Fantomski Manjinski mozaik

Unatoč tome što je na pragu ulaska u Evropsku uniju, Hrvatska svoje nacionalne manjine u mnogim segmentima još uvijek doživljava kao teret, a ne kao bogatstvo. To se posebno odnosi na srpski, nekada konstitutivni narod u Hrvatskoj. Ta je konstitutivnost nestala čim su se HDZ-ovci dokopali vlasti: odnos prema Srbima odmah se promijenio, a demoniziranje su im olakšali sami srpski ekstremisti dizanjem pobune, čije su posljedice, osim njih i njihovih obitelji koji su domovinu napustili tijekom “Oluje”, osjetili i svi drugi građani srpske nacionalnosti koji su ostali izvan tzv. SAO Krajine.

Jedna od najvažnijih poluga Tuđmanove autoritarne vlasti bila je Hrvatska radiotelevizija, koju je HDZ najprije etnički i politički očistio, da bi godinama kroz pera mladih i neiskusnih novinara zadojenih nacionalizmom, koji je devedesetih brkan s patriotizmom, sustavno demonizirala cjelokupnu srpsku zajednicu u Hrvatskoj. Nakon Tuđmanovog odlaska s političke pozornice, načelno su zapuhali neki novi vjetrovi – nažalost, samo načelno, jer se u osnovi nije puno toga promijenilo. Glavni huškači ostali su na svojim pozicijama i svoje djelovanje donekle prilagodili duhu vremena.

Lažni dojam

Kako bi se stvorio utisak o promjenama nabolje, u Zakon o HRT-u umetnut je dio kojim se nacionalnim manjinama jamči zastupljenost u programu. Tako u prvom stavku 9. članka tog Zakona, koji se odnosi na “definiciju sadržaja i javnih usluga”, stoji da “javne usluge HRT-a u smislu ovoga Zakona sadrže programske obveze HRT-a, koje ispunjavaju socijalne i kulturne potrebe hrvatskog društva, jamče pluralizam, uključujući kulturnu i jezičnu različitost”. U drugom stavku istog članka kaže se da će “u provedbi stavka 1. ovoga članka HRT osobito (…) proizvoditi, suproizvoditi i objavljivati programe namijenjene informiranju pripadnika nacionalnih manjina, uključujući i programe za djecu na jezicima nacionalnih manjina”.

Kao i u drugim zakonima koji štite manjinska prava, i ovdje su stvari formalno postavljene savršeno. Problem je jedino u tome što su ti zakoni napisani i izglasani pod pritiskom EU-a, a u praksi nikada nisu zaživjeli. Tako na HRT-u godinama postoji samo jedna tjedna emisija, koja se bavi isključivo problemima nacionalnih manjina. Riječ je o “Prizmi”, kojom nijedna ovdašnja nacionalna manjina nije u potpunosti zadovoljna, ponajprije zato što je zamišljena samo kao argument kojim će direktori HRT-a mahati pred kritičarima iz redova manjinskih zajednica. “Prizma” svijet gleda kroz ružičaste naočale i više se bavi kulturom manjinskih zajednica nego njihovim problemima, a kada se njima i bavi, radi to na izrazito suzdržan način, nikada do kraja ne definirajući uzroke problema.

Srpsko narodno vijeće godinama vodi pregovore s čelnicima HRT-a da se takva situacija promijeni i da javna televizija napokon počne primjenjivati zakone koji se tiču manjina. Pokojna članica Vijeća HRT-a Darinka Janjanin bila se zalagala za osnivanje redakcije za nacionalne manjine, koja bi ostvarivala programske interese svih nacionalnih manjina, od one najveće do najmanjih. Nažalost, ni ona ni njezin nasljednik Dragan Crnogorac, koji je nastavio istu politiku, nisu postigli ništa konkretno.

Gledajući posljednje napade na saborskog zastupnika Milorada Pupovca, SNV kao krovnu organizaciju Srba u Hrvatskoj i SDSS kao najveću domaću stranku srpske nacionalne manjine, stječe se dojam da su mogli što su htjeli. No kako je to u praksi izgledalo najbolje svjedoči odnos vodstva HRT-a prema njihovim zahtjevima. Naime, u jesen 2010., nakon višegodišnjih pregovora koje su čelnici SNV-a Milorad Pupovac i Saša Milošević te zastupnik srpske nacionalne manjine u Vijeću HRT-a Dragan Crnogorac vodili s HRT-om, bivši prvi čovjek javne televizije Josip Popovac konačno je obećao osnivanje posebne redakcije koja će se, za razliku od “Prizme”, baviti stvarnom manjinskom problematikom. I tako je prije više od godinu dana osnovana redakcija Manjinskog mozaika.

Potraga za urednicima

Potom je započela panična potraga za urednicima: podrazumijevalo se da bi oni trebali biti srpske nacionalnosti, no takvih je devedesetih ponestalo. Na kraju, rješenje je pronađeno u Jagodi Bastalić, dugogodišnjoj urednici “Latinice” i radijskom novinaru iz Splita Branku Dobroti. Jagoda Bastalić je devedesetih podijelila sudbinu brojnih novinara koji su pred najezdom stjegonoša poput Hloverke Novak Srzić potjerani s HRT-a zbog srpskog porijekla; tada je, naime, još nosila djevojačko prezime Velimirović. U istu se kuću vratila deset godina kasnije, na poziv Denisa Latina, koji je u međuvremenu otupio nekadašnju oštricu. Koliko je manjinska redakcija bila ozbiljan projekt dokazuje izjava tadašnje glavne urednice Gordane Mrđen, od koje je Jagoda Bastalić željela doznati kada će ta redakcija konačno profunkcionirati. “Zar to uopće postoji?”, bila je iskreno iznenađena glavna urednica. Slično je i danas, jer je ni nova urednička garnitura Dokumentarnog programa, kamo je sklonjen fantomski Manjinski mozaik, još nije kontaktirala, premda jesenska shema samo što nije krenula. Početkom rujna trebao bi startati još jedan program HRT-a, no ni ondje, očito, neće biti prostora za nacionalne manjine, pogotovo ne za Srbe.

HRT će na jesen opet dobiti novo vodstvo. Možda je to dobar povod da se u ostvarenje prava nacionalnih manjina na HRT-u uključi i jedan od najvećih zagovornika javne televizije, predsjednik Ivo Josipović, u čijim se dvorima, navodno, kroji kadrovska politika nacionalne TV kuće i koji u posljednje vrijeme pokazuje posebnu brigu za Srbe u Hrvatskoj. Možda će Josipović, kada to već nisu bili kadri “svemogući” zastupnici srpske manjine, uspjeti natjerati vodstvo javne televizije da se napokon počne pridržavati Zakona o HRT-u.

A kako je u susjedstvu?

U Srbiji, konkretno na TV Novi Sad, hrvatska, mađarska, rusinska i slovačka manjina imaju svoje posebne redakcije. Hrvati imaju emisije i na televiziji i na radiju, a izlazi i nekoliko hrvatskih tiskovina. Hrvatski je službeni, u potpunosti ravnopravan jezik sa srpskim, u nekoliko vojvođanskih općina i u Subotici. Što se tiče BIH-a, gdje su Hrvati konstitutivan narod, najveće nezadovoljstvo izaziva činjenica da vlasti u Sarajevu ne dopuštaju poseban program samo na hrvatskom jeziku. Na RTRS-u ne postoji posebna manjinska emisija ni redakcija, ali postoji emisija “Duhovni mostovi”, koja je ekumenskoga karaktera i u kojoj svoj prostor ima i Rimokatolička crkva.