Važniji nam je stisak ruke nego potpis

Zagrepčanin Danijel Sikora, za prijatelje Six, osnovao je 2004. nezavisnu diskografsku etiketu Moonlee Records i registrirao je u Sloveniji. Nekoliko godina kasnije, u Zagrebu osniva sestrinsku etiketu Geenger Records s ciljem intenzivnijeg uključivanja samih izvođača odnosno članova bendova u rad oko promocije izdanja i planiranja aktivnosti. Unazad osam godina, koliko se bavi diskografijom, objavio je neke od najznačajnijih albuma u regiji koji se mogu, zahvaljujući internetu, kupiti u bilo kojem dijelu svijeta. Tako su se pod etiketama Moonlee i Geenger našli Damir Avdić i Vuneny iz BiH, Bernays Propaganda i XAXAXA iz Makedonije, Gužva u 16-ercu, Ruiz, Analena, Kimiko, Debeli precjednik, Hemendex iz Hrvatske i mnogi drugi. Uglavnom, sve više izvođača želi album objaviti upravo za te etikete.

Iako je početkom 21. stoljeća diskografija u Hrvatskoj već debelo bila raspodijeljena između Croatia Recordsa, Dallasa, Dancing Beara, Aquariusa i Menarta, koji su imali većinu domaćih izvođača, vi ste svejedno 2004. osnovali etiketu Moonlee Records. Kako ste se odlučili na izdavaštvo i zašto ste etiketu registrirali u Sloveniji, a ne u Hrvatskoj?

U to vrijeme velikim izdavačima još je nekako išlo, iako se dalo naslutiti da dolaze velike promjene, a bendovi u kojima smo mi tada svirali nisu pobuđivali nikakav interes kod tih “faca”, tako da je pokretanje vlastite izdavačke kuće bilo logičan korak. Za Sloveniju smo se odlučili jer je poslovanje tamo puno lakše s obzirom na članstvo u Europskoj uniji – razlozi su sasvim banalni – troškovi poštarine su znatno jeftiniji, nema natezanja oko uvoza i carine, što minimalizira dodir s omraženim birokratskim strukturama i štedi živce i energiju.

Vremena predujma su povijest

Jedna od karakteristika vaše etikete je online prodaja: osim što imate izdanja izvođača za koje nitko ne pita odakle su već kakvu muziku sviraju, imate i online distribuciju širom svijeta. Je li to dalo rezultate?

Online prodaja je važan segment našeg poslovanja. Poznato je da se nezavisna iliti alternativna glazba uvijek najbolje nabavljala direct-to-fan metodama, razvoj interneta svakako je pomogao promociji i prodaji, iako je, s druge strane, doveo do sveopćeg kaosa omogućavanjem lakog i besplatnog skidanja glazbe. Mi smo se od samog početka bavili online prodajom, pa smo vrlo rano otvorili i vlastiti web-shop, a od 2006. naša su izdanja prisutna na svim važnijim digitalnim servisima za prodaju ili streaming. Najdraži i najunosniji način prodaje naših izdanja je, naravno, iz ruke u ruku, na koncertima naših bendova, bez posrednika, uz smiješak i međusobno odobravanje i podršku.

Možete li nam opisati svoj poslovni odnos s izvođačima: novca gotovo da nema, a opet sve više njih želi baš za Moonlee objaviti svoj album?

Moonlee sa svojim izvođačima radi poslovni dogovor, a ne ugovor, to je možda ključ svega. Važniji nam je stisak ruke nego potpis. Novca nema, ako ga jednog dana bude možda počnemo raditi i na drugim osnovama, uobičajenim za glazbeni biznis, ali dok ta vremena ne dođu nećemo se opterećivati tim stvarima, no nećemo ni bježati od njih. Za dogovor sa svakim od bendova rade se određene prilagodbe vezane uz njegovu specifičnost, osobnost, trenutni status karijere i tome slično.

Koliko se njima uopće isplati objaviti album za Moonlee, budući da im ne dajete nikakav predujam niti financirate snimanje albuma, a ne za neku “etabliranu” etiketu u Hrvatskoj?

Vremena predujma i financiranja snimanja su povijest. Sadašnjost i budućnost je u upravljanju vlastitim resursima, talentom i znanjem. Uradi sam i pobrini se za sebe – to je ono što bendovi moraju prihvatiti kao surovu realnost, ali i kao priliku za uspjeh. Prije su postojali likovi u odijelima, s kravatama i koferima love, ali oni su iščezli. Danas sve moraš držati u svojim rukama, a izdavačke kućice poput naše više ti dođu kao neka vrsta konzaltinga, manje kao diskograf. Zato neki bendovi odabiru nas, jer misle da je od nas lakše naučiti modele funkcioniranja.

Porin nam nije prioritet

Mnoge ste iznenadili kada ste osnovali i sestrinsku etiketu Geenger Records. Zašto još jedna etiketa, a ne prošireno djelovanje prve etikete?

Na neki se način i radi o proširenom djelovanju prve etikete, ali pod drugim imenom i s minimalnom razlikom u načinu odlučivanja i funkcioniranja te određenom dozom preklapanja ekipa uključenih u rad obje etikete. S Geengerom pokušavamo eksperimentirati na području veće uključenosti članova bendova u rad oko promocije izdanja i općenito planiranja svih aktivnosti benda. Također, posvećujemo više pozornosti društvenom angažmanu izvođača, a uskoro pokrećemo i projekte tzv. fan-fundinga kojima ćemo pokušati animirati domaće ljubitelje glazbe da daju podršku svojim omiljenim bendovima već u stadiju nastanka novog albuma i praćenje njegovog razvoja do samog izlaska kroz razne ekskluzivne sadržaje. Nešto što je uobičajeno u svijetu, a kod nas još nije zaživjelo.

Diskografija se mijenja u cijelom svijetu, no u Hrvatskoj diskografi kao da još nisu shvatili što se oko njih događa. Kako to objašnjavate?

Mi smo izvan svih tehnoloških i poslovnih tokova, malo smo tržište i cifre s kojima barataju ovdašnji izdavači toliko su mizerne da je jednostavno nerealno za očekivati da će se na takvom području dogoditi brze i radikalne promjene, kakve se događaju u Americi, Velikoj Britaniji i ostalim važnim tržištima. Nažalost, mora se čekati da neki način poslovanja prvo zaživi u razvijenom svijetu da bi se onda mogao početi primjenjivati i kod nas. Tako je ne samo u izdavaštvu, nego i u koncertnoj i festivalskoj ponudi, koje se ponajviše oslanjaju na izvođače koji su u svijetu bili aktualni godinu dana ranije ili na lokalne izsvirane popularne dinosauruse.

Iako su albumi vaših izvođača nerijetko nađu među najboljima objavljenim u tekućoj godini u Hrvatskoj, a rock kritičari ne štede riječi hvale za njih, vas ni vaših izvođača nema na Porinu?

Da odgovorim diplomatski: do sada nam je bilo draže biti izvan te priče zbog određene distance od cijelog tog polusvijeta koji je prisutan u našoj glazbi. Bez nekih obaveza, pratit ćemo situaciju i eventualno odlučiti želimo li biti dio toga ili ne. To nam definitivno nisu prioriteti u životu i radu.