahranjene na tom groblju. Pomen je održan kod spomenika poginulim partizanima i žrtvama nacističko-ustaškog terora u Drugom svjetskom ratu, ali i četrnaestorici seljana koji su 1991. ostali kod svojih kuća i s punim povjerenjem dočekali Hrvatsku vojsku.

– Od tada se njihov trag gubi i oni se vode kao nestali, zbog čega je i za njih obavljen pomen te je ponovno iznesen zahtjev za otkrivanjem istine o njihovoj sudbini – rekao je Đorđe Gunjević, također jedna od civilnih žrtava rata.

Sve do popisa stanovništva 1948. godine Grahovljani su statistički vođeni kao jedinstveno selo, a tada su podijeljeni na tri dijela, na Donje, Srednje i Gornje Grahovljane, u kojima je tada bilo 302 stanovnika, 1991. godine 136, a lani tek šestero. Zapravo, nakon 1991. preko deset godina u Gornjim Grahovljanima nitko nije živio, a put kroz selo bio je skoro neprohodan, dok se do groblja moglo doći samo provlačeći se kroz trnje i drugi korov.

– To nas je motiviralo da 2011. osnujemo Zavičajno društvo Gornji Grahovljani s ciljem da okupimo bivše mještane, njihove potomke i rodbinu te da se angažiramo na stvaranju uvjeta za povratak raseljenih. Nastojali smo i da na spomen-ploču dodamo 14 seljana nestalih 1991, da očistimo i ogradimo groblje, u njemu postavimo krst te put do njega osposobimo za promet – govori Gunjević.

Naredni im je zadatak da obnove i podignu sve porušene spomenike na groblju.

– Računamo i na pomoć Grada Pakraca, koji nam je i do sada pomagao dajući nam bager i žicu za ogradu groblja – kaže Đorđe Gunjević.

N. J.

Gostovanje SKUD-a “Jovan Jovanović Zmaj” preko Učke

Bjelobrdci šarmirali i nahranili Istrane

Pravi urnebes nastajao je po završetku koncerta kada su kuvari dijelili porcije fiša i pržene ribe svim posjetiocima. Otpala je sva skepsa o morskom otporu prema riječnoj ribi i ljutoj panonskoj paprici. Vladala je nevjerica u besplatnu podjelu specijaliteta

Na poziv Zajednice Srba Istre, SKUD “Jovan Jovanović Zmaj” Bijelo Brdo učestvovao je na Danima srpske kulture u Istri 29. i 30. juna. Užurbane pripreme u Bijelom Brdu trajale su dvadesetak dana. Zamisao je bila da se, pored igre i pjesme, SKUD “Zmaj” i Bijelo Brdo predstave gastro i etno ponudom.

Gastro ekipa u sastavu Nikola Stanić, Momir Pantelinac, Budislav Nešić, Drago Fogadić, Slobodan Nešić i Goran Vuković otputovala je dan ranije na aklimatizaciju i borbu protiv morske bolesti U ranu zoru, 29. juna skupljamo se u centru sela. Kasnije, priča ode svojim tokovima; ubrzo smo na “Slavonici”, a potom i na autoputu prema Zagrebu.

Stariji članovi ansambla i gosti smeštaju se u Peroju, u Pansionima Nešić, vlasništvu naših Bjelobrdaca Jadranke i Nenada Nešića, a mlađi i dio odraslih biće u domu Ferijalnog saveza u Puli.

Preko puta Briona

Peroj je smješten neposredno preko puta Briona. Samo mjesto podijeljenom je lijepim suhozidinama, tako da podsjeća na lavirint. Perojci su posebno ponosni na svoje masline i vina. Odmah poslije ručka, počinju ubrzane pripreme za večernji nastup u Vodnjanu. Vodnjan je središnji gradić istoimene opštine, kojoj pripadaju još i Peroj, Galižana, Barbariga i Gajana. Posebnost ovo lijepog malog grada čini čak šest crkava, karakteristične uske primorske ulice uglačanih kamenih trotoara i žitelji koji opušteno sjede ispred svojih ili komšijskih kuća i razgovaraju.

Koncert SKUD-a biće održan na centralnom gradskom trgu, na kojem su već poslagane stolice. Kuvari užurbano formiraju svoj gastro kutak. Naši domaćini u Istri su Zajednica Srba Istre i Zajednica Srba Vodnjana, koje predvode Miomir Jeremić i Nada Žeželj. Gosti imaju prijem kod zamjenika gradonačelnika Vodnjana Serđa Deltona kojem prisustvuje konzul žeran Generalnog konzulata Srbije u Rijeci Zoran Popović, predstavnici italijanske i albanske manjine i naš saborski zastupnik Jovo Vuković.

– Kod nas su bolji međuetnički nego međuljudski odnosi – kaže gradonačelnik.

Poslije prigodnih govora i razmjene poklona, svi kreću na gradski trg. Počinje koncert, čuju se harmonike, tambure i begeš, a kuvari potpaljuju svoje tambure. SKUD “J. J. Zmaj” igra svoje standardne koreografije – Bjelobrdsku pudarinu, Igre iz Baranje, južnosrbijansku temperamentnu igru Ružo savijanke, prošaranu pjesmama Aleksandre Novaković, Nikoline Nešić i Valentine Dmitrović.

Program odlično prima oko 300 stalnih posmatarača i stotinjak šetača koji promiču gradskim trgom. Pravi urnebes nastaje po završetku koncerta kada kuvari dijele oko 300 porcija fiša i pržene ribe svim posjetiocima. Otpada sva skepsa o morskom otporu prema riječnoj ribi i ljutoj panonskoj paprici. Vlada nevjerica u besplatnu podjelu specijaliteta u državi gdje ništa nije besplatno. Naši kuvari uporno odbijaju pare koje im se nude, objašnjavajući da je to bjelobrdski poklon Istri. Raspoloženje vrtoglavo raste; nastaje opštenarodno veselje na vodnjanskom trgu, uz muziku i pjesmu do kasnih sati.

Veselje se nastavlja i kod domaćina Nenada Nešića u Peroju, skoro do ranih jutarnjih sati.

Pjesma na rivi

Popodne se skupljamo i krećemo na sjever, prema Umagu.

Nastupu prethodi prijem kod gradonačelnika Umaga Vilija Basanesea, kojem prisustvuju i ambasador Srbije u Hrvatskoj Stanimir Vukićević i naš umaški domaćin iz Zajednice Srba Umaga Cvetko Jovanović.

Koncert nailazi na dobar prijem publike, podstican čestim aplauzima. Kao i u Vodnjanu, poslije koncerta velika gužva stvara se uz gastro štand. Ovdje je nevjerica da je sve besplatno još veća nego u Vodnjanu. Muzika i pjesma kreću odmah poslije večere; u mnogoglasju rivom odjekuju zvuci koji se ovdje rijetko čuju.

Uz pjesmu se rastajemo sa svojim domaćinima, Jadrankom i Nenadom, puni hvale za gostoprimstvo i lijepa tri dana koji se, zbog mnoštva događanja, čine duplo dužim. Krećemo kući u popodnevnim satima da bismo se, poslije ponoći, žurno razišli svojim kućama.

Đorđe Nešić

In memoriam: Smiljka Kozomarić-Mraović (1926 – 2012)

Nema više Bake Pričalice

U sklopu projekta “Pričam ti priču” Smiljka Kozomarić-Mraović odigrala je u školama i dječjim vrtićima Karlovačke županije više od 300 predstava i tako dobila nadimak Baka Pričalica

Nema više Bake Pričalice. Poznata karlovačka glumica, režiserka, spikerica, voditeljica i novinarka Smiljka Kozomarić-Mraović, rođena u Karlovcu 6. oktobra 1926, preminula je u subotu, 21. jula, u 86. godini.

Nakon Drugog svjetskog rata završila je ekonomsku školu i počela raditi u elektroprivredi, paralelno pohađajući satove glume u institucijama i dramskim grupama iz kojih je kasnije nastala Akademija za kazalište, film, radio i televiziju u Zagrebu. Jedanaest godina radila je u karlovačkom kazalištu Zorin dom, a onda je 30 godina na Radio Zagrebu obavljala gotovo sve poslove u dramskom, zabavnom i informativnom programu. U penziju je otišla 1. jula 1989. s Radio Zagreba, nakon 41 godine radnog staža.

Nakon povratka u Karlovac, ponovno se aktivirala u Zorin domu, u projektu “Pričam ti priču”: obišla je cijelu Karlovačku županiju i djeci u osnovnim školama i dječjim vrtićima pričala priče, odigravši tako više od 300 predstava ili u prosjeku jednu svakih desetak dana, pa je dobila nadimak Baka Pričalica.

Živjela je u karlovačkom Domu umirovljenika. Bila je vrlo vitalna i komunikativna, sa izvrsnim smislom za humor i odličnom memorijom. Družila se uglavnom sa mlađima od sebe, posjećivala je sve kulturne manifestacije u Karlovcu, a sudjelovala je i u radu karlovačkog KIOC-a “Lukijan Mušicki”.

Komemoracija za Smiljku Kozomarić-Mraović održana je u Zorin domu, a posljednji ispraćaj Bake Pričalice bio je na zagrebačkom krematoriju.

M. C.

Tragična situacija u ličkom selu Zaklopcu

Pokojnike na groblje vuku lancima

Na poslednjem ispraćaju jednog meštanina doslovno su se koristili lanci, jer se zbog lošeg prilaznog puta telo pokojnika do grobnice nije moglo preneti na primereniji način

Iako je prošlo više od tri godine otkako se pokušala skrenuti pažnja na loš položaj pripadnika srpske manjine u malom ličkom selu Zaklopcu, od tada se za stanovnike tog sela ništa nije promenilo, čak bi se moglo reći da je njihov položaj još gori.

Da podsetimo, Zaklopac je smešten na krajnjem severoistoku Zadarske županije i pripada Opštini Gračac. Od opštinskog središta udaljen je 50, a od Zadra 100 kilometara. Do njega se dolazi nerazvrstanim šumskim putem, a najbliži asfaltni put udaljen je pet-šest kilometara.

Šok u rodnom selu

Prema popisu stanovništva iz 1903. godine, u njemu je živelo 530 duša srpske nacionalnosti. Danas u selu živi tek sedamnaestero stanovnika, od kojih je osmero duboko zagazilo u sedmu deceniju života. Najveći broj onih koji su napustili ovaj svet sahranjen je na mesnom groblju, do kojeg vodi nešto što bi se trebalo nazivati putem.

Stevan Medić iz Belog Manastira nedavno je posetio svoje rodno selo i ponovo se uverio da se ništa nije promenilo. Naime, do groblja vodi mali prilazni put, dužine oko 400 metara, koji se odvaja od šumskog puta. Da bi se dobila prava slika o kakvom se zapravo putu radi, treba reći da se on nekada koristio kao kolski, šumarija ga je u međuvremenu malo proširila, delimično nasula kamenom i kao takvog ga još uvek koristi za izvoz ogrevnog drveta.

S obzirom na to da se u Zaklopcu već decenijama nije čuo dečiji plač, nije teško zaključiti da se preostala starčad mahom okuplja na sahranama. I tu dolazimo do gotovo nepremostivog problema za meštane sela. Budući da u selu živi malo ljudi, koji su fizički nejaki i nemaju odgovarajuću mehanizaciju, porodice pokojnika pred svaku se sahranu nalaze pred istim problemom, a to je kako najjednostavnije pokojnika preneti do poslednjeg počivališta. Igrom slučaja, Stevan Medić za vreme nedavne posete prisustvovao je jednom sprovodu i imao je što za videti.

Ništa od pomoći

Naime, na poslednjem ispraćaju jednog meštanina doslovno su se koristili lanci, jer nije bilo nijedne druge mogućnosti da se, zbog spomenutih problema sa putem, pokojnik na primereniji način prenese do grobnice.

Selo je razbijenog tipa, sa više manjih zaselaka, iako je službeno podeljeno na samo dva, Gornji i Donji Zaklopac. Najmanje je po površini i broju domaćinstava od svih sela u okruženju, osim Brezovca i Dabašnice. Problemi nisu u njegovoj veličini, već u teritorijalnoj podeli. Ukidanjem Opštine Srb i njenim administrativnim pripajanjem Gračacu i Zadarskoj županiji stvoreni su brojni problemi, pa i onoj šačici staraca, povratnika u Zaklopac.

U želji da pomogne meštanima rodnog sela, u junu 2009. Stevan Medić otišao je do Opštine Gračac, gde mu je obećano da će Opština pomoći. No, od tada je prošlo više od tri godine, a da se ništa nije promenilo.

Meštanima Zaklopca ništa drugo ne preostaje nego gledati u nebo i nadati se nebeskoj pravdi prema kojoj su, kako propovedaju razne konfesije, svi jednaki.

Zoran Popović

Dan vijeća i krsna slava VSNM-a Karlovačke županije

Izgubljena godina

Svečanom sjednicom VSNM Karlovačke županije obilježio je svoj dan i krsnu slavu.

– Naše je Vijeće u ovom trećem sazivu konstituirano na sjednici održanoj 9. novembra 2011. Nažalost, zbog promjene parlamentarne vlasti, na registraciju Vijeća čekali smo sve donedavno, tako da je ono upisano u registar skoro godinu dana nakon provedenih izbora. To je onemogućavalo redovan rad u zakonskim okvirima, pa smo do sada održali samo još jednu redovnu sjednicu – kazao je predsjednik Vijeća Rade Kosanović.

Usprkos tome, Vijeće je radilo na rješavanju problema povratnika, obnove, dodjele građevinskog materijala i stambenog zbrinjavanja, pružalo je pravne savjete, a najveći događaj svakako je bio posjet predsjednika Ive Josipovića na ovogodišnji pravoslavni Božić.

M. C.

Stogodnjak (121)

27. 7. – 3. 8. 1912: u posljednjem broju “Nastavnog vjesnika” profesor Mihajlo Erbić iznosi statistiku srednjih škola u Hrvatskoj i Slavoniji za 1910/1911. školsku godinu. Po njoj, bilo je ukupno 6.312 učenika i učenica, od čega 5.910 učenika i samo 402 učenice. U odnosu na školsku godinu 1900/1901. broj srednjoškolaca na hiljadu stanovnika pao je samo za jednog jedinog učenika. Te ih je godine bilo, naime, 25, a deset godina kasnije – 24!

U odnosu na vjeroispovijesti najviše je rimokatolika – 4.362, pravoslavnih je 1.270, unijata 48, evangelika 60 i Židova 572. Kad je riječ o broju učenika u gimnazijama i realnim gimnazijama, odnos je sljedeći: rimokatolika je u gimnazijama 2.153, u realnim gimnazijama 2.209, pravoslavaca 540, odnosno 730, unijata 33, odnosno 15, evangelika 21 i 39, te Židova 182, odnosno 390. Zavičajno najviše je bilo učenika iz Hrvatske i Slavonije – 5.685, iz Ugarske 201, iz cislitavskih zemalja 206, iz Istre i Dalmacije 107, iz Kranjske, Štajerske i Koruške 41, iz Češke, Moravske i Šlezije 20, iz Galicije 8, obiju Austrija i Salcburške 30, Bosne i Hercegovine 172 i iz Srbije i Crne Gore 27.

Računajući po staležima, najviše učenika bilo je iz obrtničko-trgovačkih porodica – 1.853. Slijede zatim seljačka gazdinstva – 961, državni i željeznički činovnici – 949, općinski i privatni činovnici – 648, svećenici, profesori, učitelji, književnici i drugi umjetnici – 613… Zanimljiv je podatak da je djece sluga i nadničara bilo čak 212, zamalo koliko i iz odvjetničkih i liječničkih porodica (220), a najmanje je bilo djece iz vojničkih porodica – samo 56!

* Književnik i publicista Milan Marjanović, bivši izdavač “Vala”, protjeran je iz Zagreba u trajanju od deset godina. Razlog: bio je, navodno, u dosluhu s grupom koja je sudjelovala u pripremanju atentata na kraljevskog namjesnika Slavka Cuvaja. Marjanović se žalio na presudu, ali je žalba odbijena. Izjavio je da će se nastaniti u Beogradu.

* Na groblju u Grubišnom Polju grom je udario u pravoslavnu crkvicu, izgrađenu od samog drveta, i zapalio je. I prije nego što su došli vatrogasci izgorjela je do temelja, a od silne topline crkveno zvono se potpuno rastalilo. To je inače bio najstariji građevni spomenik pravoslavnih vjernika u nekadašnjem varaždinskom generalatu.

Đorđe Ličina