Intrigator

Katran & perje

Urednika Dnevnika HTV-a prebacilo

Hoćemo gusle

Lijep je običaj da patriotske obljetnice izazovu ushit u svakog društveno političkog radnika te da pošteno novinarsko čeljade sebi dade oduška u takvim prigodama. Međutim urednika trećeg Dnevnika HTV-a Edija Škovrlja obljetnica Oluje naprosto je – prebacila u glavi. Uslijed još nedijagnosticiranog poremećaja, Škovrlj se stao glasati domoljubnim stihovljem te frazama junačke mitologije.

– Obilježena je ponosna i pobjedonosna Oluja. U Sinju i Kninu, udaljenima samo 30 kilometara, bila je danas cijela Hrvatska, s razlogom – Oluja i Alka dva su naša ponosa, nizao je nadahnuti Škovrlj pred oduševljenim korisnicima usluga javne kuće za općenje s gledateljstvom.

Dernek u Čavoglavama nazvao je “tradicionalnim, alternativnim slavljenjem Oluje”, jer se tamo inače okupljaju nezavisni umjetnici, ljubitelji kazališta Olivera Frljića i fanovi Radioheada. Prilogu odande salutirao je prikladnom parafrazom Thompsonovih stihova “u Zagori na izvoru rijeke Čikole”. No posve ga je raspametila konačna kapitulacija Osmanlijskog carstva što ju je dolaskom na sinjsku Alku potpisao turski ambasador: “Turci opet u Sinju! Nekad ljuti neprijatelji, danas veliki prijatelji”.

O alkarima je Škovrlj zapjevao: “Uzjahali su konje vilovite, u čvrstu desnicu uzeli koplja i krenuli u boj za pobjednika 297. Sinjske alke. Najoštrije oko sokolovo imao je alkar…” Pobjedniku je potom “čestitao na pobjedi koja je još slađa jer je ostvarena na dan hrvatske pobjede”.

Sjajno prihvaćeni Škovrljev Dnevnik izazvao je iznenadnu migrenu i oduševljeno kolutanje očima u nove v. d. urednice Informativnog programa Sanje Mikleušević-Pavić. Doznajemo da se razmatra uvođenje Dnevnika u desetercu praćenom guslama.

Petar Glodić

U prisustvu premijera životna nagrada protagonistici knjigocida

Nagrada s okusom sirćeta

Alena Fazinić, zaslužna građanka Grada Korčule, izrekla je 90-tih bojazan da bi još nečije dijete u slobodnoj Hrvatskoj na prelazu tisućljeća, moglo biti izloženo pogubnom utjecaju srpskog jezika, te je pozdravila čin uništavanja knjiga

Pretprošlog je tjedna svečano obilježen Dan Grada Korčule, a na proslavi je – u prisutnosti premijera Zorana Milanovića i ministra uprave Arsena Bauka – među ostalim dodijeljena i Nagrada za životno djelo Aleni Fazinić, povjesničarki umjetnosti. Uza sve joj pritom nabrojane zasluge, skromno ćemo na ovom mjestu evocirati jednu koja je promakla organizatoru. Alena Fazinić, naime, bila je potkraj devedesetih godina 20. stoljeća i članica Gradskog vijeća Grada Korčule.

U to vrijeme aktualna je bila afera uništavanja dijela knjižne građe u korčulanskoj knjižnici, a za što je bila odgovorna v.d. ravnateljice Izabel Skokandić. Bibliotekarka koja je u međuvremenu požela slavu znatno veću od današnje korčulanske laureatkinje, sjećamo se, bacila je tad u smeće više stotina knjiga srpskih pisaca i naslova izdanih u srpskom prijevodu. Slučaj je ubrzo dospio u novine, o njemu je burno raspravljao dio javnosti, a interes je za nj u određenom trenu moralo pokazati i korčulansko Gradsko vijeće.

Iz transkripta zasjedanja vijećnika, koji smo u to doba imali priliku čitati, nedvojbeno se istaknula upravo Alena Fazinić, strastveno braneći postupak mlade bibliotekarske higijeničarke. Naročito upadljiv je bio njezin osobni, čak intimni pristup temi, prouzročen činjenicom da je ta kunsthistoričarka zapravo rođena u Kraljevu, dakle, u Srbiji. A sudeći prema tadašnjem njezinom nastupu, to je nemjerljivo težak životni udes, naročito u kontekstu jezičke pripadnosti, koja se obično stječe rođenjem i odrastanjem.

Alena Fazinić, zaslužna građanka Grada Korčule, izrekla je utoliko bojazan da bi još nečije dijete u slobodnoj Hrvatskoj na prelazu tisućljeća, moglo biti izloženo pogubnom utjecaju srpskog jezika, te je pozdravila čin uništavanja knjiga. Čak je navela i nekoliko strašnih riječi iz srpskog, zaključujući da im valjda nitko više u Korčuli ne bi želio izložiti svoje najmilije: tačka, zapeta, sulundar, sirće, zejtin. Interesantno, od pet riječi – tri turcizma.

Uz njezino nagrađivanje, koristeći priliku, s kašnjenjem bilježimo i prošlogodišnje slično davanje priznanja Veroniki Ćelić-Tica iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Ona je bila ovjenčana državnom nagradom “Ivan Filipović” za 2010. godinu, u području osnovnog školstva, dok mi podsjećamo na njezina postignuća – za isti uzrast – iz daleke 1992. godine. Tada je Čelić-Tica, zajedno s kolegicom joj Rankom Javor, sastavila glasoviti “Naputak o postupku prema knjižničnoj građi u školskim i dječjim knjižnicama”.

Ukratko, knjižnice za male i velike trebalo je, štono bi rekao onodobni ministar financija Borislav Škegro, “očistiti od knjiga na srpskom i sličnim jezicima”. Pritom se, doduše, nitko nije usudio postaviti pitanje o tome koji je to jezik najsličniji srpskom. Ali, naputci su djelovali, itekako, pa je tokom desetljeća u Hrvatskoj uništeno oko 2,8 milijuna knjiga, kako se procjenjuje i dokumentima potkrjepljuje u knjizi Ante Lešaje “Knjigocid”.

Igor Lasić

Glasnogovornici HEP-u odlučno odbacuju odluku vlastite Uprave

Sukob interesa? Nema teorije…

HEP je amenovao vlastoručno potpisanu ponudu Rodoljuba Lalića i odobrio višemilijunski posao za PBS nakon što je Lalić došao u Upravu HEP-a. Lalić se povukao iz vlasništva PBS-a tri dana prije nego što će njegova dotadašnja kompanija dobiti posao

Hrvatska elektroprivreda odobrila je u veljači ove godine 5,5 milijuna vrijedan posao izrade i nadzora projekta obnove Hidroelektrane Dubrovnik tvrtki koja je bila u donedavnom suvlasništvu Rodoljuba Lalića. To se zbilo četiri dana nakon što je Lalića Vlada Zorana Milanovića predložila za dužnost člana Uprave u HEP-u. Štoviše, Lalić je do prelaska u Upravu HEP-a bio ovlašteni predstavnik i ponuđač ove privatne kompanije u poslu s HEP-om.

Dokumentacija pokazuje kako je 20. veljače Lalić kao direktor tvrtke “Projektni Biro Split (PBS)” poslao ponudu naručitelju posla HEP-Proizvodnji, Sektoru za hidroelektrane.

27. veljače HEP-ovo Povjerenstvo odabralo je PBS-ovu ponudu i predložilo Nadzornom odboru prihvaćanje iste. Međutim, između ova dva datuma, 23. veljače, Lalić je na zatvorenoj sjednici Vlade faktički postavljen za člana Uprave HEP-a za razvoj i investicije. HEP je, u najkraćem, amenovao vlastoručno potpisanu ponudu Lalića i odobrio višemilijunski posao za PBS nakon što je on došao u Upravu HEP-a.

U HEP-u ne vide ništa sporno oko Lalićeve uloge u ovom poslu i time odbacuju bilo kakve priče, čak i o teoretskoj mogućnosti sukoba interesa. “U trenutku imenovanja u Upravu HEP-a gospodin Lalić nije bio suvlasnik kompanije Projekt Biro Split, niti je imao ikakve druge veze s daljnjim poslovanjem ove tvrtke”, rekla je HEP-ova glasnogovornica.

Prema podacima u registru Trgovačkog suda u Splitu, Lalić je formalno-pravno raskrstio s tvrtkom PBS 24. veljače, dan nakon što je Vlada predložila Nadzornom odboru HEP-a njegovo imenovanje, odnosno tri dana prije nego što će njegova dotadašnja kompanija dobiti unosan posao od HEP-a.

Pregled i ocjenu ponuda obavili su HEP-ovi ovlašteni predstavnici Vinko Bašić, Ana Bender, Dubravka Putica i Ines Ljevak, a potpisao direktor Pogona HE Dubrovnik Ivo Miletić, uz napomenu Nadzornom odboru kako je “nabava u potpunosti provedena sukladno zakonskim odredbama i važećim Uputama HEP Grupe i HEP Proizvodnje” , predlažući da se potpisivanje ugovora odobri.

PBS je u posao ušao zajedno s kompanijom Elektroprojekt, nakon što je HEP-Proizvodnja krajem siječnja 2012. pokrenula otvoreni postupak Javne nabave za “izradu glavnog i izvedbenog projekta, projekta izvedenog stanja i projektantski nadzor obnove HE Dubrovnik”. Dokumentaciju za nadmetanje preuzelo je čak 28 kompanija, ali je na koncu 20.02.2012., u HEP pristigla jedna jedina ponuda: ona od PBS-a, u iznosu od 5.405.000,00, odnosno 6.648.150,00 kuna s PDV-om. “S obzirom da je PBS bio jedini ponuditelj, Povjerenstvo je sukladno Zakonu o javnoj nabavi odabralo njihovu ponudu kao prihvatljivu i najpovoljniju”, navodi se u obrazloženju Povjerenstva i određuje 01.08.2012 kao konačni rok izvođenja posla.

Za vrijeme Lalićevog mandata u PBS-u, koji je neprekidno trajao zadnjih 15 godina, odvijali su se izuzetni poslovni odnosi s HEP-om, što postaje dosta logičnije u kontekstu prošlosti ove kompanije: registrirana kao društvo s ograničenom odgovornošću za projektiranje i inženjering, PBS je sve do 1997. godine bila u sklopu HEP-a. Lalić, koji je u kompaniji radio od 1991., tada postaje direktor i vodeći projektant PBS-a. Nakon privatizacije, PBS kreće u samostalno poslovanje, koje je uključivalo i brojne poslove za državnu kompaniju: PBS je za HEP sagradio tridesetak trafostanica te dvadeset glavnih, izvedbenih ili idejnih projekata za hidroelektrane. Samo u 2011. HEP-Proizvodnja dodijelila je ovoj tvrtki 9 ugovora o javnoj nabavi u ukupnoj vrijednosti od gotovo 20 milijuna kuna. “Radi se o jednoj od rijetkih kompanija u Hrvatskoj koje su specijalizirane za poslove što su im između ostalog dodijeljeni i preko javne nabave u HEP-u”, objašnjava glasnogovornica HEP-a.

PBS je lani bio lokalna potpora francusko-belgijskoj tvrtki Tractebel-Coyne et Bellier, koja je obavljala tehničko dubinsko ispitivanje gradnje HE Ombla. Upravo ove dvije tvrtke stoje iza studije isplativosti ovog projekta, koju su mediji i ekolozi okarakterizirali poražavajućom za HE Omblu. “Ombla je dobar projekt i imamo racionalan odgovor na svaki argument koji govori suprotno”, poručio je nedavno Lalić.

S istom kompanijom PBS se javio na natječaj za 2,2 milijuna eura vrijedan posao konzultantskih usluga za pripremu i provedbu natječaja za gradnju ove hidroelektrane. Nakon pretkvalifikacije u kojoj se javilo 17 tvrtki, ovaj je dvojac prošao u uži krug od pet ponuđača.

Hrvoje Šimičević

Javnost mudro čekala da bilo tko osudi Slavka Golužu

Skrivanje iza Anđe

Kad je selektor hrvatske rukometne reprezentacije Slavko Goluža izjavio da ga pobjeda nad Srbijom podsjeća na film “Storm” (ne zna se koji film, ali iluzija na “Oluju” je očita) mediji su mudro šutjeli. Sve dok se nije pojavila navodna twitter poruka Angeline Jolie koju je izjava navodno zgrozila, iako nikome nije jasno što bi ona imala veze s rukometom.

Neki su nastojali dokazati da je Angelinin profil lažan i da netko nastoji zavaditi poznatu glumicu i Hrvatsku. No bila Angelina lažna ili stvarna, specifično je da su mediji, s izuzetkom Indexa.hr koji je odmah kritizirao Golužinu poluidiotsku izjavu, graknuli na trenera tek kada su se mogli sakriti iza autoriteta jednog selebritija, makar i lažnog.

Potom su, pogođeni naknadnom pameću, donijeli izjave poznatih ličnosti koje nisu imale previše razumijevanja za Golužu, pogotovo što se on proslavio sličnim izjavama. Golužu su barem među rijetkim razumnima osudili i njegovi bivši zlatni olimpijski suigrači Zlatko Saračević i Mirza Džomba.

– Ne znam uopće što je Goluža mislio, to je stvarno loše, to treba doslovno odvojiti od sporta, sport nema nikakve veze s tim. Dosta smo mi svi zajedno podlegli tom politikantstvu, svi su nas iskorištavali na sve strane i u te dnevnopolitičke svrhe i trebamo se maknuti od toga – rekao je iskreno Džomba za Net.hr, ističući da se oko toga slaže s “Angelinom”.

Nenad Jovanović

Kratko & jasno

Mario Mažić, inicijativa mladih za ljudska prava

Kako komentirate redizajniranu proslavu obilježavanja Oluje u Kninu?

– Osim spominjanja optuženika za ratne zločine i besmislenih izjava poput one o “humanom ratu”, proslava je bila pristojna. Žrtve su dobile pažnju u političkim govorima, ostaje to formalizirati određenim mjestom i konkretnom gestom odavanja počasti. No, vidi se napredak u odnosu na protekle godine, a za kojeg su zaslužni pristojniji političari na vlasti.

Da li trebaju uslijediti konkretni potezi, recimo da gradske vlasti Knina vrate ploču u spomen na egzodus Srba?

– Priznanja zločina i žrtava u govorima su važne simboličke geste koje pridonose pomirenju. Ako nema konkretnih koraka, priča gubi smisao. Zato treba više političke hrabrosti da se službeno obilježi stradanje žrtava i oda im počast.

Zašto se u Čavoglavama skupi desetke pute više ljudi nego u Kninu gdje je bila službena svečanost?

– U Kninu se, službeno, obilježava važan politički događaj za Hrvatsku, a u Čavoglavama se zabavlja. Kako smo još uvijek društvo koje u velikoj mjeri naginje ekstremizmu, proslava u Čavoglavama je nacionalistička i ne pridonosi normalizaciji odnosa. Iako, čini mi se da je ljudima u Čavoglavama manje stalo do odavanja poštovanja braniteljima, a više do zabave.

Da li se slažete sa stavom SNV da bi srpski predstavnici prvo trebali doći u Vukovar, a ne u Knin?

– Slažem se sa stavom SNV-a da treba otići u Vukovar, Škabrnju ili Petrinju, ali se tu zapravo radi o različitim stvarima. Kod ovih se mjesta radi o priznanju patnje Hrvata koji su ubijeni i protjerani, a u slučaju Knina radi se o prihvaćanju hrvatskog građanskog identiteta.

Nenad Jovanović