Bog čuva Putina

Postoji zaista mnogo argumenata koji pobijaju paranoidnu tezu koja se često može čuti na zapadu – da se Rusija našeg doba pretvara u zastrašujuću, srednjovjekovnu, teokratsku državu. Ali svi ti argumenti padaju u vodu na slučaju troje zatvorenih mladih žena iz anarho-feminističke skupine punk rock Pussy Riot. Svi osim jednog, a taj kaže da se u današnjoj Rusiji ne radi o stvaranju teokracije, već o obnavljanju države KGB-a. Jer sovjetski Komitet Gosudarstvennoj Bezopasnosti i Ruska pravoslavna crkva stara su simbioza koja posljednjih godina demonski izranja na površinu ruskog društvenopolitičkog života.

Tri oporbene aktivistice – Nadježda Tolokonnikova, Marija Aljohina i Jekaterina Samucevič – uhićene su u ožujku u Moskvi, nedugo do izbora za predsjednika Rusije na kojima se uz dosta nervoze i očit manjak fair playa natjecao Vladimir Putin. Povod za procesuiranje bio je upad djevojaka u Hram Hrista Spasitelja, najveću pravoslavnu katedralu na svijetu, gdje su pred vjernicima izvele blasfemični performans, takozvanu punk molitvu “Djevice, otjeraj Putina”. Čin je objašnjen kao prosvjed protiv “pretvaranja Crkve u oruđe predizbornih intriga” od strane klera koji svetom vodicom škropi monarhistička nagnuća Putinovog režima.

Šok u hramu

Prvotna vijest o hapšenju nije izazvala veću konsternaciju u ruskoj javnosti. Moglo se učiniti da je riječ o još jednom biznis projektu s nekonvencionalnim PR metodama koje su prešle granicu društvenog obzira, a vjerojatno i zakona. Anonimke koje su se odlučile brendirati kao beskompromisne feministice, pojavile su se u hramu s kontradiktornom pratnjom momaka koji su imali zadatak snimati performans za potencijalno unosan budući publicitet te fizički obraniti cure od eventualnih napadača.

Navukavši šarene pljačkaške maske, Pussy Riot su uletjele pred ikonostas – zid s ikonama pred koji je zabranjeno stupiti laicima. Uključivši pojačala, počele su vikati, razuzdano skakati i mahati električnim gitarama pred šokiranim vjernicima. Uhićenje se činilo kao logičan epilog bez kojeg postupak novokomponiranih pankerica sa smislom za samopromociju baš i ne bi imao smisla.

Bilo je, dakle, za očekivati da će Pussy Riot biti privedene na razgovor u policiju, ili provesti noć u ćeliji, pa platiti neku kaznu zbog remećenja javnog reda. No nakon jarosne reakcije vodstva Ruske pravoslavne crkve, tri žene nalaze se iza rešetaka, evo već skoro pola godine. Zbog neshvatljivog sudačkog odugovlačenja sa započinjanjem procesa, te djevojke, od kojih su dvije majke, ostat će u reštu najmanje deset mjeseci – prije nego što im se uopće izrekne presuda. Optužnica za huliganstvo ima 2800 stranica (dvije tisuće i osamsto!), a moguća kazna ide do sedam godina zatvora. Pritom je već na prvim danima suđenja postalo jasno da će se novinarima na razne načine onemogućavati izvještavanje.

U dvadeset godina postsovjetske Rusije nema presedana za ovakav slučaj progona vještica pod željeznim pritiskom Moskovske patrijaršije. Ipak je riječ o sekularnoj, multikonfesionalnoj zemlji, što stalno naglašava i tandem Putin-Medvedev koji gaji dobre odnose s hijerarhijama manjinskih vjerskih zajednica. Rusija je, na kraju krajeva, tek ove godine po prvi put uvela vjeronauk u osnovne škole – ali sa šest ponuđenih opcija, pa je tako pored osnova pravoslavlja, islama, judaizma ili budizma čak 60 posto učenika odabralo etiku, odnosno povijest svjetskih religija.

Nesveto trojstvo

Nakon hapšenja “Nesvetog trojstva” iz Pussy Riota, iz redova same Crkve odmah su poslani apeli za kršćanskim praštanjem, ali ih je munjevito i uz jezovitu jezikovu juhu, pa čak i prijetnje samilosnim crkvenjacima, dokinuo vrh Moskovske patrijaršije, nezadovoljan što djevojke nisu izrazile kajanje. U represiji prednjači Vsevolod Čaplin, protejerej koji bi sa svojim inkvizitorskim biserima poput izjave kako mu je “Bog objavio da djevojke moraju biti kažnjene na ovom i na onom svijetu”, bio komičan poput slavnog mu prezimenjaka, da nije ozbiljan i opasan.

Pravoslavna crkva pretrpjela je strahovita stradanja i čistke tijekom boljševičke revolucije. I samo “mjesto zločina” Pussy Riota – Hram Hrista Spasitelja – godine 1931. srušen je do temelja odlukom staljinističke vlade, da bi multmilijunskim donacijama, u kojima je finu lovu oprala i mafija, bio obnovoljen 90-ih godina prošlog vijeka.

No u kasnijoj fazi sovjetske države, ostaci ostataka RPC-a su, prema pisanju brojnih znanstvenika, pronašli zajednički interes s KGB-om: neki klerikalci postali su agentima crvene tajne službe. Jedna od misija bila im je uništavanje drugih autokefalnih pravoslavnih zajednica koje su težile separatizmu, poput ukrajinske. Autori koji su 90-ih dobili uvide u dijelove tajnih arhiva tvrde da su oba postsovjetska ruska patrijarha – pokojni Aleksej i sadašnji Kiril – bili agenti KGB-a s kodnim imenima “Drozdov” i “Mihailov”.

Nakon raspada SSSR-a, vodeći ruski mediji obojicu su povezivali i sa skandaloznom poslovnom aferom u kojoj su tvrtke RPC-a pod egidom humanitarnog rada dobile pravo na bescarinski uvoz duhana i alkohola. Kada se iz te perspektive krenu promatrati današnji odnosi moći u Rusiji, priroda saveza Moskovske patrijaršije i Kremlja kojim vlada bivši KGB-ov špijun dobiva smisao koji zaobilazi Kristov nauk i teološka pitanja od onoga svijeta, golo se svodeći na problematiku imperija i magijske borbe ovosvjetovnih sila.

Dok djevojke čame u ženskoj kaznionici Pečatniki, Rusijom odjekuju novi radikalni performansi: jedna se 22-godišnjakinja u opravi Pussy Riota ‘raspela’ pred peterburškim Hramom spasa na krvi. Drugi njen sugrađanin zašio je usta koncem i stajao na legendarnom Nevskom prospektu, ispred Kazanjske katedrale. Prije nekoliko dana, patrijarha Kirila u Kijevu je pokušala napasti gologruda aktivistica ukrajinske skupine Femen kojoj je na leđima pisalo “Kill Kiril”.

Dojam lošeg sna u kojem se sve ovo događa prisnažuje mjesto suđenja : Hamovničeskij sud, isti onaj na kojem se godinama vodio montirani politički proces protiv svrgnutog tajkuna Mihaila Hodorkovskog

Sergej Bondarčuk i umjetnici traže oslobađanje

Slučaj Pussy Riota imao je alkemijski učinak za rusku kulturnu scenu ujedinivši putiniste i oporbene umjetnike. Pismo podrške grupi potpisalo je preko 200 velikih faca uključujući redatelja Andreja Zvjaginceva i književnicu Ljudmilu Ulickaju, ali i Putinove stranačke kolege poput redatelja blockbustera Fjodora Bondarčuka. Potpisnici naglašavaju da djevojke nisu nikoga ozlijedile niti su uništavale tuđu imovinu, da je Rusija sekularno društvo te da se slučaj, ako uopće postoji, mora prekvalificirati iz kaznenog u prekršajno djelo