Zagreb ima publiku za filmske festivale

Službeno prvi a zapravo drugi po redu, Fantastic Zagreb Film Festival obogatio je ljetnu kulturnu ponudu grada već i time što je uz pomoć gradskih vlasti napokon uređena zapuštena Ljetna pozornica na Tuškancu; da je i ona hit ovogodišnjega festivala potvrdilo se i posljednje večeri, kada je više od 800 gledatelja gledalo Carpenterov klasik “Oni žive”. O svemu tome razgovarali smo sa suosnivačem i direktorom festivala Stjepanom Hundićem, dugogodišnjim filmskim kritičarom i novinarom, koji je uz direktoricu Miu Pećinu, Vanju Vascarca i ostale iz ekipe zaslužan za uspjeh FZFF-a. Razgovor počinjemo pitanjem kako je došlo do ideje o pokretanju festivala u Zagrebu.

– Ideja postoji oko četiri-pet godina. No, kako smo radili i dubrovački Libertas festival (a festivali su jako komplicirane i skupe igračke i ne mogu se napraviti preko noći), polako smo ga pripremali. Kada smo shvatili da smo sazreli i mi i prilike, svjesno smo lani pokrenuli nulto izdanje. Ljudi nas pitaju što znači nulto izdanje – to znači da smo testirali medije i grad, a ponajprije sebe, da vidimo reakcije. On su bile jako dobre i zato ove godine imamo prvo službeno izdanje, iako je to zapravo naša druga godina.

Projekcije na otvorenom

Jesu li vam pri organizaciji pomogla prijašnja iskustva?

Jako puno, svima nama. Kada se krene u tako veliku priču, barem po mom iskustvu – više od 20 godina filmski sam novinar koji ide po svjetskim festivalima – misliš da sve znaš, a onda shvatiš da mnogo toga, nažalost, ne znaš: prve dvije godine malo griješiš, ispravljaš probleme, puno učiš i naučiš kako se rade neke stvari. Bez takvog iskustva, ovaj bi festival bio apsolutno nemoguć.

Kolika je bila podrška gradskih vlasti, struke i publike?

Bez financijske i organizacijske podrške grada i Turističke zajednice sve bi ovo bilo nemoguće: oni su prošle godine prepoznali potencijale festivala, njegovo značenje za Zagreb, kao i to da je ovo manifestacija kakve još nema ni u Hrvatskoj ni u regiji. Obogaćena je i kulturna ponuda, jer se festival održava početkom ljetne sezone, kada ovamo navraćaju turisti, uglavnom stranci. Podršku smo dobili i od Ministarstva kulture, HAVC-a, ali i nekih kompanija.

Znamo kakva su vremena, kriza nas dobro mlati sa svih strana, pa je jako teško organizirati skupi filmski festival, za njih ionako nikada nema dosta novca. A kada ga ima, onda hoćeš više – više filmova, više gostiju, više događaja. Publika je pokazala da i Zagrebu i šire nedostaje ovakav festival, i to nas je ohrabrilo. Možete imati novca koliko hoćete, podršku medija, ali ako nemate publiku, nema ni festivala, publika je broj jedan. Konačno, zadovoljan sam i podrškom struke: ni ove ni prošle godine nismo dobili nijedan negativan komentar, a festivalskim su događanjima, posebice panelima, prisustvovali brojni poznavatelji filma i stripa iz Hrvatske i Srbije.

Jeste li zadovoljni generalnim odzivom publike, pogotovo na Ljetnoj pozornici?

Zadovoljan sam, no pritom na umu valja imati više elemenata: festival je tek pokrenut, imamo puno filmova i ne može se očekivati da će svaka projekcija biti puna. Ovo je zamišljeno kao festival na otvorenim lokacijama (lani na dvije, ove godine na jednoj). Pokazalo se da je to dobar potez, otvoreno je kino magnet za publiku za ubitačno vrućeg i sparnog vremena. Naš je festival i zamišljen tako da izlazi na zagrebačke ulice i privlači publiku projekcijama na otvorenom. Naravno, mora biti i zatvorenih projekcija, pogotovo kada je kiša. Uostalom, filmski festivali svoju publiku stvaraju godinama, pa vjerujem da će se za naše projekcije za nekoliko godina mjesto morati rezervirati unaprijed.

Retrospektiva YU-fantastike

Očekujete, dakle, da festival evoluira, kao što se to dogodilo i s brojnim drugima. No, može li se govoriti o svojevrsnoj inflaciji festivala ili svaki od njih ima svoje mjesto?

Dok god ima publike i dok god se festivali mogu financijski pokrivati, a siguran sam da nijedan organizator ne radi festival iz čiste ljubavi, inflacije nema. No, istina je da ih ima jako puno i prilično sam siguran da se puno njih ne može dugoročno održati. Ali, očito je da u Zagrebu postoji publika za ovakve manifestacije. Ne znam nijedan glavni grad u regiji koji ima toliko filmskih festivala: u posljednjih šest-sedam godina oni su ovdje naprosto buknuli. Imamo publiku, a i dobro smo vremenski raspoređeni. Osim toga, znamo što igra u zagrebačkim kinima. Na festivalima se nudi bar 90 posto onoga što publika ne može vidjeti na redovitom repertoaru. Od 25 filmova na našem festivalu, među kojima su mnogi nagrađivani na svjetskim smotrama, svi su zagrebačke premijere. Iz meni nepoznatih razloga, tek je jedan naslov otkupljen za kino-distribuciju, još jedan do dva za DVD i video-distribuciju, i to je to. To je i naš princi filmovi moraju zadovoljiti žanrovske kriterije, moraju biti premijere, bar u Zagrebu i Hrvatskoj, a neće biti otkupljeni. Dakle, stvaramo ponudu koja se može vidjeti samo sedam-osam dana.

Planirate prerasti u regionalni festival?

Zaživimo li u Zagrebu, a čini se da hoćemo, moguće je ostvariti regionalnu suradnju: od svojih kolega iz Beograda čuo sam da je u tom gradu takav festival, iz nepoznatih razloga, jako teško organizirati. Festival bi se mogao preseliti i u neke druge gradove jer – bez obzira na to što želimo dovesti i publiku koja živi izvan Zagreba – ne možemo očekivati da će dolaziti posjetitelji iz Sarajeva, Ljubljane ili Beograda. Nadam se da je to ostvarivo, naravno, ne preko noći. Tko zna, možda ćemo već sljedeće godine u regionalnim metropolama imati mini-verzije, kao što je bilo s beogradskim FEST-om, koji je svoja kraća izdanja imao u Zagrebu i Ljubljani.

Koliko će ta regionalna komponenta biti prisutna i u sadržaju?

Lani smo svjesno, kao jedan od programa, pokrenuli retrospektivu YU-fantastike i prikazali, primjerice, Kadijevićevu “Leptiricu”, koja je imala brojnu publiku, što znači da ima interesa za regionalno žanrovsko stvaralaštvo, pa ćemo takva ostvarenja nastojati ponuditi i sljedećih godina.